Nelagoda u trgovačkom centru | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Nelagoda u trgovačkom centru

Izložba Wonderful Things Will Happen Damira Žižića i Kristiana Kožula u MMSU-u "uspješno prokazuje nelagodu u suvremenoj kulturi".

Piše: Bernard Koludrović

FOTO: N o m a d

Pretpostavka svakog trgovačkog centra je prodaja sreće – posredovane, komodificirane i lijepo upakirane. Bolničko-sterilan i visoko stilizirani heterotopični prostor, u kojemu je sloboda kretanja unaprijed određena prostornim zakonitostima potrošnje, gdje se spektakl komunicira podražajima svih osjetila, pruža nam mogućnost cjelodnevne potrošnje i boravka. Od vremena samoupravnog socijalizma osnovne su škole bile to popularnije što su uvodile mogućnost produženog boravka – mjesta gdje su djeca mogla provoditi vrijeme prije povratka roditelja s posla, a pod nadzorom učiteljica i učitelja, gdje su pisala svoje domaće zadaće, učila i igrala se. Danas djeca i roditelji provode istovremeno, ali odvojeno, svoj produženi boravak u "hramovima konzumerizma". Pejorativno, ali pogrešno tituliranje ukazuje na sakralizaciju potrošnje spektakla, no kolokvijalnom kritikom olako se izostavlja dalekosežan utjecaj na transformaciju svakodnevice. Kapitalizam i njegov brat blizanac konzumerizam su krivi – nekako smo prihvatili ovu uopćenu tezu, ali možemo li, barem povremeno, zagrebati malo dublje ispod parola?

Umjetnički tandem Žižić/Kožul u projektu Wonderful Things will Happen, postavljenom u Malom salonu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, prema vlastitim riječima, "tematiziraju suvremene surogate javnog prostora, od kupališta i popratnih turističkih rekvizita do shopp-igrališta i potrošačkih ikona". Vizualnim, zvučnim i taktilnim podražajima instalacije Žižića i Kožula zadiru u osjećaj prisnosti koji imamo s vlastitom svakodnevicom. Prihvatili mi to ili ne, kritizirali ili ne, uredili smo živote prema zakonu potrošnje – svaki odmak od konzumerističkog ponašanja hvalevrijedan je čin, ali i endemski primjer alternativnog životnog stila. U našem svijetu trgovački centar nije samo primjer konzumerističkog poretka, već je semiotički vratar koji određuje značenje unutar poretka. Žižić i Kožul ne prepoznaju samo njegovu zamjensku ulogu (zamjensku samo prema simboličkom kodiranju nekog drugog vremena), već poduzimaju njegovu najbolniju dekonstrukciju.

Zvučna kulisa prigušenog radija i neutralnost boja preduvjeti su kulise trgovačkog centra pred kojom se potom može postaviti uobičajen postav izloga i izvedbe prodavača i potrošača. Ti arhetipi naše kulture dekonstruirani su (uglavnom) monokromnim postavom, noise kulisom i dobrodošlom činjenicom da se Mali salon nalazi na riječkom Korzu, odumrlom središtu gradske trgovine. Arterioskleroza društvenog tkiva preslikana je u betonske odljeve luftića, koluta i inih pomagala za plažu izloženih na samome Korzu, nasuprot gordom i dobro prokrvljenom McDonald'su. Sav sjaj spektakla potrošnje, sjaj koji prikriva komodifikaciju i odigrava prikaz originalnosti, ogoljen je do svoje supstance. U tome leži početak Žižićeve i Kožulove dekonstrukcije – svi poznati artikli svakodnevne potrošnje svedeni su na svoj temeljni, plastični oblik. Bilo da se radi o bocama vode u video(crnoj)-kutiji ili ambalažama higijenskih proizvoda, koji su izvučeni iz svoji prodajnih ili potrošačkih konteksta, lišeni svih stvarnih ili simboličkih etika i brandova, promatrač/promatračica prepoznaje artefakt, prepoznaje njegov izvorišni kontekst. Desemantizacija prvotnog i resemantiziranje kroz monokromnu tehniku i galerijski kontekst uspješno provode dekonstrukcijski postupak. Istu namjeru možemo pratiti od njihovog prvog zajedničkog galerijskog predstavljanja u Galeriji Karas prije godinu dana u Zagrebu. Od instalacije 0,50, za koju dobivaju otkupnu nagradu T-HTnagrada@MSU u ožujku 2014., do postava u Laubi, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i na Bijenalu industrijske umjetnosti u Labinu, Žižić i Kožul nastavljaju istom linijom propitivanja.

Više od resemantizacije robe u artefakt/eksponat i dekonstrukcije konzumerizma, izložba uspješno prokazuje nelagodu u suvremenoj kulturi. Svakodnevno potiskivanje i transfer koji uspješno provode marketinške strategije dalekosežniji su problemi i zahtijevaju predstavljanje nelagode koju uzrokuju. U tome možemo vidjeti uspješnost ovog postava – nemoguće je ne osjetiti tjeskobu kada smo bombardirani tako poznatim, a opet toliko čudnovatim, jezovitim slikama konzumerizma. Jedino se i očuđenjem poznatog može, makar trenutno, propitati nelagoda u kulturi. To je iskustvo ojačano noise pozadinom koja izaziva tjeskobu, dekoncentrira, onemogućava trenutno promišljanje okoline. U kontrapunktu s prigušenom i neutralnom glazbom trgovačkih centara, koja kao odsutno prisustvo stvara dojam domaćinske, opuštene atmosfere, noise koji koriste Žižić i Kožul iritira; bolno uspješno. Zbog toga je njihov (i kustoski) dekonstruktivistički pokušaj uspješan, bolno uspješan.

Tragovi te aktivirane tjeskobe, zatitralih živaca u tijelu promatrača/promatračice ostali su vidljivi i nakon otvaranja postava povodom Noći muzeja. Pored Sretnog para ostavljeni su papirići s porukama: "čovjek koji radi sklekove i žena koja razmišlja o šargarepi" te "čovjekova intervencija u neljudstvo". Intervencija u naziv instalacije/fotografskog niza trag je kako je dekonstrukcijska namjera rezultirala reakcijom i to onom koja obilježava i sam postav izložbe. Poruke su dokaz kako umjetnost još uvijek može dodaknuti "živac" ljudskosti: dokaz kako unutar potrošača još uvijek čuči čovjek.

Izložba Wonderful Things Will Happen otvorena je do 5. ožujka u okviru projekta Spajalica

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 11.02.2015