Ne želimo sudbinu kulturnih beskućnika | kulturpunkt

Ne želimo sudbinu kulturnih beskućnika

O prostornim i zagovaračkim mogućnostima organizacija civilnog društva razgovaramo sa Samantom Stepčić, koordinatoricom zadarske platforme Okret potpora.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

FOTO: Okret potpora

U mnogim gradovima u Hrvatskoj postoje objekti, često napuštena zdanja vojne ili industrijske baštine, koje bi organizacije nezavisne kulture mogle koristiti za obavljanje svakodnevne djelatnosti i za prezentaciju svog rada. No, procesi otvaranja, prenamjene i obnove tih prostora uglavnom su spori, neefikasni i netransparentni. Radi ukazivanja na potrebe nezavisne kulture, kao i na koristi koje oživljavanje ovakvih prostora s novom namjenom može donijeti životu lokalne zajednice, u Hrvatskoj je aktivno više zagovaračkih platformi i inicijativa. Te inicijative promiču inovativne modele upravljanja temeljene na međusektorskoj suradnji te civilno-javnom partnerstvu. Njihov je cilj utjecati na donošenje političkih odluka u ovom polju te otvaranje i realizaciju zajedničkog procesa iznalaženja adekvatnog modela obnove i vođenja takvih prostora u pojedinim lokalnim sredinama. 

Intervju s Darkom Ciglarom, voditeljem koordinacijskog tima čakovečke Inicijative 1729/2, o stvaranju Društvenog centra Čakovec na dijelu prostora bivše vojarne Nikola Šubić Zrinski možete čitati ovdje, a o riječkim modelima upravljanja prostorima Palacha, Filodrammaticae i Marganova te suradnjama i mogućnostima riječke nezavisne kulturne scene razgovarali smo s Damirom Batarelom, predsjednikom Saveza udruga Molekula. Prije intervjua s organizacijama i inicijativama iz Splita, Karlovca, Pule i Zagreba, donosimo razgovor sa Samantom Stepčić, koordinatoricom zadarske platforme Okret potpora.

 

KP: Možete li nam ukratko predstaviti kronologiju i kontekst u kojima nastaju Savez udruga Centar za nezavisnu kulturu, usredotočen na prostor starog kazališta lutaka kao izvedbenog i radnog prostora određenih udruga, te suradnička platforma Okret potpora usmjerena jačanju vidljivosti nezavisne scene?

S.S.: Koncem 1990-ih razvijaju se različite inicijative i udruženi oblici nezavisnog kulturnog djelovanja s fokusom na suvremene glazbene, kazališne, plesne i vizualne umjetničke prakse. Tad su nekad zabilježene i prve javne akcije zagovaranja potreba mladih, alternativne kulture i vaninstitucionalnog umjetničkog stvaralaštva zadarske i novije hrvatske povijesti. Udruge Zadarski plesni ansambl, Zadar snova, ZVUK, Teatro VeRRdi, Glam i pridruženi mladi kreativci samoorganizirano nastoje pronaći prostore koji bi poslužili ostvarivanju kontinuiteta nezavisnog kulturno-umjetničkog programa i/ili tek bivanja, odnosno kreacije šireg društvenog konteksta unutar kojeg se urbani kulturni život realizira (spomenimo Kulturno ljeto u Kinu Zadar (2002), hangari na Ravnicama, neformalni Savez udruga Sv Nikola (2004), Artikultura u Kinu Pobjeda (2008), Tehnička škola..).

Politička stranka koja upravlja gradom je HDZ, a prva veća javna "bura" nastaje odlukom Grada da se Dom hrvatske mladeži (DHM), sagrađen 1980-ih samodoprinosom građana, dodijeli zadarskom Sveučilištu na upravljanje (2007). Organizirane su tribine, pisani zahtjevi i peticije da se o takvoj odluci pitaju građani, no podrška i potpisi bivaju ignorirani. Nestaje tako DHM, a nastaje Poslovni centar Sveučilišta u Zadru. Godinu 2008. obilježava pokretanje projekta Artikultura kojim 6 zadarskih udruga vraćaju kulturni život gradu u prostoru napuštenog kina Pobjeda. Godinu pamtimo i po odluci Grada o zabrani održavanja programa u Providurovoj palači na koju su reagirali i stručnjaci Odjela za sociologiju komunicirajući stanje i odnos gradskih vlasti prema alternativnoj sceni i mogućnostima za mlade. Krajem 2010. godine gasi se Artikultura. Prostor kina pokazao se prezahtjevnim u troškovima i održavanju, a udružene organizacije šalju prijedlog mogućeg "idealnog" rješenje, a to bi bila zgrada Zaraušek. Par mjeseci kasnije zgrada se do temelja ruši i ustupa se prostor gradskom parkiralištu. Otvoreno pismo udruge Šigureca i akcija Zvizdan Zaraušek - Čuvajmo mjesta iznova šalju vlastima istu poruku.

 Udruga ZVUK, Sprovod urbane kulture, 2002.

