Nepredvidljivo i nekonvencionalno | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Nepredvidljivo i nekonvencionalno

Dani nove glazbe Split ponudili su široku paletu uzbudljivih ostvaraja nastalih prelaženjem ili svjesnim zanemarivanjem postojećih granica stila i medija.

Piše: Ivana Tomić Ferić

Kaja Farszky / FOTO: Jelena Popić

  • A
  • +
  • -

Govoriti o glazbi danas, o suvremenoj, novoj glazbi, s htijenjem da barem na trenutak unesemo poneki osvježavajući dašak reda, svojevrsna je pustolovina, put u ono nepoznato duha suvremenog glazbenika-stvaraoca, koji nad golemim bogatstvom zvukovnoga svijeta, suočen s riskantnom svemogućnošću zvučnog materijala i svake zvukovne misaonosti, neprekidno istražuje, eksperimentira. Jer, glazba danas više nije kobno razapeta između sklada i nesklada, harmonije i disharmonije. Proces opredjeljenja je, čini se, završen... Disharmonija određuje ljudsko biće, vlada svijetom, pa tako i onim zvukovnim. Ton se rastvara i zgušnjava u šum, u nabijene komplekse zvukova koji dobivaju svoju individualnost i postoje sami po sebi. No, isti taj svijet ne vjeruje u glazbu koju sam stvara, panično od nje okreće glavu, kao da će u škripanju žica i bučnim šumovima elektroakustičkih tvorevina otkriti sliku vlastitoga, razjedinjenog i disharmoničnog bića. Upravo razbijajući predrasude o slobodno improviziranoj i/ili eksperimentalnoj glazbi kao nepristupačnom, nerazumljivom i samodostatnom muziciranju, pokušavajući zapravo biti prozor publici u nova i nepoznata istraživanja zvučnosti, ovogodišnji festival Dani nove glazbe Split, šesti u nizu, ponudio je široku paletu uzbudljivih i smjelih ostvaraja nastalih prelaženjem ili svjesnim zanemarivanjem postojećih granica stila i medija, izvan strogo definiranog umjetničkog područja. 

Združujući stvaraoce različitih umjetničkih profila, program je obuhvatio najrecentnija glazbena ostvarenja hrvatskih i inozemnih autora, eksperimentalna djela i različite hibridne forme, tehnološke inovacije i improvizacije, umjetnike iz različitih zemalja, s akademske, ali i tzv. underground scene, glazbenike i multimedijalne umjetnike, one već etablirane, ali i mlade snage Umjetničke akademije u Splitu čiju smo prisutnost u ovoj čudesnoj avanturi nove glazbe prihvatili s posebnom naklonošću. S mini koncertima glazbe 20. i 21. stoljeća po izboru i u izvedbi studenata UMAS-a otvorene su sve  festivalske večeri predstavljajući djela koja su pred slušatelje, poput kakvih egzotičnih cvjetova, rastvarali šarolike akustičko-kolorističke nijanse (Erna Ćizmić Rebić i Nereo Arbula, alt saksofoni te Dunja Stojić i Maja Čorić, flaute). Njihov izbor skladbi predstavio je različite skladateljske poetike, od onih što se kreću između istoka i zapada (Ryo Noda) preko radikalnijeg pristupa zvuku Edgara Varèsea i Peterisa Vasksa do snažne ekspresivnosti, duhovitosti pa čak i ironičnosti u glazbi hrvatskog skladatelja Frane Đurovića. Energičnom organizatorskom dvojcu – skladateljici Mireli Ivičević i saksofonistu Gordanu Tudoru –  inicijativa UMASNOVA posebno je dragocjena, kao dašak svježine i nova pokretačka sila koja im osnažuje vjeru u opstojnost i budućnost njihova projekta. Bezrezervnom upornošću u nastojanju da shvaćanje glazbe postave u granicama nekih novih estetičkih načela i našu percepciju zvuka kao jedinog tumača postojanja glazbe u današnjem svijetu, izmijene i prilagode duhu novih propitivanja, Ivičević i Tudor zavrjeđuju istinsko i glasno odobravanje. 

