Modra neba iznad Zapada | kulturpunkt

Modra neba iznad Zapada

Nastojanja sudionika ovogodišnjeg Eurozineovog skupa da ponude nove perspektive vezane uz aktualnu krizu Europske unije, ostala su zatvorena u horizontu pogrešno postavljenih pitanja.

Piše: Ivana Pejić

FOTO: Dan Dyer / Flickr

Početak studenog u europskim medijima obilježen je 30. godišnjicom pada Berlinskog zida, praćenom manje-više očekivanim pretresanjem događaja koji su označili kraj Hladnog rata i "prijelaz u slobodu" zemalja s istočne strane Željezne zavjese. Uz prigodničarsku reminiscenciju i pohvalu duha revolucionarne ‘89., komentatori (i dalje dominantno muški) redom su preispitivali što je to pošlo po zlu s obećanjem ujedinjene liberalne Europe, ukazujući na opasnost rasta antidemokratskih pokreta po njenim istočnim rubovima. Ako se u pregledu bujajućeg nacionalizma i populizma ponegdje uz bok Viktoru Orbánu i Jarosławu Kaczyńskom i nađu Boris Johnson i Marine Le Pen, njihova srodnost uglavnom se čita kroz prizmu širenja političkog utjecaja u neplaniranom smjeru istok-zapad.

Naime, ujedinjenje dva bloka prije trideset godina pretpostavljalo je odmicanje (ili odricanje) zemalja istočne Europe od svoje recentne prošlosti i snažnu volju za dokazivanjem "europske pripadnosti", dok je Zapad sva svoja očekivanja polagao u njihovu transformaciju prema idealnoj mjeri projekta političke integracije. Ako se vjera u uspješnost takvog projekta ponegdje i zadržala do prijelaza tisućljeća, financijska i ekonomska kriza 2008. – slažu se komentatori – označila je prekretnicu, i osim što je ponovno otvorila podjelu na globalni sjever i jug, zaustavila je, a možda i preokrenula planiranu "konvergenciju" Istoka.

Prekretnička 1989. i njena (ne)ispunjena obećanja bili su središnja tema i ovogodišnjeg okupljanja mreže europskih časopisa za kulturu Eurozine, prigodno održanog u Berlinu pod nazivom The promise recalled. Da bi ton skupa mogao ostati na tragu dominantne medijske slike, dala je naslutiti već njegova najava, koja naslovno obećanje stavlja u koordinate "povratka na put demokracije i samoodređenja". Pa iako se kroz različite uvide kompetentnih znanstvenika/ca, pisaca i spisateljica te aktivista/ica nastojalo ukazati na uzroke i posljedice aktualnog euroskepticizma, rastućih socijalnih nejednakosti i zamaha populizma, čini se da su i oni ostali zatvoreni u horizontu krivo postavljenih pitanja. 

Izostao je bilo kakav pokušaj promišljanja potisnutog nasljeđa istočnih zemalja – primjerice ideje besplatnog zdravstva i školstva, industrijalizacije i zajamčenih radnih mjesta, planske urbanizacije i ulaganja u kulturnu infrastrukturu – koja bi mogla poslužiti kao povod za raspravu o propuštenim mogućnostima uzajamnog utjecaja ili dvosmjerne integracije. Diskretna kritika takvog jednostranog tumačenja i, u osnovi nesvjesnog, perpetuiranja hegemonijskog diskursa, kako ju je formulirala glavna urednica Eurozinea Réka Kinga Papp, nije na širem nivou uspjela zaokrenuti smjer diskusije sa srednjostrujaškog pravca koji joj je unaprijed zadan. 

Vizualna reprezentacija obljetnice u glavnom njemačkom gradu, posebno u centrima kulturne i političke moći, jednako je oprezna. Zadržava se uglavnom na mikro-povijestima, prikazima vječno sivog istočnoberlinskog neba i sličnim stereotipizacijama, a u tom smislu je amblematski naziv izložbe Lijepo je da su zidovi dobili rupe održane ispred Predstavničkog doma. Kao primjer provokativnijeg i aktualnijeg odgovora na temu obljetnice pada Zida, časopis Frieze ističe pak grupnu izložbu i projekt 1989–2019: politike prostora u novom Berlinu koja tematizira tekuće rasprave o galopirajućoj gentrifikaciji, problematizira komercijalni koncept "kreativnog grada" te posljedice koje sa sobom nosi, prije svega u pitanju stanovanja. Kritiku iskrivljenog shvaćanja slobode upućuje Hito Steyerl, umjetnica s berlinskom adresom, koja je u aktualnom zapadnoeuropskom kontekstu iščitava kao "slobodu korporacija od bilo kojeg oblika regulacije, slobodu pojedinaca da neumoljivo slijede vlastite interese na štetu tuđih, slobodu od solidarnosti, slobodu od sigurnosti, slobodu od zaposlenja ili rada, slobodu od kulture, javnog prostora, obrazovanje ili uopće ičega javnog".

A da i kulturne publikacije temi mogu pristupiti iz bitno drugačijeg rakursa, pokazuje primjer rumunjskog časopisa Kajet koji pokreće arhivsko-istraživački projekt Camera Arhiva digitalnu platformu i tiskano izdanje koje na jednom mjestu okuplja dostupnu kulturno-umjetničku produkciju nastalu između 1947. i 1989. godine. U kontekstu komemoracije tri desetljeća od pada komunizma u istočnoj Europi, pišu urednici, projekt "nastoji povećati vidljivost arhivske građe u digitalnom društvu i istodobno stvoriti novi i originalan multimedijski sadržaji, dostupan široj javnosti". Arhiv okuplja revolucionarne tekstove, kritičku teoriju, avangardnu umjetnost i grafički dizajn te bogatu publicističku građu objavljenu prije devedesetih, kao polazište za dublje i sveobuhvatnije razumijevanje rumunjske vizualne umjetnosti, a onda i šireg kulturnog polja 20. stoljeća. Takvim pothvatom pokazuju smisao i značaj kulturnih publikacija danas, kako za promišljanje kulturnog nasljeđa, tako i za kreiranje društvenog i političkog ozračja koje bi bilo drugačije od ovog u kojem se nalazimo.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 14.11.2019

VEZANE VIJESTI

U vakuumu reprezentacije

Piše: Martina Domladovac
Program ovogodišnjeg okupljanja mreže Eurozina iz različitih perspektiva dotaknuo se mogućih uzroka bujajućeg populizma i sve veće radikalno desne okupacije medijskog prostora.

Zamagljeni liberalni horizonti

Piše: Lujo Parežanin
Ovogodišnje je Eurozineovo Europsko okupljanje časopisa za kulturu pokazalo da liberalni interpretativni okvir ne može primjereno zahvatiti u aktualnu globalnu političku krizu.

Slobode (i) politiziranja

Pripremio: Tomislav Žilić

Nova publikacija Party Colonisation of the Media in Central and Eastern Europe daje uvid u posljedice političke transformacije i tranzicije bivših komunističkih zemalja.