Nemir u kući | kulturpunkt

Nemir u kući

Odbijanjem da izabere predstavnika u Kazališnom vijeću, ZKM-ov ansambl, unatoč unutarnjim pritiscima, za sada uspješno prkosi proceduralnim manipulacijama vezanim uz izbor novog ravnatelja.

Piše: Lujo Parežanin

FOTO: Zagrebačko kazalište mladih / Facebook

Nakon što je zbog prijedloga da nepodobni Danijel Ljuboja postane novim ravnateljem Zagrebačkog kazališta mladih većina u Gradskoj skupštini na sramotan način dokinula autonomiju toga kazališta smijenivši "neposlušne" vijećnike koje je sama imenovala, ZKM-ov je ansambl, srećom, odlučio pružiti prvi organizirani otpor. Naime, na sastanku ansambla koji se održao u utorak, 17. travnja odlučeno je da ansambl do daljnjega neće organizirati ni sudjelovati na izborima za člana Kazališnog vijeća iz redova kazališnih umjetnika, čije mjesto je ostalo upražnjeno nakon što je glumac Petar Leventić podnio neopozivu ostavku.

Kazališno vijeće najvažnije je tijelo u svakom kazalištu, a njegova struktura, način izbora vijećnika i djelokrug definirani su Zakonom o kazalištima i statutima pojedinih kuća. U slučaju ZKM-a, ono se sastoji od triju predstavnika Grada Zagreba kao osnivača, jednog predstavnika kazališnih umjetnika i jednog predstavnika svih zaposlenika. Nakon ostavke predsjednice Kostadinke Velkovske i smjene Borisa Babića i Gorana Sergeja Pristaša krajem ožujka, u njemu sada sjede Ivica Prlender, Marija Sekelez i Ljiljana Štokalo – svi imenovani na prijedlog Kluba gradskih zastupnika Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, Zelene liste i Narodne stranke – Reformisti – te Krešimir Jurić, tehnički direktor ZKM-a koji je po isteku mandata zamijenio Jasmina Telalovića na mjestu predstavnika zaposlenika.

Iako je za konstituiranje i legalan rad Kazališnog vijeća dovoljno da je imenovana većina, odbijanje ansambla da u njemu sudjeluje snažna je, neugodna poruka ravnateljici, novim vijećnicima, ali i Skupštini. Ne samo da se njome podcrtava nasilni besmisao odnosa prema ZKM-u, nego se i postavlja pitanje legitimiteta djelovanja Vijeća, a time i neumitnog izbora Snježane Abramović Milković za ravnateljicu. Prisjetimo li se da u dopuni obrazloženja smjene gospodina Babića i gospodina Pristaša Odbor za izbor i imenovanja Gradske skupštine besmisleno zamjera vijećnicima da su o novom ravnatelju odlučivali "unatoč saznanju da jednom od članova Kazališnog vijeća iz kolektiva ističe mandat te da je ustanova izbrala drugog predstavnika u Kazališno vijeće", tada se odlučivanje bez predstavnika nosive skupine zaposlenika ZKM-a čini kao uistinu nedopustiva situacija.

Da su se našli u vrlo neugodnom položaju napokon su, izgleda, shvatili novi vijećnici i ravnateljica jer je na sjednici Vijeća održanoj u srijedu, 18. travnja – dakle, dan nakon objave odluke ansambla o bojkotu – odlučeno da Abramović Milković sama raspiše natječaj za izbor člana Vijeća iz redova kazališnih umjetnika. Prema dokumentima koje smo neslužbeno dobili na uvid i koji su objavljeni na oglasnoj ploči ZKM-a, Abramović Milković je to promptno i učinila 20. travnja, odredivši da će se izbori održati u srijedu, 2. svibnja u 15 sati u dvorani Miško Polanec.

Problem je, međutim, što ravnateljica nema nikakve ovlasti raspisati natječaj za člana Kazališnoga vijeća – kojem je, uostalom, ona i odgovorna, a ne obrnuto – niti joj Vijeće može dati takav naputak. Odnosno, i jedno i drugo su u neskladu i sa Zakonom o kazalištima i sa Statutom ZKM-a i mogu tek predstavljati zaobilaženje propisa s ciljem vršenja pritiska na ansambl.

Vidi se to i iz samog teksta ravnateljičine Odluke o raspisivanju natječaja: u njoj stoji da je donesena temeljen članka 22 Statuta, stavke 2, točke 2 i 3 te "u svezi s člankom 24. Zakona o kazalištima". Ovo možda zvuči kao da Odluka posjeduje neku pravnu osnovu, ali u navedenom dijelu Statuta nažalost stoji tek da "Kazalištem upravlja ravnatelj" te da pritom on "organizira i vodi poslovanje" i "vodi poslovnu politiku" Kazališta – dakle, ništa što bi Abramović Milković ovlastilo da odlučuje o izborima vijećnika.

Što onda piše u relevantnim dokumentima? Prema ZOK-u, "način imenovanja, izbora i razrješenja članova kazališnog vijeća uređuju se aktom o snivanju i statutom". Statut ZKM-a u tom smislu ne ostavlja prostora za interpretaciju: članak 37 određuje da za provedbu izbora svojeg predstavnika u Vijeću kazališni umjetnici između sebe biraju izborno povjerenstvo od dva predsjednika i dva člana. Tomu prethodi članak 36 koji propisuje da se prethodno javnim glasanjem imaju odabrati kandidati za člana Vijeća.

