Most između tradicionalnih i novih medija | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Most između tradicionalnih i novih medija

O razvoju, ulozi i značenju njemačkog portala za kulturu Perlentaucher razgovarali smo s njegovom suosnivačicom Anjom Seeliger.

Razgovarao: Tomislav Žilić

Thierry Chervel i Anja Seeliger pokrenuli su portal za kulturu Perlentaucher (u prijevodu: lovac na bisere) postavljajući presedan što se elektroničkih medija tiče. Specifična pozicija tog online časopisa temelji se na pristupu objave sažetaka tekstova iz njemačkih tiskovina primarno s područja književne kritike, kulturalnih studija i kulturnih politika, kao i u spremnosti da se uz takav tip djelatnosti i dalje angažirano okreće prema velikim temama u širem europskom kulturnom i društvenom kontekstu. U sklopu kolokvija Umjetnost kritike, u organizaciji udruga Kulturtreger i Kurziv, jedna od sudionica bila je i Anja Seeliger te smo s njom razgovarali o osobitostima tog medija.


KP: Što je Perlentaucher i koja je njegova uloga u njemačkom medijskom kontekstu?

A.S.: Jedan od glavnih razloga zbog kojeg smo započeli s radom jest to što smo htjeli biti nezavisni medij. Ideja da imamo vlastiti časopis nas je fascinirala, odnosno da radimo za druge ljude, ali i za sebe same. Vjerujem da je naša glavna funkcija ta da smo most između ljudi koji čitaju stranice o kulturi u velikim tiskovinama, tradicionalne publike koja je zainteresirana za kulturu, te korisnika interneta. Postoji velik broj ljudi koji nisu pretjerano vični internetu, no koriste ga - upravo je njima ovakav tip medija veoma zanimljiv. 


KP: Perlentaucher je započeo s radom 2000. godine, što je u kontekstu internetskih medija rani stadij. Kako su u to doba općenito funkcionirali drugi online mediji?

A.S.: Praktički smo postojali samo mi. U to vrijeme još nisu postojali blogovi kao danas, no mediji sličnog formata su uglavnom bili zainteresirani za tehničke i tehnološke aspekte interneta. Novinarstvo u pravom smislu još nije imalo svoje mjesto. Ono što sam naučila u periodu prije osnutka Perlentauchera jest da se na Internetu odjednom moglo čitati: mogla sam čitati The New York Review, New York Times i Atlantic Monthly. Postojao je taj cijeli novi svijet sjajnih članaka. I nikada nisam razumjela zašto ljudi uvijek smatraju Internet mjestom gdje se može čitati samo kratka forma, pogotovo kada je riječ o američkim medijima koji i danas nude besplatan pregled sadržaja. Internet je veliko mjesto i većina velikih medijskih igrača ima svoje mjesto na njemu. No upravo zbog toga što je toliko velik, potrebni su svojevrsni usmjerivači koji će čitateljima pomoći da pronađu ono što ih zapravo zanima.


KP: Kakva je tematska struktura portala, radi li se samo o književno-kritičkom sadržaju?

A.S.: Književne kritike su svakako naš glavni fokus. Uz njih, imamo i filmske kritike koje nisu sažeci već su naši vlastiti tekstovi. Osim kritika, u većini slučajeva objavljujemo polemičke tekstove. Ponekad preuzmimamo s različith blogova teme i sadržaje za koje smatramo da tradicionalni mediji marginaliziraju. Na primjer, potencijal Interneta za nadziranje korisnika tema je o kojoj se uvijek raspravlja. Kao i spektar tema koje se negativno odražavaju na tradicionalne medije, a pozitivno na nove medije, te se u prvima ignoriraju. Što, naravno, ne znači da ne sudjelujemo u diskusijama koje se pokreću u velikim tiskanim medijima. Tako smo pokrivali teme poput islama u Europi ili razvitka e-book tržišta, da nabrojim neke.


KP: Kako biste opisali svoj odnos s velikim tiskanim medijima i medijskim kućama, pogotovo u kontekstu tužbe Frankfurter Allgemeine Zeitunga i Süddeutsche Zeitunga koja vas je pratila dugi niz godina?

A.S.: To je zapravo komplicirana priča. Tužba nije potekla od urednika i novinara iz tih medija, već od samih izdavačkih kuća. Vjerujem da to ima veze s time što su oni vjerovali da imamo veliki poslovni model koji nam privređuje ogromne količine novca. Ono što su saznali možda ih je ponešto i deprimiralo - zarađujemo nešto novca, no ne u količinama koje su zamislili. Ideja da se u online medijima može zaraditi bajoslovan iznos novca je smiješan, nikada se to neće moći mjeriti s profitom tiskanih medija. Rekla sam da je komplicirano upravo zbog toga što nas sami urednici i novinari čitaju. Čitaju nas jer pružamo korisne informacije o tome što se piše u različitim medijima, i to sve na jednom mjestu. Naravno, kada su bili upitani o tome, rekli su da je to teška situacija jer postoji mogućnost da čitanje Perlentauchera znači da će se smanjiti čitanost tradicionalnih medija, odnosno tiskovina, što je po mom mišljenju dosta smiješna situacija jer praćenje našeg portala nipošto ne znači da će ljudi prestati pratiti tiskovine - mi samo pružamo dodatne informacije o tome što je još zanimljivo van vidokruga pojedinačnih tiskovina. Tužba je pokrenuta 2005. godine, a okončana je tek nedavno. Tako da sada napokon imamo nekakav osjećaj mira.


KP: Na koji način portal akumulira kritike i tekstove? Što je zapravo specifično za vaš medij?

