Nedostatak povjerenja u širu društvenu zajednicu | kulturpunkt

Nedostatak povjerenja u širu društvenu zajednicu

Događaji oko zadarskog kluba Knjigozemska te Kazališta lutaka Jazine ukazuju na to da Grad još uvijek ne promatra nezavisnu scenu kao partnere u osmišljavanju kulturne vizije grada.

Piše: Matija Mrakovčić

Sprovod urbane kulture, Zadar 2002.

"Gradovi nisu samo mjesta pod suncem s administrativnim kapacitetima nego mjesta u kojima se događaju dinamički procesi aktivnih građana koji po svojoj volji, afinitetima, estetikama i opredjeljenjima moraju imati pravo da utječu na razvoj zajednice. Institucionalni okviri su filtri koji koordiniraju te procese i mada nisu jedini izvori kapacitiranja, velika je odgovornost na ljudima koji su na pozicijama da arbitriraju. Zadru, zbog svoje već poslovične jednoobraznosti je možda čak i nužnija ta aktivna komunikacija institucionalnog i izvaninstitucionalnog nego nekim drugim gradovima. Međutim, mora se priznati da je filter preoštar i da su poluge volje za razvoj komunikacije dotrajale. Vrlo je teško postići rezultat, a stečeno se izgubi u čas posla. S druge strane, sposobni i uporni imaju priliku da opstanu, pa je uz sve nedaće scena još uvijek živa, zahvaljujući ne samo pojedincima već i gradskim upravama - odnosno upravi, jer godinama nema promjene - koja tu scenu sustavno, ali minimalno, gotovo reanimacijski (p)održava, ipak neadekvatno onoj važnosti koju bi ta scena mogla imati u jednoj ozbiljnije građanski organiziranoj zajednici prema suvremenim modelima funkcioniranja".

Riječi su to Jurja Arasa, voditelja jedne od najstarijih zadarskih udruga u kulturi, umjetničke organizacije Teatro VeRRdi, ujedno i odgovor na pitanje o važnosti nezavisne kulturne scene za Grad Zadar. Pitanje je postavljeno povodom novih prostornih problema u kojima se našla zadarska scena, problema koji nikada nisu adekvatno riješeni te se radilo o trenutku kada će ponovno doći u fokus javnosti. Naime, proteklog je tjedna Grad Zadar, odnosno njegov Ured za upravljanje gradskom imovinom, zaključao i zapečatirao zgradu bivšeg Kazališta lutaka u Jazinama koju od 2013. godine koriste, među ostalim, Teatro VeRRdi, Zdanje, Šigureca, Eko Zadar i Dragon Teatar. Isti je dan portal Zadarski.hr prenio apel korisnika kluba Knjigozemska koji od 2009. godine okuplja razne udruge i inicijative koje čine dio nezavisne kulturne scene Zadra. Knjigozemskoj je prijetilo iseljenje zbog razloga formalne naravi, odnosno neriješenih ugovornih odnosa s vlasnikom prostora, Gradom Zadrom.