Alen i Nenad Sinauz / FOTO: Jelena Popić

Nastup japansko-austrijske pjevačice i vokalne performerice Kaoko Amano i austrijskog kompozitora i laptop-performera Matthiasa Kranebittera s programom znakovitog naslova Breath electrified and the songs of NOW dostignuće je koje postavlja visoke zahtjeve pred svoje konstruktore, izvođače a i primatelje. Najviše zbog toga jer je mnogoslojno, nepredvidljivo, nekonvencionalno. Zajednički nazivnici svih izvedenih kompozicija (točnije četiri hrvatske i pet splitskih praizvedbi) su elektronika i narativna funkcija glasa. Upravo je glas emancipiran od puke uloge melodijskog instrumenta, a pomaknute su i granice performativne uloge glasa, tijela, pa i osobnosti izvođača te njihova odnosa s drugim izvorima zvuka. U Orgy of References za glas i živu elektroniku Mirela Ivičević se na predlošku vlastite biografije kritički osvrće na modalitete (samo)prezentacije karakteristične za akademsko-glazbenički svijet u kojem se obrisi umjetničke osobnosti često jedva naziru kroz šumu formalnih referenci. Njezino istraživanje novih mogućnosti vokalnog izričaja i njihove implementacije u suvremene umjetničke koncepte našlo je izvanrednog tumača u pjevačici iznimnog glasovnog potencijala i snažne sceničnosti koja je sadržaj teksta iznijela u posve intenzivnom nizanju različitih stupnjeva zvuka, izraza, emocija i slika. Afektivni i fizički izražaj pjevačice prezentiran je i video projekcijom 4 variations of singing Kaoko kineske umjetnice Hui Ye čiji fokus interesa nije glazba nego zvučni objekt, odnosno pjevačica sama. Glazba Matthiasa Kranebittera zvučni je izražaj karnevalizma: relativizacija glazbene estetike prošlosti i gusta mješavina trash zvukova svakodnevice, s ciljem oslobođenja zvuka od uzusa kulturnog mainstreama, odnosno realizaciju svojevrsne art brut u glazbi. S Gordanom Tudorom kao gostom u izvedbi skladbe Ringelreigen... za tenor saksofon i živu elektroniku uživali smo u virtuoznoj interpretaciji s ekstremno širokim dinamičko-agogičko-artikulacijskim rasponom i konstantnom smjenom oprečnih emocionalnih stanja izvođača. Tudorovoj glazbeničkoj karizmi naprosto vjerujemo.

Večer je zaokružilo jedno od tehnološki najinovativnijih djela suvremene glazbe Your Fox's A Dirty Gold za solo izvođača s glasom, senzorima pokreta, električnom gitarom i živom elektronikom, njemačkog multimedijalnog kompozitora i improvizatora Alexandra Schuberta. Ta scenična glazbenost otvorila je nove prostore ali i specifične sonorne pejzaže unutar kojih se stapaju elementi pop i eksperimentalne elektroničke glazbe s ciljem mogućeg kontroliranja i doživljavanja elektroničkih elemenata djela kao regularnog akustičkog instrumenta. 

Najbolji dio ovogodišnjeg festivalskog izdanja bio je udaraljkaši recital Kaje Farszky. U izrazito raznolikom, slojevitom i interpretativno izazovnom programu, pokazala se umjetnicom svestrane i snažne osobnosti te golema izvođačkog potencijala koji postaje medij za širenje okvira konvencionalne koncertne izvedbe. S jednakom se posvećenošću i izvođačkom strašću prepustila djelima koja  proširuju mogućnosti udaraljkaškog instrumentarija i tehnike (To the Earth Frederica Rzewskog za četiri glinene teglice i govorećeg udaraljkaša), kao i onima koja istražuju granice između izvođača i instrumenta, između apstraktnog i narativnog i propituju psihičke i fizičke granice izvođača, sve do odnosa prema boli kao sastavnom dijelu performativne prakse (?Corporel Vinka Globokara). Uz moćnu, koncentriranu i ritualno zavodljivu Xenakisovu Rebons AB, naročito dojmljiva bila je izvedba četverostavačne skladbe Elements Viktorije Čop za marimbu i prateće udaraljke. U stalnim artikulacijskim iznenađenjima i fino nijansiranim razlikovanjima dinamičkih vrijednosti, svjedočili smo izvrsnom tumačenju nadahnutog ostvarenja koje istražuje timbarski i ritmički potencijal pojedinih instrumenata, ali i njihovu zvukovnu simbiozu. 