Fragmenti kratke kronologije proteklog desetljeća dovode do trenutnog stanja: zadarska nezavisna kulturna scena ostavljena je bez mogućnosti cjelogodišnjeg rada i razvoja lokalne kulturne proizvodnje. Iz vizure kulturnog života dobar broj vrijednih projekata i inicijativa se ugasio, nezavisni akteri, udruge i umjetnici odustali, "preživjeli" su gurnuti na marginu društvenog značaja, a opća je apatija prevladala, posebno među mlađom populacijom. 

Sljedeća prilika na horizontu pokušaja zgrada je Kazališta lutaka (KLZ Jazine) od trenutka u kojem se finalizira nova zgrada kazališta i uprava seli. U tom kontekstu nastaje Savez udruga Šigureca, Eko-Zadar, Teatar Dragon, Zdanje, IZadar pod nazivom Centar za nezavisnu kulturu. CNK je iniciran prvo fazom lobiranja prostora, tijekom mandata gradonačelnika Vrančića 2011. godine, potom potrebom formalizacije međusobnih odnosa te odnosa s Gradom u trenutku javnog početka djelovanja u prostoru 2013. godine. KLZ Jazine je danas, kao i prije tri godine, u skvotu. Ugovor s Gradom, sada pod vođenjem gradonačelnika Kalmete, nije postignut zbog uvjeta u kojem se stavlja na raspolaganje na 3 godine, dok raskid ugovornih obveza može uslijediti bilo kad. Zgrade KLZ Jazine naime nema na prostornom planu grada, predviđena je za rušenje radi realizacije nekih drugih gradskih planova. Iznova se kristalizira interes i stav čelnih ljudi Grada za racionalnim rješavanjem kulturnih potreba.

Aktualizacija ove problematike, koja je kamen spoticanja suvislom djelovanju dugi niz godina i koja je u jasnoj vezi s neresponzivnim lokalnim gradskim vlastima, postala je tako poziv platforme Okret potpora. Platforma je mrežna struktura nezavisnih organizacija (Zadar snova, Šigureca, Teatro VeRRdi, Zadarski plesni ansambl, Dragon Teatar, Eko-Zadar, Porat, Mavena, U pokretu), pridruženih stručnjaka i neformalnih građanskih inicijativa. Potaknuta je programskim pozivom Zaklade Kultura nova 2013. godine koji držimo direktnim poticajem i pomoći udrugama u stvaranju boljih uvjeta za organizacijsku i programsku održivost. 

Kontekst u kojem se razvija kultura lažnih ljetnih spektakala okrenuta profitu, turizmu, komercijalizaciji i pizzacutizaciji povijesne jezgre, ostavila je okus gorke pizze, opustošila i uništila identitet i atribute gradskog bića. U zadarskom su slučaju lokalne političke strukture odgovorne za kulturnu sliku grada, a cilj je platforme vratiti kulturu kulturnim akterima, u javni prostor i na mjesto u zajednici koje joj pripada.

 

KP: Na nedavnom natječaju Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom bile su ponuđene Šepurine i Hotel Iž. Kakve su prostorne mogućnosti bivših vojnih nekretnina u Gradu, a kakva zainteresiranost civilne scene za njih?

S.S.: U pitanju je infrastruktura pozamašne kvadrature koja bi stavljena na raspolaganje zajednici zadovoljila potrebe različitih udruga. Objekti u užem centru grada interes su udruga i građanskih inicijativa već neko vrijeme, a ima i više od spomenutih. Sve redom resursi koji su nekad davani po principu "ključ u ruke" danas stoje devastirani, opljačkani i prepušteni propadanju. U plamenu novih nastojanja s prefiksom dugoročnosti, tinja tako Hotel Iž za čiju je adaptaciju i namjenu prijedlog platforme Okret potpora upućen DUUDI-ju, dok su u bivšem vojnom kompleksu S. Radića dva jednakovrijedna pažnje skvota. 

Prije: novi prostor u nekadašnjem vojnom kompleksu u ulici Stjepana Radića 11...

Kakve su mogućnosti da država/županija/grad prepoznaju naš dugogodišnji rad kao razvojni resurs u čijoj biti leži interes za razvoj kulture/umjetnosti/društva u duhu suvremenih evropskih i svjetskih praksi, i u koji bi valjalo utopiti raspadnute nekretnine i pritom biti od bezrezervne pomoći i podrške?

I poslije: tribina platforme Okret potpora, 14. studenog 2014.


KP: Kao preduvjet prijave na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra gradovi su morali iskazati interes da unaprijede i/ili uspostave suradnju s organizacijama civilnoga društva. No, zadarska se gradska uprava prijavila sama i njen je projekt ocijenjen kao projekt B kategorije. Kako je moguće da Grad nije uključio organizacije civilnog društva?

S.S.: Lako. Nepostojeće veze Grada i udruga ne mogu preko noći postati suradničkima i bilo bi pogrešno prikazivati ih u drugačijem svjetlu. U ovom je slučaju poštivanje minimalne procedure, neophodne za bilo kakav vid suradnje, npr. elementarne komunikacije i razmjene osnovnih informacija, izostalo.