Prostorna problematika konstanta je zadarske nezavisne kulturne scene, koja umnogome koči njen daljnji rast i razvoj. Unatoč minimalnim financijskim sredstvima koje gradska uprava izdvaja za programe i projekte izvaninstitucionalnih aktera, od 1990-ih naovamo, oni se i dalje odvijaju te privlače sve veći broj građana. Kada se pojavi mogućnost stabiliziranja njihovih aktivnosti, uvijek se nekako dogodi da se pitanje prostora u kojima se te aktivnosti odvijaju postavi u prvi plan i zaprijeti gašenju svega što se postiglo. Koncem 1990-ih u Zadru se razvijaju različite inicijative i udruženi oblici nezavisnog kulturnog djelovanja, a tada su zabilježene i prve javne akcije zagovaranja potreba mladih, alternativne kulture i vaninstitucionalnog umjetničkog stvaralaštva. Veću javnu vidljivost postigla je odluka Grada da se Dom hrvatske mladeži, sagrađen 1980-ih samodoprinosom građana, dodijeli zadarskom Sveučilištu na upravljanje - organizirane su tribine, pisani zahtjevi i peticije, no podrška i potpisi bivaju ignorirani. Godinu 2008. obilježava pokretanje programa Artikultura kojim šest zadarskih udruga vraća kulturni život gradu u prostoru napuštenog kina Pobjeda i rezultira najjačim okrupnjavanjem izvaninstitucionalne scene s oko 150 programa i 10 000 posjetitelja. Gasi se 2010. godine jer se prostor kina pokazuje prezahtjevnim u troškovima i održavanju. Organizacije šalju prijedlog mogućeg idealnog rješenja, zgrade Zaraušek, koja nekoliko mjeseci kasnije biva do temelja srušena i pretvorena u gradsko parkiralište. Sljedeća prilika je korištenje Kazališta lutaka Jazine, kada nastaje Savez udruga Centar za nezavisnu kulturu, no ugovor s korisnicima prostora nikada nije potpisan jer Grad određuje rok od tri godine, dok korisnici traže pet, zbog apliciranja na natječaje za uređenje prostora kojima je jedan od uvjeta ugovor na minimalno pet godina.

Vršiteljica dužnosti pročelnice Upravnog odjela za gospodarenje gradskom imovinom, Jagoda Surać, ukazuje na to da je korištenje prostora stare zgrade Kazališta lutaka bilo uređeno Zaključkom Gradonačelnika iz 2013, kojim je Zajednici udruga Centar nezavisne kulture prostor "dan na korištenje", a da Zajednica udruga "nikada nije potpisala Ugovor o posudbi predmetnih prostorija". Na poziv Grada za reguliranje korištenja predmetnih prostorija nitko se nije odazvao. U kontaktu s predsjednikom zajednice udruga, ističe Surać ne imenovavši ga, isti se oglasio da ne želi preuzeti odgovornost. "Naime, u nekoliko navrata nas je MUP PU Zadarska upozorila da se tamo održavaju skupovi mladih koji od njih nisu dobili dozvolu za održavanje jer nisu dostavili dokaz da im je to Grad Zadar dozvolio. Napominjemo da se samo u nekoliko navrata udruga obratila Gradu Zadru za održavanje koncerata, koje smo odbili iz razloga neprimjerenosti terase na vrhu zgrade na kojoj su htjeli održati koncerte. Nakon što Zajednica udruga nije dostavila dokumentaciju za zaključenje ugovora, očitovanja njihovog predsjednika da ne želi preuzeti odgovornost, a ista činjenica ni ne začuđuje jer je dovoljno pogledati u kakvom stanju je predmetni prostor, Grad Zadar je privremeno preuzeo posjed zgrade do okončanja pregovora s predmetnom Udrugom, nakon čega će se zaključiti ugovor kojim će udruga preuzeti odgovornost za korištenje zgradom", istaknula je v.d. pročelnice.

No, zgrade starog Kazališta lutaka nema u prostornom planu grada, a svojedobno se pisalo da je predviđena za rušenje radi realizacije nekih drugih gradskih planova. Juraj Aras smatra da je do promjene došlo prvenstveno zbog novih standarda oko komunalnih doprinosa, poreza na nekretnine i slično, na razini cijele države. "Očekujem da će se po novim standardizacijama ponuditi neki model korištenja, ali s obzirom na inkopatibilnost programa koji provode udruge međusobno, te činjenice da je prostor derutan i predviđen za rušenje, sumnjam da će to imati neki značajniji utjecaj na razvoj scene. Po meni, tamo nema neke velike sreće, kao što uostalom nije bilo ni do sad. Prostor Jazina je za neki logistički rad u redu, ali za strukturirano javno djelovanje naprosto je nefunkcionalan bez solidnog financijskog ulaganja - a u taj scenario ne vjerujem". 

