Na sve tanjim marginama | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Na sve tanjim marginama

Mjesec dana nakon što je Savez udruga Clubture uputio Ministarstvu prijedloge mjera vezanih uz saniranje posljedica epidemije na organizacije u kulturi, odgovora i dalje nema.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

FOTO: Skupština SU Klubtura, 9. ožujka 2020

  • A
  • +
  • -

Savez udruga Klubtura postoji od 2002. godine i trenutno broji 57 organizacija-članica koje djeluju u polju nezavisne kulture u cijeloj Republici Hrvatskoj. Od svojih početaka Klubtura djeluje kao poveznica među različitim programskim sadržajima koji nadilaze sektore na koji je obično podijeljena civilna scena, a iako je Klubturino djelovanje primarno u polju kulture, programi koji se razmjenjuju kroz mrežu (CT-HR, DKC-HR) imaju i širu društvenu dimenziju. No, djelovanje mreže vidljivo je i kroz zagovaranje određenih procedura i vrijednosti koje se tiču cijele civilne scene.

Nakon što je početkom ožujka proglašena opasnost od epidemije COVID-19 za cijelo područje Hrvatske, a 19. ožujka odlukom Stožera civilne zaštite RH zabranjena sva javna okupljanja, Ministarstvo kulture je pozvalo sve strukovne udruge i predstavnike nezavisnog kulturnog sektora da dostave procjene učinaka tih mjera kako bi, pretpostavljamo, moglo pravovremeno reagirati na izazove i probleme s kojima se susreću svi segmenti izvaninstitucionalnog sektora. Savez udruga Klubtura provela je upitnik među svojim članstvom i organizacijama koje djeluju u polju, te prijedloge i preporuke uputila nadležnom Ministarstvu.

O rezultatima ispitivanja i posljedicama prestanka provedbe svih aktivnosti po nezavisnu kulturnu scenu razgovaramo s koordinatorom Saveza Domagojem Šavorom.

 

KP: Kako je Ministarstvo kulture reagiralo na nezapamćeno tešku situaciju u kojoj se našao jedini, i to ne zahvaljujući nadležnim tijelima, održiv i stabilan dio kulturne scene, dakle nezavisna kultura?

Našu analizu i prijedloge mjera poslali smo 31. ožujka kabinetu ministrice i u ovom trenutku još nismo dobili povratni odgovor. Ministarstvo postepeno uvodi mjere i nadamo se da se uzimaju u obzir i podaci koje smo prikupili i prijedlozi koje smo sastavili.

Scena nezavisne kulture i prije ove krize nije se nalazila u pretjerano zavidnoj situaciji i u konstantnom je osjećaju nesigurnosti oko očuvanja uvjeta za stabilan rad. Stabilnost bi po mom mišljenju trebala biti sustavna i vremenski se očitavati u desetljećima, ne mjesecima ili kvartalima donekle stabilnog rada. Činjenica je da se sredstva koja se dodjeljuju po liniji javnih potreba u kulturi RH posljednjih godina smanjuju ili stagniraju, odnosno da još od prošle krize nisu vraćena na ranije iznose.

Ohrabrujuća okolnost je ta da postoji više inicijativa od strane organizacija u nezavisnoj kulturi, s jednakim ili sličnim problemima i čiji su prijedlozi mjera dobrim dijelom komplementarni, što vjerujem da daje jasan prikaz situacije u kojoj se nezavisna scena nalazi.

KP: Možeš li ukratko iznijeti probleme u kojima su se našle organizacije i inicijative u području nezavisne kulture?

Organizacije nezavisne kulture koje su ispunile upitnik provode redovne programe na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao što su koncerti, izložbe, radionice, edukacije, rezidencije s lokalnim i međunarodnim umjetnicima i suradnicima, a planirale su održati 500-tinjak različitih javnih događanja samo u periodu do 1. svibnja.

Zbog onemogućavanja javnih okupljanja i obustave aktivnosti organizacije dijele slične negativne posljedice. Vjerojatno najvažniji problem ponavlja se u svim sektorima i poljima pa tako i u kulturi i umjetnosti, a to je osiguravanje egzistencije za zaposlenike, honorarne radnike i suradnike. OCD-i zapošljavaju nešto manje od 20 tisuća osoba, pa je to jednako značajan udarac i kulturi.

Samo prema našoj analizi, skoro tisuću osoba neće moći primiti naknade za rad i u tom kontekstu svakako nije pohvalno to što se mjere očuvanja radnih mjesta Vlade ne odnose na organizacije u kulturi, odnosno na njihove neprofitne aktivnosti. Na kulturu ne može gledati isključivo kroz poduzetničku prizmu, već kroz utjecaj koji ima u društvu, kako pokreće i oživljava zajednice, propituje vrijednosti i generira nove pristupe koji su ponekad nemjerljivi tradicionalnim ili kvantitativnim mjerilima.

KP: Što je s prostorima koje vode ili njima upravljaju akteri nezavisne kulture?

