Naš je prostor naša svrha | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Naš je prostor naša svrha

Nastavljamo seriju razgovora o prostornim problemima nezavisne kulturne cene. Nakon Koprivnice i Bjelovara odlazimo u Pulu gdje smo razgovarali s Elvisom Feketom iz udruge Casoni Vecchi.

Razgovarala: Dea Vidović

KP: U kakvom prostoru djeluje vaša organizacija?

E.F.: Udruga Casoni Vecchi djeluje u istoimenoj austrougarskoj utvrdi iz 1853.godine, široj javnosti poznatijoj kao Monte Paradiso. Radi se o tvrđavi od kamena, povijesnoj ostavštini austrougarskog carstva koja se nalazi na listi spomenika kulturne baštine. Više od 2000 četvornih metara otvorenog prostora i više od 500 četvornih metara zatvorenog prostora problem su, ali i prednost našeg prostora.


KP: Opišite njegovu vlasničku strukturu, veličinu te navedite odgovara li potrebama vaše organizacije?

E.F.: Tvrđava je u vlasništvu Grada Pule, ogromna je i djelovanje naše organizacije je usmjereno upravo na samu utvrdu. Naime, Statutom su određene akcije i programi neposredno usmjereni na obnovu i oživljavanje iste. Trenutno, ne odgovara potrebama naše organizacije u potpunosti zbog nedostatka osnovnih egzinstencijalnih uvjeta, no cilj je rada udruge upravo osiguravanje istih i pretvaranje utvrde u javni, multikulturalni, polivalentni prostor koji će naposljetku odgovarati potrebama Udruge, ali i zajednice u cjelini.

elvis_fekete_3 

KP: Kakav model upravljanja primjenjujete?

E.F.: Pokušavamo, što zbog mladih članova, što zbog starih počasnih članova, ali i zajednice kao relevantnog čimbenika za razvoj, uspostaviti što liberalniji model. Trenutno o svemu odlučuje Predsjedništvo u kojemu i maloljetni članovi imaju svoje predstavnike, ali sve to u nedostatku kvalitetne Skupštine, koja se već dvije godine pomno bira i promišlja.

Svi voditelji radionica također imaju svoj glas, a razmatramo i sastančimo oko svake izvanjske ideje ili potencijalnih suradnika. Na fortici se svaka, i najmanja sitnica izglasava, ali se teži konsenzusu.

Sve aktivnosti u utvrdi podrazumijevaju samoodrživost i dijeljenje znanja kao prioritet, a obnovu fortice kao osnovnu zadaću.


KP: Jeste li taj prostor dobili na korištenje besplatno ili plaćate najam?

E.F.: Prostor je, potpisanim ugovorom između Udruge i tadašnjeg gradonačelnika, dan Udruzi u posjed što je jedan od specifičnijih ugovora uopće kada govorimo o ovoj problematici. Naime, ne znamo je li to dobro ili loše, ali uvjete koji nam omogućuju da u njenom posjedu i ostanemo redovito ispunjavamo - oživljavanje i zaštita utvrde te promocija i senzibiliziranje javnosti za probleme propadanja austrougarskog fortifikacijskog sustava.

Najam ne plaćamo, ali sami smo uveli struju, internetsku vezu, uskoro i vodu, hladni pogon Udruge također sami financiramo, a i veliku većinu revitalizacije uspijevamo iznijeti upravo vlastitim sredstvima. Mi smo enciklopedijski primjer održivosti neprofitnog sektora.

elvis_fekete2KP: Kada ste počeli koristiti prostor, jeste li ga morali sami očistiti, urediti i opremiti za rad?



E.F.: Naravno. Rad udruge u posljednjih petnaestak godina i volonterizam zajednice najlakše je opisati upravo kao čišćenje, uređivanje, gradnju i opremanje jedne kamene utvrde. Promišljanje ciljeva udruge nikada ne zaobilazi osnovni cilj logičnog razvoja i samoodrživosti, obnovu, očuvanje i oživljavanje, što su sve glavne aktivnosti ovog kolektiva.


KP: Je li to prostor u kojem su samo smješteni vaši uredi ili ga možete koristiti i za prezentacijski rad?

E.F.: Utvrda Casoni vecchi je prostor u kojemu trenutno funkcioniraju: ured, čitaonica, kuhinja, teretana, alatnica, a ostale se prostorije prilagođavaju potrebama programa.