U pitanju je projekt naziva Centar za mlade koji je idejno nastao negdje nakon gorespomenute situacije s DHM-om. Njegova se realizacija odgađa od 2008. godine. Tijekom tog perioda nijedna članica platforme nije kontaktirana, konzultirana, niti su se promjene na kulturnoj sceni grada "osluhnule" prije pripreme dokumentacije čija se izrada zadnje dvije godine financira iz proračuna Grada u iznosu od gotovo milijun kuna, većem od svih programa nezavisne kulturne scene svih udruga zajedno.

Do stava platforme može se doći u dva klika, javno je poručen na tribini Okret prostora i podvučen u medijima. Tražimo decentralizaciju tzv. Centra za mlade koji je po svemu sudeći još jedna gradska institucija i model nužnog širenja gradske knjižnice. Polovična rješenja programskog karaktera i institucionalnih uvjeta, i bez fantomskog centra, imamo. Još važnije, za inicijative koje svoje djelovanje svrstavaju neovisno od institucionalnih i uvriježenih ideoloških programa, to nije i ne može biti prostor horizontalne strukture i proaktivne participacije u kojem se re-generiraju nove vrijednosti. 

 Pop Up razglednice, Okret potpora, 2014.


KP: Prema vašem sudu, kakve su stvarne zagovaračke mogućnosti organizacija civilnog društva u Zadru i okolici? Koliko je zadarska scena u javnosti?

S.S.: Da, nakon svih i svakojakih poduzetih radnji postaje lakrdija što još uvijek nismo u Obećanoj zemlji. Ipak. 

Platforma Okret potpora, Centar za nezavisnu kulturu i projekt Bhive za jačanje kapaciteta udruga, nude krovne organizacijske strukture i mogućnosti za civilnu i kulturnu scenu, kakve do sada nismo imali. Stvaramo suradničke odnose među različitim akterima, područjima i sektorima, koje prije nisu postojale. Provodimo istraživanja i analize te ukazujemo na manjkavosti i poboljšanja u lokalnim proračunima za kulturu, kojima se dosad nitko nije bavio. Organiziramo javne rasprave o kulturnim politikama, sudbini javnih i prostora za kulturu s ciljem da se probudi uspavani interes i uključenost građana u demokratske i participativne procese. Suradničke veze šire se i izvan granica Zadra upravo po pitanjima jačanja zagovaračkih procesa, razmjene iskustva s drugim gradovima, a sličnosti ne nedostaju. Perspektiva takvih nastojanja moguće su pozitivne promjene za buduće generacije kojima ne želimo sudbinu "marginaliziranih grupa" i "kulturnih beskućnika".

Koliko je zadarska scena u javnosti smo prebrojali. Preko 130 programskih sadržaja tijekom godine (istraživanje Platforme za 2012. i 2011.), što samo u lokalnim medijma s minimalno tri objave iznosi oko 400 objava za javnost godišnje, ili u prosjeku svaki treći dan.

 

KP: Što za vas znači društveno-kulturni centar, kakav sadržaj podrazumijeva, a kakav model upravljanja? Postoje li primjeri realiziranih civilno-javnih partnerstava, u domaćem i stranom kontekstu, za koje smatrate da mogu poslužiti kao primjer?

S.S.: Ukratko, društveno kulturni centri su prostori suvremenih kulturnih, umjetničkih i društvenih praksi integriranih u društvo kao sredstvo ili modus operandi mobiliziranja resursa radi kritičkog propitivanja stvarnosti, generiranja inovativnih sociokulturnih silnica i kulturnog određenja/identiteta u svrhu odgovornog, sveobuhvatnog i ubrzanog razvoja zajednice. Sadržaj takvih prostora rezultat je rada i interesa nezavisnih organizacija/pojedinaca koji ga vode te uz profiliran kulturno umjetnički i edukacijski program, servisira niz društvenih potreba građana, posebno mladih, koji se njime služe, u njemu borave i čije se mišljenje, potrebe analiziraju, a sudjelovanje inicira, jer je važno.

Inovativni model i primjer neprofitnog centra u kulturi je zagrebački Pogon, sa zanimanjem pratimo kako se razvija riječki Palach, dok s međunarodne scene sa suzom u oku gledamo u Teatro Valle.

 

KP: Postoje li na sceni novi modeli organizacija u kulturi ili kulturnih inicijativa i nove potrebe za prostorima? Kakve su mogućnosti prenošenja znanja iskusnijih organizacija na nove?

S.S.: Novi modeli i nove potrebe su zapravo stari modeli i stare potrebe predvođene novim mladim ljudima. Spomenuli smo dva skvota, skejt park Menza i Nigdjezemska te napredniji model umrežavanja CNK koji uz programe članica Saveza pomaže realizaciju programa neformalnih građanskih incijativa. Znanja organizacija "veterana scene" bezrezervno se prenose, incijative i programi se pomažu logistički, tehnički, administrativno, u ljudstvu, opremi. Mi znamo kako se snaći u divljini.  


Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 17.11.2014