Muljanje na vodi | kulturpunkt

Muljanje na vodi

Netransparentna priprema terena za megalomanski "zagrebački Manhattan" u suradnji s tvrtkom zaslužnom za Beograd na vodi znak je potpunog dokidanja demokracije u Zagrebu.

Piše: Lujo Parežanin

FOTO: BowBelle51 / Flickr

Dok se hrvatski srednjoškolci pridružuju svojim kolegicama i kolegama diljem svijeta kako bi, potaknuti inicijativom švedske im kolegice Grete Thunberg, prosvjedovali protiv klimatskih promjena i nekontroliranog ljudskog utjecaja na okoliš, njihov zagrebački monarh donosi radosnu vijest iz Dubaija. Solidno nadigran od strane beogradskih i srpskih vlasti kada je riječ o nasilnom odnosu prema javnom prostoru, Bandić je čvrsto odlučio da historijat megalomanske građevinske muljaže, netransparentnog prepuštanja par milijuna četvornih metara grada privatnom investitoru, zastrašivanja građana, maskiranih nasilnika – čitave jedne nasilne sprege inozemnog kapitala i polukolonijalnog državnog servisa na projektu Beograd na vodi – zaslužuje pozivnicu u Zagreb. Tako se, doznajemo iz korporativnih medija, u Dubaiju sastao s Mohamedom Alabbarom, vlasnikom tvrtke Eagle Hills koja stoji iza tog projekta, kako bi dogovorio zagrebačku inačicu "spuštanja grada na rijeke". Da ne bi Pješački centar izvrsnosti stajao kao usamljeni spomenik veličanstvenoj urbanističkoj imaginaciji našeg gradonačelnika, novi je projekt dobio rafinirani neslužbeni naziv "zagrebački Manhattan", dok će službeno biti poznat kao Grad u Gradu, što ipak nešto slabije podgrijava fantazije zagrebačke buržoazije.

Omamljeni slikama koje ovi nazivi evociraju, u opasnosti smo da zaboravimo što bi taj projekt uopće trebao biti, zašto je potreban i tko je uopće odlučio da se s njime ide – kao i zašto se baš gura suradnja s Eagle Hillsom. Riječ je, dakle, o golemom projektu preobrazbe prostora Velesajma i Hipodroma koji se prostire na površini od oko milijun četvornih metara. Neopterećen idejom participativnog i demokratskog planiranja ovakvih zahvata, marljivi je gradonačelnik, piše Jutarnji, još prošle godine godine samoinicijativno održao "nekoliko sastanaka" s predstavnicima Eagle Hillsa, na kojima se razgovaralo o sličnim projektima poput Beograda na vodi. Teško je precizno odrediti koji je točno od elemenata beogradskog projekta bio atraktivniji Bandiću – jesu li to muškarci u fantomkama koji naoružani bejzbol palicama čiste teren za radove ili pak pogibije radnika prisiljenih raditi u teškim uvjetima – ali činjenica jest da je sredinom veljače Grad objavio Javni poziv investitorima za iskazivanje interesa za sudjelovanje u razvoju i realizaciji projekta Grad u Gradu, te da je najboljom proglašena upravo ponuda Eagle Hillsa.

Svaki je element ove pripovijesti, od onoga što je prethodilo Javnom pozivu do načina provedbe natječaja, u potpunosti sporan. Ponajprije, potpuno je izvitoperena logika planiranja jedne od najvećih intervencija u gradsko tkivo, prema kojoj se prvo "konzultira" privatni kapital, a tek potom javnost, struka i relevantna gradska tijela, koji dolaze na red tek kada je interesna sprega investitora i gradske vlasti čvrsto uspostavljena. Potvrđuje to, uostalom, i tekst Javnog poziva u kojem između ostalog stoji kako su u pripremi "Programske smjernice i program sadržaja strateškoga gradskog projekta Zagrebački velesajam, kao prva etapa istraživanja kojom se ispituju mogućnosti prostora Zagrebačkog velesajma". U prijevodu, Grad još uvijek nije definirao ni polazišne koordinate razvoja prostora Velesajma, ali se zato s investitorima dvojbene povijesti iza zatvorenih vrata kuju planovi za njegovu prenamjenu! Čitava stvar, ukratko, djeluje kao da je već finalizirana, građani Zagreba ucijenjeni, a "demokratskoj" proceduri ostaje tek da amenuje ono što su glavni igrači odavno dogovorili.

U tom smislu, kao simulacija procedure djeluje i sâm Javni poziv koji je doveo do formaliziranja Bandićev dogovor s Eagle Hillsom. Za početak, poziv je objavljen 12. veljače, uz rok do 1. ožujka. Dakle, dva su tjedna ostavljena potencijalnim prijaviteljima da iskažu namjeru realizacije goleme građevinske intervencije na površini od oko milijun metara kvadratnih, koja bi trebala u potpunosti transformirati ne samo to najatraktivnije gradsko područje, nego i kompletan Novi Zagreb kojem treba ponuditi novo gravitacijsko središte života. Sasvim je jasno da je riječ o roku na koji su primjereno mogli reagirati isključivo investitori koji su već bili upoznati s gradonačelnikovim planovima – uostalom, iz dvije i pol stranice Javnog poziva koliko je posvećeno tom najvećem projektu u novijoj gradskoj povijesti teško da se da razabrati neka konkretnija vizija Grada u Gradu.