Uzevši navedeno u obzir, očito je da Odluka Abramović Milković niti spada u njezine ovlasti niti poštuje Statutom propisanu proceduru pa je potpuno nejasno temeljem čega su i ona i novi članovi Kazališnoga vijeća procijenili da je riječ o dobrom načinu da se isforsira razrješenje unutarnje krize u ZKM-u. Popriličnu težinu takvoj interpretaciji daje i službeno očitovanje Domagoja Rebića, glavnog tajnika Hrvatskog sindikata u kulturi i pravnika, u kojem stoji da "ravnateljica nema nikakvoga prava poticati, utjecati ili sudjelovati u pravu umjetnika na izbor svoga predstavnika u Kazališno vijeće".

Novo je Vijeće u tom smislu nagovijestilo da će, umjesto da obnaša funkciju nadzora i kontrole rada ravnateljice, u ZKM-u biti tu da ravnateljici ide na ruku, čak i kada to znači ignoriranje Statuta kazališta – Statuta za čije je donošenje upravo ono odgovorno. Nije za očekivati da postoji kakva mogućnost da, primjerice, u Odboru za izbor i imenovanja netko pomisli da su time novi vijećnici "povrijedili ugled i dužnost koju obnašaju", što je jedan od razloga navedenih kada se smjenjivalo prethodne članove. No nedvojbeno je da je novo Kazališno vijeće ZKM-a kompromitirano u svakoj etapi svog kratkog postojanja.

Kao predsjednica Odbora za kulturu Gradske skupštine Grada Zagreba, drugog tijela uključenog u izbor ravnatelja gradskih kazališta, Dubravka Brezak Stamać smatra da do navedene situacije nije trebalo ni doći. Iako kao HDZ-ova zastupnica nastupa na strani pozicije, gospođa Brezak Stamać podsjeća da je na sjednici Skupštine na kojoj se odlučivalo o Ljubojinom imenovanju zagovarala prihvaćanje prijedloga tadašnjeg Kazališnog vijeća, smatrajući da bi suprotno značilo pristajanje na "privid da kazalištem 'upravljaju' umjetnici i drugi djelatnici u kulturi". Brezak Stamać ističe da se njena odluka i odluka kluba kojem pripada nisu vodile sklonošću ili nesklonošću spram gospodina Ljuboje, nego brigom za vjerodostojnost odluka koje je donijela Skupština – vjerodostojnost koju sada smatra narušenom.

Što se tiče smjene članova Kazališnog vijeća i odbijanja ansambla da predloži svog kandidata, Brezak Stamać smatra da je riječ o buntu koji je jedino i preostao, podsjećajući da "Vijeće i dalje može donositi pravovaljane odluke koje ne utječu na zakonitost rada kazališta". Pozvavši se na tradiciju angažiranog pedagoškog rada Božene Begović i Zvjezdane Ladike u okrilju ZKM-a, Brezak Stamać je istaknula da je Kazališno vijeće "zaslužilo člana umjetničkog ansambla", smatrajući da se ovdašnji umjetnici mogu suprotstaviti bačenosti na marginu jedino na način da se sami pozicioniraju.

No u ovakvim se uvjetima za sada čini da je jedino moguće pozicioniranje ZKM-ovog ansambla upravo ono koje će – napustiti pozicije, bar ove u službenim tijelima. U tom smislu, iako će Vijeće moći nastaviti s radom, odluka ansabla da ga bojkotira iznimno je dobrodošao čin otpora koji je dodatno razotkrio proceduralne manipulacije oko ZKM-a. Nedvojbeno je da ne treba očekivati uzrujavanje vladajućih i njihovih "namještenika" u ZKM-u oko legitimiteta odluka koje donose. Ohrabrujuće je, međutim, prepoznati stanovitu ozbiljnost efekta pobune ansambla u ravnateljičinim pokušajima da zaobiđe njegovu odluku – pokušajima koji su se, prema neslužbenim informacijama, nasukali na rezolutnosti ansabla čiji nijedan pripadnik nije izišao na "alternativne" izbore. Kada se tome pribroji i mogućnost nešto dramatičnijih metoda otpora, čini se da ZKM-ov slučaj sve više govori da radnici u kulturi i nisu toliko bespomoćni kao što misle oni koji su preko njihovih leđa namjerili zaposjesti javne resurse.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 03.05.2018

VEZANE VIJESTI

Šamaranje ugleda

Piše: Lujo Parežanin
Smjena članova Kazališnog vijeća Zagrebačkog kazališta mladih koji nisu podržali aktualnu ravnateljicu neugodna je potvrda destruktivne kulturne politike koja je na djelu u Zagrebu.

Budite autonomni, birajte naše

Piše: Lujo Parežanin
Odbijanje zagrebačke Gradske skupštine da imenuje Danijela Ljuboju za ravnatelja ZKM-a podcrtalo je probleme s osiguravanjem demokratičnog upravljanja kulturnim institucijama.

Naličje nagrada

Piše: Lujo Parežanin
Odluka Kazališnog vijeća Zagrebačkog kazališta mladih da podrži glumca Danijela Ljuboju za novog ravnatelja korak je prema normalizaciji odnosa unutar te kazališne kuće.