Na distanci od srži problema | kulturpunkt

Na distanci od srži problema

Nedavno prevedeni Priručnik o teorijama zavjere Stephana Lewandowskog i Johna Cooka propušta kritički propitati kontekst koji omogućuje bujanje štetnih narativa.

Piše: Lujo Parežanin

Foto: The Focal Project / Flickr

  • A
  • +
  • -

Portal medijskapismenost.hr, čiji pokretači su Agencija za elektroničke medija i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, uz partnersko sudjelovanje niza akademskih i kulturnih institucija, na svojim stranicama redovno objavljuje i obrazovne materijale namijenjene osnovno- i srednjoškolcima te djeci vrtićkog uzrasta. Osim što se bave temama važnima za opće medijsko opismenjivanje djece i mladih, poput prikrivenog oglašavanja, govora mržnje, sigurnosti na internetu i sl., publikacije nastoje reagirati i na tekuće teme, od suvremenog populizma, preko influencera, sextinga i sextortiona, problema dezinformacija i fake newsa i sl.

Objavljivanje Priručnika o teorijama zavjere, najnovijeg takavog materijala akutnog značaja, očito je potaknuto krizom informiranja o pandemiji Covida-19, koja ne prestaje proizvoditi niz alternativnih, često i opasnih narativa o njezinoj prirodi, izvorištima i razvoju, s osobitim naglaskom na uporabu maski i cjepiva. Radi se o hrvatskom izdanju brošure čiji autori su australski psiholog Stephan Lewandowsky, predstojnik Katedre za kognitivnu psihologiju u Školi za psihologijske znanosti Sveučilišta u Bristolu u Velikoj Britaniji, i kognitivni znanstvenik John Cook, znanstveni suradnik u Centru za komunikaciju klimatskih promjena na Sveučilištu George Mason u SAD-u. Za prijevod je zaslužan Nikola Biliškov, kemičar s Instituta Ruđer Bošković, dugotrajno i vrijedno angažiran u području ekologije i ljudskih prava, uključujući i inicijativu Znanstvenici za klimu – Hrvatska.

Na svojih 12 konciznih stranica, Priručnik nastoji dati kratki uvod u značajke teorija zavjere, društvenu štetu koju one proizvode, razloge njihove popularnosti, razliku između "konvencionalnog" i "urotničkog" razmišljanja, pristupe zaštite javnosti, načine komunikacije s teoretičarima zavjere, kao i druge srodne teme. Središnji dio publikacije zauzima "sedam značajki zavjereničkog razmišljanja", stisnutih u akronim KONSPIR: "kontradiktornost", "ogromna šutnja", "neprijateljske namjere", "sigurno nešto nije u redu", "progonjena žrtva", "imunost prema dokazima" i "reinterpretacija slučajnosti". Autori njima između ostalog označavaju sklonost teoretičara zavjere da istovremeno vjeruju u evidentno kontradiktorne informacije, njihov "nihilistički stupanj skepticizma prema bilo kojem službenom izvještaju", isključivo pripisivanje "podle motivacije" akterima navodne zavjere, ostajanje pri temeljnoj sumnji čak i kad su elementi njihove pripovijesti osporeni, istovremeno percipiranje sebe kao žrtve, ali i heroja borbe za istinu, sustavnu interpretaciju nepoželjnih dokaza kao "dio zavjere" te čvrsto odbijanje bilo kakve slučajnosti.

Premda dijelom donosi korisne uvide i naputke utemeljene u vrlo opsežnoj literaturi, u publikaciji je uočljiva sporna individualizacija problema, koju prati i njegovo dekontekstualizirano razumijevanje. Usmjeravajući gotovo u potpunosti reflektore na proizvođače i širitelje teorija zavjere, kao i unutarnje značajke onoga što autori tumače kao njihov način razmišljanja, Priručnik kao da zaobilazi ključna pitanja o sistemskim uvjetima koji omogućuju bujanje štetnih pripovijesti, poput onih o neučinkovitosti odobrenih cjepiva protiv Covida-19.