Izuzetno efikasnim Grad se pokazao i pri odlučivanju o najzanimljivijoj ponudi: dok, primjerice, po više mjeseci iščekujemo rezultate Javnih potreba u kulturi, pitanje ovakvog teškaša riješeno je u svega – pet dana! U srijedu, 6. ožujka tako je objavljeno da je "Povjerenstvo za razmatranje pisama namjere dostavljenih po Javnom pozivu za iskaz interesa za sudjelovanje u razvoju i realizaciji projekta Grad u Gradu u Zagrebu, zaprimilo tri ponude, od kojih dvije zadovoljavaju uvjete javnog poziva, i to ponude tvrtke Bouygues Batiment International iz Francuske i tvrtke Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata". Između ponude BBI-a, jednog od članova konzorcija koji ima koncesiju nad zagrebačkom zračnom lukom, i Eagle Hillsa, Povjerenstvo je odlučilo da su "dostavljene reference tvrtke Eagle Hills okarakterizirane optimalnijima [sic] za buduću suradnju jer projekti iz portfelja Eagle Hillsa su projekti koji tretiraju cjelovite urbane zone".

Neprimjerenost procedure i projekta za Kulturpunkt je komentirala Iva Marčetić iz Prava na grad, koja smatra da gradonačelnik Bandić ne poštuje demokratsku proceduru primjerenu jednoj intervenciji kojom se drastično mijenjaju vizura i funkcioniranje grada. Kao gradski projekt od strateškog značaja, ističe Marčetić, Velesajam predstavlja područje čije uređenje nije uređeno GUP-om, nego posebnom procedurom koju je moguće pokrenuti po iskazivanju investitorskog interesa. Zahtijevalo bi to izradu plana koji mora biti potvrđen u Gradskoj skupštini, no u ovom je slučaju demokratsko odlučivanje i planiranje dokinuto i praktički dovedeno pred gotov čin. 

Hipodrom pak predstavlja zonu sporta i rekreacije uz mogućnost izgradnje, no pitanje je kakvi sadržaji će u njoj biti realizirani u sklopu Grada u Gradu. Uzevši u obzir činjenicu da je Beograd na vodi referentan projekt, sasvim sigurno će biti riječ o elitnom stambeno-poslovnom području koje će pojesti ključnu gradsku zelenu površinu, računamo li i dijelove savskog nasipa. Marčetić to smatra spornim u kontekstu rapidnoga zagrijavanja gradova i pita se zbog čega takav tip izgradnje nije dogovoren na nekom od brojnih zagrebačkih brownfieldova – zapuštenih, najčešće bivših industrijskih područja kojima je potrebna revitalizacija. Marčetić ističe da nije sporno da prostor Velesajma treba urediti, ali smatra da ovaj način investitorskog upliva i širi koncept projekta nikako ne predstavljaju dobar pristup tom problemu.

Čitav slučaj Grada u Gradu, smatra Marčetić, pokazuje do koje je mjere Bandić koncentrirao moć u svojim rukama, jer se više ne mora ni praviti da postoji gradsko predstavničko tijelo ni javna rasprava. Ideja da jedan investitor može jednim građevinskim zahvatom revitalizirati grad tipična je za slabe demokracije, upozorava, a upravo tvrtka Eagle Hills operira na taj način – u gradovima i državama u kojima je moguće provesti megalomanske projekte u dogovoru s autokratskim vlastima koje prihvaćaju poguban model javno-privatnog vlasništva, riskantan ponajprije za lokalne samouprave i državu. Nije slučajno, smatra Marčetić, da se ovakav projekt u Zagrebu događa upravo sada kada je Milan Bandić u potpunosti konsolidirao svoju moć.

Očito je, ukratko, da je Grad na Gradu zacrtana stvar i da je samo pitanje formalnosti da se potvrde planovi skovani mimo instanci demokratske rasprave i odlučivanja. Kao i Beograd, Zagreb će tako završiti na vodi, a na čemu su (figurativno) njihovi nedodirljivi vladari koji su takvim odlukama kumovali, po svoj prilici nikada nećemo doznati.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 18.03.2019

VEZANE VIJESTI

Politički potencijal aktivističkih inicijativa

Piše: Lujo Parežanin
Izboreni mobilizacijski i politički potencijal doveo je do logične odluke da Ne da(vi)mo Beograd izađe na sljedeće lokalne izbore.

Meštrović kao alibi

Pišu: Ivana Borovnjak, Antonela Lulić i Karla Paliska
Svaka rasprava o estetici zasnovana na subjektivnim dojmovima uređenja Trga žrtava fašizma samo odvraća pažnju s netransparentnosti i ilegalnosti njegove rekonstrukcije.

Četiri točke mogućnosti

Piše: Saša Šimpraga
Značajne urbane praznine Zagreba predugo čekaju da budu aktivirane kao uređeni javni prostori.