Udruga Z.V.U.K. bila je formalni nositelj prava korištenja prostora kluba Knjigozemska, a u međuvremenu je likvidirana i pravno više ne postoji. Brigu o prostoru i nastavku aktivnosti od siječnja 2016. preuzeli su Udruga za kulturu i umjetnost Punktum, Udruga Zapis, Klub studenata/ica sociologije Antifjaka kao udruga građana, te mnogi drugi umjetnici pojedinci, koji nakon pravnog ukidanja Z.V.U.K.-a nisu izvršili formalno preuzimanje prostora niti se neka od udruga registrirala kao pravni sljednik udruge Z.V.U.K. Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom prepoznao je takvu situaciju kao pravno nerješiv problem te zatražio da korisnici napuste prostor zajedno sa svim inventarom. Da se radi samo o formaliziranju trenutnog stanja, govori činjenica da se posljednjih 15 mjeseci prostor uredno koristi, sukladno namjeni za koju je dodijeljen, pokriveni su zatečeni dugovi kako bi se nesmetano nastavio program, a tekuće režije pokrivaju članovi udruga i korisnici prostora. Također, uz pomoć i suradnju stanara zgrade saniran je propali krov jedne od prostorija, a na inicijativu korisnika ulaz u prostor prilagođen je osobama s invaliditetom.  

"Intenzivan rad i program prostora Knjigozemska rezultirao je i sve većim interesom javnosti te je napokon počeo živjeti kao pravi kulturni klub koji okuplja sve dobne skupine i profile korisnika. Našu publiku dobrim dijelom čine kako djeca tako i sveučilišni profesori, objavljivani i nagrađivani književnici, samostalni umjetnici, glumci, novinari, aktivisti, riječju tvorci i konzumenti kulture na lokalnoj i državnoj razini. Privući i zadržati tako šaroliku i zahtjevnu publiku može samo kvalitetan, ali i stalan program na koji publika može računati, i kakav Knjigozemska organizira već mjesecima", ističu inicijatori peticije Tereza Kaurinović, Koraljka Alavanja, Adrijana Vidić, Martina Rajzl, Marina Bura, Roberto Vodanović i Slaven Petri, odreda članovi udruga, samostalni umjetnici i aktivisti, a prvenstveno korisnici prostora. "Inzistiranje na proceduri proizlazi iz pravnog pogleda. Međutim, kvalitetan dio kulturne scene se već godinama izmješta po prostorima kako bi održao kontinuitet aktivnosti. Jedan dio tih udruga činimo i mi. Zbog toga smatramo kako takav oblik legalizma nije održiv u primjeru s već petnaestomjesečnim programom u prostoru Knjigozemska", zaključuju. 

"Po meni je prostor Knjigozemske, u smislu standarda kulturnog proizvoda, vrijedniji branjenja od Jazina. Uredan je, kapacitetima primjeren, već prepoznat kao kvalitet na toj lokaciji, a ljudi koji brinu o prostoru i programima su vrlo ozbiljni i dobro organizirani, dobro brinu o prostoru i plaćaju sve račune. Sama činjenica da trećinu publike čine sveučilišni profesori, među njima i doktori znanosti oduševljava i predstavlja platformu za razmjenu komunikacije između mladih ljudi, studenata i profesora, pogotovo u Zadru koji je davno izgubio studentski klub, a diči se titulom sveučilišnog grada", ističe Juraj Aras. U posljednjih petnaestak godina Aras je u suradnji s drugim udrugama ili samostalno promijenio pet prostora, kao što kaže, "u svaki ušao prvo čisteći pa sanirajući pa adaptirajući, pa provodeći program i naposljetku bivajući istjeran - iako, da se zabilježi, ni jedan nisam skvotirao, sve sam u dogovoru i legalno radio. Ta sama činjenica govori dovoljno. A najviše mi je žao prostora stare tehničke škole koji je položajem i strukturom idealan da zadovolji široki spektar potreba izvaninstitucionalne kulture, a koji zbog samovolje i krivih procjena nekolicine političkih djelatnika stoji derutan i iz dana u dan sve više propada. Taj nedostatak vizije i povjerenja u širu društvenu zajednicu naprosto je žalostan", zaključuje. 