Znakovit je u tom smislu moment u kojem autori kao razloge uspješnosti teorija zavjere navode osjećaj nemoći i suočenost pojedinaca s prijetnjom. No opasnost pandemije ili egzistencijalna nesigurnost ne postoje same po sebi u vakuumu direktnog odnosa prema pojedincu, nego kao sistemska posljedica nemogućnosti našeg društvenog i ekonomskog uređenja da na takva krizna stanja adekvatno odgovori. Prepuštanje zdravstvenog sustava, farmaceutske proizvodnje i distribucije lijekova tržištu, demontaža javnog zdravstva – tu se individualna fiziološka prijetnja virusa pretvara u društveni problem. Odnosno, tek kada zdravstvenu prijetnju shvatimo kao disfunkciju sustava zdravstvene skrbi, a ne svojstvo virusa ili neke druge bolesti, moći ćemo adekvatno odgovoriti na krizu informiranja o njoj.

Srodan je u tom smislu problem nepovjerenja prema medijima i transformacije medijskog polja. U Priručniku se primjerice navodi da je veliki faktor u širenju teorija sve izrazitije oslanjanje na informacije na društvenim mrežama. No opet izostaje ključan kontekst: dugotrajna kriza medijskog sustava od kraja dvijetisućitih, nemogućnost privatnog medijskog sektora da izvršava svoju javnu funkciju ili zanemarenost neprofitnih medija, samo su neki od vrlo dramatičnih problema sažetih u publikaciji u nejasni "nedostatak tradicionalne uloge medija kao donositelja vijesti".

Temeljem ova dva primjera moglo bi se reći da svako promišljanje pojava poput teorija zavjere, fake newsa ili populizma, koje zanemaruje propitivanje nesigurnog ekonomskog i političkog sustava u kojem one bujaju, u najvećoj mjeri ne donosi mnogo borbi protiv njihovog širenja. Na tom tragu vrijedilo bi posegnuti za riječima koje je marksistički ekonomist Richard Wolff ovih dana izrekao u intervjuu za portal Mašina: "Danas ne možete potisnuti te teorije kao što ste mogli pre. [...] Sada nemamo koherentnu ideologiju koja bi mogla da drži te teorije gde im je mesto, pod nekakvom kontrolom. Nisu nove, nisu različite, nisu ni jake, ali uspešni kapitalizam koji je mogao nešto da ponudi – dobar posao, novac, boljitak, prelazak u predgrađe iz grada, automobil, koledž – više ne funkcioniše." Sljedeći ulomak je važan jer pojašnjava da liberalna usmjerenost na raskrinkavanje distorziranih interpretacija stvarnosti ne adresira pravi problem: stvarnu i utemeljenu nesigurnost ljudi koji ih prihvaćaju. "Ostavši bez svega toga, ljudi uzimaju ono što je uvek bilo u ponudi, ali sad ima novu publiku. Ja im objašnjavam da to nije ovaj ili onaj detalj, da to nisu imigranti, Afroamerikanci, već je to ekonomski sistem koji ne radi, evo zbog čega, evo kako, evo šta to znači, a evo i rešenja koje će promeniti sistem, koji će onda raditi bolje za nas od ovog koji više uopšte i ne radi za nas. I to je poruka na koju publika reaguje."

Naivno u tom kontekstu djeluje ideja da će "ako ljudi osvijeste pogrešna obrazloženja karakteristična za teorije zavjere, vjerojatno razviti i otpornost prema takvim sadržajima", izrečena u Priručniku. Kao i publikacija Ideološki izazov, objavljena u istoj seriji, o kojoj smo ranije već pisali na Kulturpunktu, on pokazuje osnovnu boljku dominantnog pristupa medijskoj pismenosti: spremnost da propita niz važnih tema, ali ne i vlastite ideološke implikacije, duboko upletene u uzroke problema kojima se želi kritički baviti.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 03.09.2021

VEZANE VIJESTI

Liberali u zemlji ideologije

Piše: Lujo Parežanin

Brošura Ideološki izazovi, namijenjena upoznavanju srednjoškolaca s različitim metaideologijama, izbjegava se suočiti s ključnim ideološkim spinovima naše svakodnevice.

Neprofitni mediji: kontroverze javnog financiranja

Piše: Jerko Bakotin
Prvi dio teksta o stanju i promjenama unutar trećeg medijskog sektora bavi se prilikama i posljedicama ukidanja programa potpore neprofitnim medijima koji je provodilo Ministarstvo kulture.

Neprestana nesigurnost nezaposlenosti

Piše: Matko Vlahović
Svakodnevno iskustvo nezaposlenosti i ovisnost mladih osoba o neformalnim mrežama potpore u postrecesijskom su desetljeću stvorili plodno tlo za ideološku retradicionalizaciju društva.