Nema Tadijanovića do Index SMS-a | kulturpunkt

Nema Tadijanovića do Index SMS-a

SMS-ovi su krucijalni dokaz da je svatko, ponekad, u stanju napisati nešto poetično.

Piše: Tonći Kožul
  • A
  • +
  • -

Valjda nisam jedini čovjek koji ne briše automatski sve SMS-ove koje dobije... nego neke i čuva? Nisam, jel tako da nisam?!? Fiju, sad se već osjećam normalnije! Evo najmilijeg mi SMS-a od zadnjih par mjeseci:

Valjda je bilo na TV. Na kanarskim otocima. Jesi za kavu?

Poslao mi je to brat nakon što mi je dojavio da je Gotovina uhićen pa ga ja pitao otkud mu vijest, ali to sad nije ni važno. SMS nisam zadržao kao nekakav dokument vremena - nego zato što mi se strašno sviđa kako izgleda izvan konteksta! Kao da je ispao iz happy-enda neke akcijske komedije.

A nakon prvih SMS-ova koje sam razmijenio sa svojom dragom, najdraži svih vremena mi je onaj što mi ga je frend poslao nakon što sam, davne dvijetisućeprve, svečano obznanio nabavku mobitela. Njegov odgovor je glasio:

JAJA SU TI MRAK
OPALI ME DARK

Nebrojeno puta sam se zaustavio na ovoj tajanstvenoj poruci. Pošto dotična nema nikakvog smisla, kao jedino objašnjenje za moju nepresušnu fascinaciju nameće mi se to da je iznimno... poetična.

Što me isprva začudilo jer, blago rečeno, nisam ljubitelj poezije u klasičnom, najužem smislu. (Ono, tipa: Baudelaire, Matoš, Bore Lee.) Takva poezija nikada mi nije ništa značila, a u tome čini mi se nisam usamljen - upoznao sam mnogo ljudi u svojih 28 godina, i ne sjećam se da mi je itko od njih uletio s nekom zbirkom poezije i oduševljeno mi se unio u lice: "E, ovo MORAŠ pročitati!"

Možda bi bilo ipak mrvu pretjerano reći da zbirke poezije danas čitaju jedino ljudi koji pišu zbirke poezije, ali u globalu... Klasična poezija je danas sasvim irelevantna, praktički MRTVA. Možemo sad cjepidlačiti oko toga što bi se podrazumijevalo pod mrtvačkim statusom, navoditi kako je primjerice svaki jezik živ dok god postoje barem dva čovjeka koji njime komuniciraju... Oprostite, ali ja to ne zovem životom nego životarenjem. (Ako već mislite da je "smrt" prejaka riječ.)

Međutim, za razliku od poezije u najužem smislu, poezija općenito je - živahna kao što je i oduvijek bila. Popularna vokalno-instrumentalna glazba je očiti primjer, da, no SMS-ovi su mi zanimljiviji utoliko što su krucijalni dokaz da je svatko, ponekad, u stanju napisati nešto poetično... a da toga najčešće nije ni svjestan/a. Poezija nam je svima urođena! U ovom ili onom obliku.

Ima jedna super emisija na Z1 koja se zove Index SMS. U njoj se vrte domaći glazbeni spotovi po željama gledatelja, koji također šalju SMS-ove različitog karaktera. Pozdravljaju se, traže intimna poznanstva, flertuju, prepričavaju viceve, vrijeđaju jedni druge, vrijeđaju Niku Kranjčara. Usred svega toga, šalju i smiješne, misteriozne poruke nakon kojih se često znam zapitati: što je pjesnik htio reći?

OK, čujem vas. Pitate me, po čemu su ti SMS-ovi "poezija"? Paaaa... evo recimo što wikipedia kaže (u mom slobodnom prijevodu): "Poezija je pisani oblik umjetnosti u kojem se jezik koristi zbog svojih estetskih svojstava - pored ili umjesto njegovih značenjskih i semantičkih sadržaja. (...) Poezija se često koristi sažetim formama kako bi dočarala osjećaj ili ideju čitatelju ili slušatelju, pritom posežući za stilskim sredstvima kao što su asonanca, aliteracija i ponavljanje. Također, u poemama se često naveliko koriste slikovlje, asocijacije i muzikalna svojstva. (...) Zbog oslanjanja na 'slučajne' jezične kombinacije i konotacije, poeziju je izuzetno teško prevoditi."

Po čemu se (Index) SMS-poezija razlikuje od klasične poezije? Uglavnom jedino po tome što ne cilja biti poezijom, što ne poseže svjesno za poetičkim sredstvima i načelima. Njena poetičnost je slučajni, usputni nusproizvod. Ali - i nusproizvod je proizvod, ne?

Ima puno razloga zbog kojih je Index SMS super emisija. Tu su blesavi reportažni prilozi u maniri "Po ure torture", razigrani zajebanti u režiji, i zabavni voditelji koji primaju pozive gledatelja i ćaskaju o "trivijalnim" stvarima (aktualni kino-hitovi, moda, muško-ženska prijateljstva, seks utroje...). I, konačno, tu se može čuti i vidjeti najširi zamislivi spektar domaće glazbe, lišen estetsko-ideološke cenzure "dušobrižničkih" urednika.

Što ipak ne objašnjava do kraja - zašto je Index SMS toliko popularan, dok su tolike mnoge glazbene TV-emisije što su iznikle kroz zadnjih nekoliko godina neslavno propale? Interaktivni karakter Index SMS-a svakako igra značajnu ulogu, ali nije ništa manje važno ni to što ne tretira glazbu kao neku sveto čistu umjetnost što egzistira na nekakvoj izoliranoj, uzvišenoj ravni daleko od "banalnosti svakodnevice" - nego se prema glazbi odnosi kao nerazdvojnom dijelu svakodnevnog života.

Uspjeh Index SMS-a, između ostalog, leži u tome što svojom koncepcijom prihvaća da ljudi, kad slušaju glazbu, gotovo uvijek rade i nešto drugo: crnče u uredu, peru suđe, glade mačku, ćaskaju za kavom, potcrtavaju po skriptama, voze auto, čekaju na red za šankom u disku, pišu kolumne za Kulturpunkt, smiju se naivčinama koji šalju SMS-ove u kojima se žale kako su nekoj curi poslali broj bona za mobitel a ona im se nikad više nije javila. Miješanje glazbe s "trivijalnim" ćaskanjem i SMS-ovima ne oduzima joj na vrijednosti - već joj daje vitalnost smještajući je u funkcionalan, manje-više svima blizak kontekst.

Slično vrijedi i za poeziju. Ona u Index SMS-u jest, kao što rekoh, slučajnost... ali je prije svega pulsirajuća, živuća. Za razliku od ukoričene poezije, ne životari u školskim udžbenicima nego se spontano događa pred očima gledatelja, prirodno i elegantno uklopljena u ambijent ponoćne TV-dokolice. I otvorena je za sve.

Ne kažem ja da su svi likovi što šalju SMS-ove na Z1 mali mobilni Tadijanovići! Dapače, većina tih poruka jest banalna i beznačajna. Ali... upravo u kontrastu s takvim banalnostima mjestimični proplamsaji liričkog ludila sjaje još jače - otvarajući nonšalantno, bez najave i pardona, čudne male prozore u tuđe svjetove.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 07.02.2006