Na sastanku s čelnicima gradskih odjela za kulturu i gradsku imovinu, udrugama je naposljetku ponuđeno da nastave održavati svoje programe u spomenutim prostorima. Prostor Jazina nije adekvatan za javne programe, no organizacije kojima treba prostor za rad, probe, pripreme ili logistiku mogu potpisati ugovore za korišenje, uz cijenu od jedne kune po kvadratu. Programi u Knjigozemskoj nastavit će se održavati uz uvjet formalnog rješavanja pravnog sljedništva udruge Z.V.U.K. Istovremeno, Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom ne raspolaže podatkom koliko udruga koje djeluju u području kulture koristi gradske prostore, no ističe "da Grad Zadar želi osigurati prostor za rad društveno-kulturnog centra udruga u kulturi Grada Zadra koje žele zaključiti ugovor i preuzeti odgovornost za legalnost i urednost korištenja predmetnih prostorija, kao i podmirivanje troškova održavanja istih". 

Unatoč inzistiranju na legalnosti korištenja prostora, činjenica jest da se zadarska nezavisna kulturna scena nalazi u situaciji bez osigurane mogućnosti cjelogodišnjeg rada i razvoja, već se veliki broj vrijednih projekata i inicijativa ugasio, neki nezavisni akteri, udruge i umjetnici odustali, dok su oni koji ustraju gurnuti na marginu. Posebno zanimljiv slučaj inzistiranja na legalnim dogovorima zbio se prije dvije godine kada se zadarska gradska uprava sama prijavila na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva za financiranje gradskog društveno-kulturnog centra, pri čemu su gradovi morali iskazati interes da unaprijede ili uspostave suradnju s organizacijama civilnoga društva. Taj je natječaj predstavljao svojevrsno mapiranje potencijala za sklapanje civilno-javnih partnerstava, upravo s ciljem korištenja gradske infrastrukture radi osnivanja društveno-kulturnih centara. Ni tada gradska uprava nije znala što znači pojam društveno-kulturnog centra, kakav sadržaj te kakav model upravljanja podrazumijeva. 

Stoga ne čudi inzistiranje na potpisivanju ugovora za prostor koji je predviđen za rušenje (Kazalište lutaka), kao što ne iznenađuje ideja o iseljavanju korisnika prostora čija peticija trenutno ima gotovo tisuću potpisa građana (Knjigozemska). Pitanje upravljanja gradom, a onda i prostorima za rad i prezentaciju aktivnosti kulturnih aktera, nikada nije pitanje samo lokalne vlasti, već prvenstveno pitanje komunikacije s građanima o tome kakav grad oni žele. U posljednjih dvadesetak godina građane se pitalo malo ili nimalo o tome, a rasplet događaja oko Jazina i Knjigozemske daje naslutiti da u gradu stasa nova generacija kulturnih radnika koji neće dopustiti da se odluke o upravljanju javnim resursima donose mimo javnog interesa.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 21.03.2017

VEZANE VIJESTI

Zazor od civilnog sektora

Piše: Ana Gospić Županović

Zadarske kulturne potrebe, prilike i prepreke označavaju nepostojeću infrastrukturu, propulzivne umjetničke sadržaje i nedovoljnu suradnju s gradskim institucijama.

Ne želimo sudbinu kulturnih beskućnika

Razgovarala: Matija Mrakovčić
O prostornim i zagovaračkim mogućnostima organizacija civilnog društva razgovaramo sa Samantom Stepčić, koordinatoricom zadarske platforme Okret potpora.

Trajno privremeni prostor

Piše: Matija Mrakovčić

Centar nezavisne kulture savez je zadarskih udruga koje su se okupile s ciljem preuzimanja Starog kazališta lutaka Jazine radi pokretanja nezavisnog kulturnog centra.