Mia Zabelka / FOTO: Jelena Popić

Pustolovina treće festivalske večeri podsjetila nas je da su već odavno prijeđene granice klasičnih mogućnosti instrumenata, da su i žice i tijela gudača natjerana na neke čudnovate igre, da su iskušani semplirani zvukovi, da je poništeno razlučivanje onog što glazba jest od onog što glazba nije, konačno, da je iz svoje čiste zvukovnosti glazba gurnuta na polja vizualnog. Austrijska eksperimentalna glazbenica, violinistica i skladateljica Mia Zabelka svojim se audiovizualnim performansom Project Z fokusirala na razvoj eksperimentalnih improvizacijskih tehnika glasa i violine korištenjem žive elektronike. Njezine zvučne slike nastaju u trenutku, kroz proces slojevitog eksperimentiranja, a uz pomoć kontaktnih mikrofona sa zvukovima nastalim u tijelu i njihova povezivanja s vokalnom i instrumentalnom improvizacijom. Rezultat takve dekonstrukcije i rekonstrukcije zvučnog potencijala svih raspoloživih izvora zvuka je osebujan zvučni jezik, istovremeno eksplozivan, poetičan, spontan, ali i precizan u svojim propitivanjima novih glazbenih teritorija. Korak naprijed bio je i audiovizualni performans 262nd Day of the Year, kolaborativni projekt glazbenika Alena i Nenada Sinkauza, multimedijalnog umjetnika Ivana Marušića Klifa i oblikovatelja zvuka Miroslava Piškulića u kojem se kroz improvizaciju i live-sampling istraživao proces instantnog stvaranja djela. Superponiranjem glazbenih slojeva i kontinuiranom gradnjom glazbenog i vizualnog materijala performans je dobivao sve dramatičnije obrise izlažući slušatelje/gledatelje i ne baš uvijek ugodnim intervencijama njihova vizualno-akustičnog orgijanja. Suprotstavljanjem težih sonornih koračanja s bljeskovima do neugode svijetlih, kraćih akcenata, smjenjivanjem piskave prodornosti, frenetičnih erupcija, silovitih udara i jedva čujnih pozadina, u kojima psihološka napetost opipava svoja raznolika sjedišta između umjetničke kreacije, fenomena sempliranih zvukova i otvorenih mogućnosti njihova sjedinjavanja, primatelj se, obavijen nekom halucinantnom koprenom, neprekidno pretapa iz oblika u oblik, iz nespoznajnoga u neuhvatljivo. A kako bolje i apartnije završiti cijelu ovu avanturu u novo i nepoznato nego luminoakustičnom vožnjom ulicama Splita. Route 666 jedan je od projekata umjetničkog dvojca Lightune.G (Miodrag Gladović i Bojan Gagić) s jedinstvenom metodom konverzije svjetla u zvuk putem solarnih panela. Šest solarnih panela postavljeno je na krov kombija i kompjuterom spojeno na audio sistem vozila. Šestero ljudi odabire šest putanja kretanja kroz grad, a rasvjeta ulica, izloga, reklama, ovisno o trenutnom prometu i smjeru kretanja stvara jednosatni zvučni niz. Zanimljivo, zar ne? Nekima možda bizarno? U svakom slučaju u tijeku s recentnim svjetskim strujanjima na području inovativnih zvučnih umjetničkih tendencija, pa se s pravom možemo zapitati koliko nas novih uzbuđenja tek treba obuzeti na narednim, 7. Danima Nove glazbe u Splitu.

Ako bismo i poželjeli ustuknuti pred novim glazbenim izazovima kakvih je tek djeličak predstavljen na ovogodišnjim Danima Nove glazbe, ne smijemo posustati. Jer, hvalevrijedna inicijativa Gordana Tudora i Mirele Ivičević zavrjeđuje opstati, ne samo zbog dosadašnjih postignuća već i stoga što umjetnost, kao stvaralački čin, uvijek je i slutnja mogućeg pa joj valja ostaviti užitak u naporu da ga dostigne. Konačno, tvrdi Jaspers, "ono što je bezvremeno samo je preko suvremene stvarnosti dostupno, samo prihvaćajući vrijeme mi dospijevamo tamo gdje se svako vrijeme briše". Zato s nestrpljenjem i radoznalošću iščekujemo nova glazbeno-idejna vrela sad već prepoznatljivog i po mnogočemu jedinstvenog organizatorskog dvojca, a potom i svih onih koji pristanu slijediti staze kojima suvremena hrvatska glazba postaje dio univerzalnog glazbenog mišljenja.

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 29.09.2014