A.S.: Ranih dana portala svakodnevno smo pratili stanje u tiskovinama jer nije bilo mnogo medija prisutnih na Internetu, kao što je već rečeno. Većina medija slala nam je svoje tiskovine besplatno, a neke smo sami kupovali. Danas je situacija takva da je većina tiskovina prisutna na vlastitim web stranicama, bilo s potpuno slobodnim pristupom, bilo s paywall sustavom. Doduše, situacija je pomalo zbunjujuća s velikim tiskovinama. Naime, došlo je do toga da postoje zasebne redakcije za istu rubriku: primjerice, jedna kulturna redakcija zaposlena je samo za tiskano izdanje, dok druga radi samo na online izdanjima, što je poprilično loše sa kvalitativnog stajališta. Bilo je veoma važno da pri samom početku pažnju posvetimo tehničkom aspektu priče, dakle, da se u pregledniku mogu pretraživati članci o knjigama i kritike, odnosno da se može pretraživati po datumima, temama, imenima, zemljama itd. Na isti način se mogu pretraživati i članci posvećeni časopisima i feljtonima. Tako se vrlo lako može provjeriti tko je rekao što i kada. 


KP: Nekoć ste imali i web stranicu na engleskom, Sign and Sight. Zašto je stranica bila pokrenuta te zašto je prestala s radom? 

A.S.: Stranica je pokrenuta 2005. te je bila aktivna tri godine. Moram priznati da smo veoma razočarani što nismo mogli nastaviti s radom zbog nedostatnog financiranja. Iza osnutka stranice bila je izvrsna ideja o radu na stvaranju kvalitetne javne sfere. I to bok uz bok s mnogim drugim manjim web stranicama koje se na isti način svakodnevno bore za opstanak. Vezano uz to, čak i danas mi se čini da smo među rijetkima koji pokušavaju pronaći nešto što bi se moglo nazvati europskim javnim prostorom. Strahovito je teško pronaći načine financiranja za takve projekte. Inače, fondacije jednostavno ne vole dijeliti novac za projekte koji funkcioniraju na državnoj razini - pitaju se "što će ovaj projekt značiti za Švicarsku ili Italiju", primjerice. Tri godine smo primali dotacije od Savezne zaklade za kulturu (Kulturstiftung des Bundes), no nakon te tri godine više nismo mogli pronaći način financiranja te smo morali ugasiti stranicu. Bio je to pokazatelj da ukoliko se zanimljivi članci prevedu na engleski, postat će zanimljivi ne samo njemačkoj, već i široj publici iz drugih europskih zemalja. Na stranici nismo samo ustupljivali članke s Perlentauchera, već smo i prevodili i objavljivali članke autora koji pišu za razne njemačke medije. 


KP: Na koje načine financirate rad na portalu, pribjegavate li alternativnim načinima financiranja poput crowdfundinga?

A.S.: Jednom smo bili prisiljeni pribjeći crowdfundingu. Prije nekoliko godina financije su nam bile kaotične jer se je naglo smanjilo oglašavanje u medijima. Za sve je to bila teška financijska situacija, no za nas je bila izrazito prijeteća. Inače se financiramo prodajom sažetaka, no ipak najvećim dijelom prodajom prostora za oglašavanje. Većinom je riječ o raznim izdavačkim kućama. Za jednu izdavačku kuću to nije pretjerano velik trošak, no kada se stvar stavi u kontekst nekolicine s kojima surađujemo tada je taj model održiv. Jedina fondacija preko koje bi bilo moguće dobiti dotacije je Europski fond za kulturu, no tu se ne radi o brojci većoj od 10 000 eura, dakle o iznosu s kojim se ipak ne može učiniti mnogo. Osim već spomenutih dotacija koje dolaze iz savezne fondacije, još je moguće i da grad - u našem slučaju Berlin - izdvaja određene fondove za kulturu. 


KP: Kritika u medijima izravno utječe na sadržaj vašeg portala. Kakvo je stanje te kritike te kako zamišljate budućnost Perlentauchera?

A.S.: Čini se da je književnost u nekoj lošoj fazi. Trenutno, uz silnu digitalizaciju knjiga, izgleda kao da proza dosta stagnira. Svakako, ljudi i dalje čitaju, no ipak se o tome mnogo ne govori ili piše. Možda jednostavno u ovome trenutku nemamo nekakvo 'zlatno doba', što se umjetnosti tiče. Što ne znači da je suvremena književna produkcija podbacila. Dapače, i dalje se izdaju mnoge izvrsne knjige, to je činjenica. No, možda je problem u samim kritičarima. Dobivam neki neodređeni osjećaj kao da se knjige više ne 'iščekuju' kao nekada.

Općenito, vjerujem da ćemo se promijeniti. Vjerojatno ćemo se više i više odmicati od tiskanih medija, budući da na neki način i nema pretjerano mnogo smisla u tome da ljudima sugeriramo što mogu čitati, a da se to zapravo i samo ne nalazi na Internetu. Tako da u zadnje vrijeme pokušavamo sve više integrirati online medije u cijelu priču. Tako bismo svakako mogli i na dnevnoj bazi imati i međunarodni zahvat. Posebnu pažnju pokušat ćemo dati i podcastovima i video sadržajima, što već i započinjemo stvaranjem Teletauchera koji će u video obliku sažimati sve zanimljivosti u kulturi određenog dana. Prilagodba je to čitateljima te je ideja iza toga da svakome omogućimo da nakon radnog dana može skupljati informacije na user-friendly način.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 09.12.2013