Prostori u kulturi su zabranom javnih okupljanja i drugim mjerama izolacije zatvoreni, dok su organizacije koje u njima djeluju obustavom financiranja na lokalnim razinama ostale bez potpora za programe, a nedavnim potresom u nekim slučajevima i bez krova nad glavom. Sve one i dalje snose troškove dijela osoblja, promocije, knjigovodstva i drugih davanja iako prostori ne rade, a mogućnosti samofinanciranja svedene su im na nulu. Iako se može doskočiti situaciji i osigurati prisutnost organizacija u digitalnom prostoru, ni na koji način ne mogu se zamijeniti profesionalni uvjeti rada koje neki prostori osiguravaju.

Međutim, ako na pitanje prostora gledamo generalno, ponovno se vraćamo na stanje pred krizu, odnosno uobičajena smanjenja sredstava, zatvaranje jednog po jednog prostora za kulturu i druge nepoželjne trendove. Potres koji je zadesio velik dio prostora utječe na velik broj organizacija kojima su dosadašni ugovori još neizvjesniji, ali i svim korisnicima tih i drugih prostora koji neposredno gube prostore za rad. Ne treba posebno elaborirati kako se pristupa sanaciji potresa pa se može pretpostaviti kada će prostori u kulturi doći na red.

KP: Koje konkretne mjere predlažu vaše članice i druge organizacije koje su sudjelovale u anketi?

Od tridesetak organizacija članica mreže Clubture i platforma koje vode društveno-kulturne centre u Hrvatskoj, u desetak gradova diljem zemlje, analizom smo zaprimili dovoljno informacija iz kojih se može vizualizirati cjelokupni kontekst utjecaja na nezavisni sektor. Prema tome, predložili smo najvažnije mjere pomoći nezavisnom, ali i širem kulturnom sektoru.

Vezano uz programe koje financira ili sufinancira Ministarstvo kulture, izdvojio bih mjeru kojom bi se omogućilo priznavanje organizacijskih troškova, odnosno troškova hladnog pogona i u brojnim slučajevima, troškova nastalih pri radu od kuće kao prihvatljivih troškova programa. Ove mjere bi dodatno omogućile stabilnost i prostor za prilagodbu organizacijama čime bi se u konačnici ostvarili malobrojniji, ali kvalitetniji programi nakon što se stanje normalizira.

U slučaju ESF projekata, prijedlozi mjera usmjereni su na požurivanje objava najavljenih natječaja i rezultata natječaja u fazi evaluacije kako bi se organizacijama osigurala dodatna sredstva za rad. Predložili smo da se najavljeni Mediji zajednice prilagode i koriste kao platforme za održavanje programa, odnosno da se u budućnosti osiguraju sredstva za razvoj digitalnih platformi na kojima bi se programi mogli održavati.

Predložili smo da, gdje je moguće, Ministarstvo u formi medijatora otvori prostore institucija u kulturi za programe organizacija, preporuči smanjenje plaćanja naknada za najam prostora, odnosno osigura alternativne prostore organizacijama kojima su prostori uništeni u potresu.

Također, inzistiramo na tome da Ministarstvo uključi sve relevantne aktere u kulturi, pa tako i organizacije u nezavisnoj kulturi u najavljeni krizni fond za pomoć kulturnom sektoru.

KP: S obzirom da je u međuvremenu veliki broj jedinica lokalne i regionalne samouprave obustavio isplate već ugovorenih sredstava za javne potrebe u kulturi i da se to ni na koji način ne problematizira u široj javnosti, kakva su vaša predviđanja u pogledu opstanka i održivosti organizacija čiji programi čine i preko 90 posto kulturnih aktivnosti u lokalnim zajednicama?

Organizacije su planove za svoje aktivnosti napravile još prošle godine ili ranije i treba uzeti u obzir cijeli proces. Osim toga, publiku koja se gradi godinama kroz različite procese na lokalnim razinama pretpostavljam da će u nekim slučajevima trebati nanovo graditi, da će trebati proći period prilagodbe. Kada se tome dodaju nedavni primjeri masovnih otkaza kulturnih djelatnika, oduzimanja prava na korištenje prostora za rad i kada se ova situacija koristi da se prostori organizacija preko noći dodjeljuju sumnjivim kriterijima, sve zajedno izgleda kao još jedna dobra prilika da se kultura smjesti na još tanje margine.

Prema tome, na pitanje održivosti je teško dati odgovor. Kao sektor se uglavnom adaptiramo pa pretpostavljam da ćemo i na ovo. Kao zajednica možemo na ovu situaciju gledati kao na priliku da re-evaluiramo važnost svih dijelova društva, pa tako i nezavisne kulture i nezavisnih prostora.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 30.04.2020

VEZANE VIJESTI

Nema prihoda, nema pomoći

Piše: Lujo Parežanin
Diskriminatornom mjerom financijske pomoći samostalnim umjetnicima Ministarstvo kulture kažnjava one kojima je pomoć najpotrebnija.

Potencirana krhkost nezavisne kulture

Piše: Lujo Parežanin
Kombinacija pandemije i potresa nekim je nezavisnokulturnim organizacijama ugrozila prostore za rad, nekima prihode, a pred svaku je postavila izazov realizacije programa.

Kobne lekcije epidemije

Piše: Lujo Parežanin
Ključno je da kulturna politika aktualnoj krizi ne pristupa kao jednokratnom problemu, nego kao lekciji o dubinskoj promašenosti našeg društvenog odnosa prema kulturnom i umjetničkom radu.