KP: Kakvi se programi odvijaju u vašem prostoru?



E.F.: Zbog nedostatka osnovne infrakstrukture (čitaj — WC-a) velika većina programa koji se odvijaju u utvrdi promocija su nezavisne kulturne scene, ekologije, humanitarnog rada i znanja. Samo u protekloj godini, evo da nabrojim nasumično neke, ugostili smo Sam Pagliu trio, jazz poslasticu, PUF, međunarodni kazališni festival, MKFM, također smo imali i akcije prodaje rabljene robe i kostima iz popularne tv-serije s ciljem pomoći jednoj vukovarskoj obitelji, slušaonice i projekcije filmova o ekologiji, dnevne posjete dječjih vrtića, maskenbal, razne koncerte, a sve učestalije i radionice praktičnih vještina, edukacija o civilnom sektoru i javna okupljanja s gorućim temama u našoj zajednici.


KP: Postoji li opasnost da izgubite prostor?

E.F.: Iskreno vjerujemo da ne postoji opasnost od takvog raspleta, no realno sagledavamo probleme sličnih organizacija, a i nezavisne kulturne scene uopće. Tako da blizinu velike stambene zgrade i njenih, u većini starijih stanara vidimo kao potencijalan problem, eventualni nekontrolirani ulaz velikog kapitala također, a nesudjelovanje Grada, Županije i Države u ovoj opširnoj problematici zaštite i demilitarizacije velikog dijela fortifikacijskog sustava Pule i nepostojanje jasne strategije razvoja i zaštite vidimo kao veliki problem i potencijalnu opasnost za naš ostanak u ovom prekrasnom prostoru.


KP: Kakve strategije otpora primjenjujete?



E.F.: Neprestana komunikacija i senzibiliziranje javnosti, usmjerenost osnovnih ciljeva i programa na potrebe zajednice, jaka unutarnja kontrola  i neprestano analiziranje rada s mladima, javni istupi i kreiranje kritične mase za eventualan otpor ukoliko bude potreban.

KP: Zašto je vašoj organizaciji potreban prostor, što s tim dobivate i gubite možda istovremeno?

E.F.: Specifičnost naše organizacije jesu upravo ciljevi Statuta, tj. zaštita, obnova i oživljavanje utvrde Casoni vecchi. Dakle, ovaj prostor  naš je cilj i osnovna aktivnost.

Konkretnije: prostor nam je neophodan, njime dobivamo svrhu, a ne gubimo ništa, zapravo.

elvis_fekete4.jpg

KP: Smatrate li da vaša jedinica lokalne uprave ima jasnu strategiju provedbe politika koje su vezane uz prostore?

E.F.: Stav Udruge je da nismo zadovoljni, a ni upoznati sa strategijom provedbe tih politika i da to nije ni potrebno komentirati. Moje je osobno mišljenje da su baš provedbe politika prostora, zemljišta i mora najjače oružje vladajućih struktura za bjesomučnu pljačku onih kojima vladaju i stoga mislim da lokalne uprave imaju kristalno jasne strategije pljačke i razvoja novih poligona za pljačku koje samo možda nama, koji svojim radom i porezima te prostore i gradimo, nisu baš po volji.


KP: Što smatrate ključnim interesima koji određuju sudbinu prostora u vašoj sredini?

E.F.: Ključni interes, pa i sudbina ovog naroda jest novac. Sudbinu prostora određuje samo visina iznosa. Siromaštvo također, kao sredstvo prisile. Zakon od nacionalnog interesa, donesen u 17 sati poslijepodne, bez kamera, također je ključni nečiji interes da se promijeni sudbina nekih prostora. Izvlaštenje je sredstvo prisile. Ipak, nepobitno je i da postoje interesi neke druge vrste koji također određuju sudbine mnogih prostora. Potrebno je reći da Karlo Rojc postoji jer su zajednički interesi mnogih subjekata u civilnom sektoru, prepoznali jedni druge, da je Medika interes za slobodom, za stvaranjem i za sudjelovanjem u kreiranju društva i da je, već i opći interes da se djeluje i izražava, neovisno o vlastima i zakonima koji su donešeni u pauzama između kave i rakije.

 

Pročitajte i ostale razgovore o prostornoj problematici na nezavisnoj kulturnoj sceni u Hrvatskoj:

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 16.07.2009