(Ne)mogućnost društvene promjene | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

(Ne)mogućnost društvene promjene

O posljedicama Vladinog odbacivanja Građanskog odgoja i obrazovanja, otežanoj suradnji s nadležnim institucijama te budućnosti obrazovanja u Hrvatskoj razgovaramo s Eminom Bužinkić.

Razgovarala: Ana Sorić

FOTO: Bojan Ščitar/PIXSELL

Učenici u hrvatskim osnovnim i srednjim školama od ove jeseni imaju priliku naučiti nešto o Građanskom odgoju i obrazovanju, o ljudskim pravima, interkulturalnosti i demokratskom građanstvu, te o političkoj pismenosti i participaciji. Imaju mogućnost naučiti kako postati aktivan građanin koji je sposoban razmišljati svojom glavom, kritički pristupati znanju i ideologijama, poštovati ljudska prava, boriti se za sebe i za druge. No, ta je mogućnost itekako osakaćena, a učenici su zapravo zakinuti za pravu priliku razvijanja građanske svijesti. Zašto? Zato što se ipak odustalo od prvotnog plana da se Građanski odgoj i obrazovanje u škole uvede kao zaseban predmet, a umjesto toga učenici su dobili međupredmetnu verziju kurikuluma, odnosno temeljne odrednice GOO-a serviraju im se implementirane kroz druge nastavne predmete. 

Kako i zašto je došlo do toga da se odustane od prvotne namjere, koje su prednosti i nedostaci GOO-a kao zasebnog predmeta, odnosno međupredmeta, što učenici time dobivaju ili gube, upitali smo Eminu Bužinkić iz Centra za mirovne studije koja je posljednjih pet godina aktivno uključena u proces zagovaranja uvođenja GOO-a u škole. Zajedno s mnogim drugim stručnjacima i građanskim inicijativama isticala je važnost provedbe ovog kurikuluma, surađivala s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, no suradnja ipak nije, barem ne u potpunosti, urodila plodom.

KP: Kao aktivistica Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i GOOD inicijative dugo si uključena u proces zagovaranja uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Koja je konkretno bila tvoja uloga, kad se krenulo s izradom kurikuluma i tko je sve bio uključen?

E.B.: Inicijative za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, odnosno obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, sežu u period nakon rata, dakle već polovinom 90-tih godina. Od tada, sve političke strukture na vlasti obećavaju uvođenje GOO i na tome temelje svoje predizborne kampanje i političke nastupe u javnosti. Jasno je kako do sada niti jedna vlast ovo područje nije prepoznala važnim, a 2009. godine okupili smo rezultate značajnih istraživanja koje su radile civilne organizacije, a koje su nas upozorile na duboke demokratske deficite, osobito kada se radi o razumijevanju i znanjima mladih ljudi političkoga sustava i društvenih procesa unutar kojih se razvijaju. Rezultati poput temeljnih nepoznavanja pojmova vezanih za demokraciju ili sklonost k autoritarnom, radije nego demokratskom, potaknuli su nas na obnavljanje inicijative za uvođenje GOO u škole. Od 2009. godine sustavno se zalažemo za ovaj proces, njegovu kvalitetu i dugoročnost, stoga smo naš rad i značajnije strukturirali te omogućili eksperimentalnu provedbu Kurikuluma GOO-a u 6 škola. Ministarstvo obrazovanja je odlučilo u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje podržati provedbu eksperimentalnog programa u još 6 škola. Rezultati istraživanja eksperimentalne provedbe pokazuju značajne iskorake u podizanju razumijevanja učenika, stjecanju određenih znanja, a ponajviše ukazuje na promjene u školskoj klimi, i to kroz oblikovanje kvalitetnijih odnosa među učenicima, pa i među učenicima i profesorima, te njihovu osjetljivost na mlade s posebnim potrebama. Cijeli taj proces potaknuo je MZOS na osnivanje Stručnog povjerenstva sa zadaćom oblikovanja Kurikuluma GOO-a i modela uvođenja GOO u osnovne i srednje škole. 

KP: Koji je uopće cilj izrade, a onda i realizacije i provedbe kurikuluma Građanskog odgoja i obrazovanja? Drugim riječima, zašto je GOO važan i koje su osnovne pretpostavke kurikuluma?

E.B.: U skladu s Nacionalnim okvirnim kurikulumom hrvatski obrazovni sustav nalazi se u procesu određenih promjena, te se tako polagano napušta koncept nastavnih planova i programa i ide se u smjeru razvoja kurikulumskog pristupa. Razvijanje nacionalnih i predmetnih kurikuluma pretpostavlja orijentiranost na samog učenika/icu i ishode kojima težimo. Ishodi pretpostavljaju kompetencije koje se nastoje razviti kod učenika na kraju pojedinih obrazovnih ciklusa i planiranje nastave i rada od ishoda kontinuirano podsjeća praktičare da se vrate na učenika i svaki puta krenu od njega samog, a ne od teme koje trebaju poučavati. Ovakve obrazovne reforme vidljive su i u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije. Temeljne su odrednice Kurikuluma GOO: ljudska prava, mir i nenasilje, interkulturalnost i demokratsko građanstvo, politička pismenost i politička participacija, gospodarska pravednost i održivi razvoj. 

KP: Kako je tekla suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta dok mu je na čelu bio ministar Željko Jovanović, je li uopće bilo suradnje i što se dogodilo u lipnju prošle godine smjenom ministra?

E.B.: Suradnja s nadležnim ministarstvom ne postoji već mjesecima, točnije od onoga trenutka kada je ministar Mornar stupio na čelo ministarstva. Ministar je povukao dotadašnji proces izrade Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja koje je predložilo Stručno povjerenstvo osnovano upravo s tim ciljem uz dodatan cilj uvođenja GOO kao modela obveznog predmeta u višim razredima osnovnih i srednjih škola, a koje će pratiti međupredmetna provedba na svim razinama osnovnog i srednjeg obrazovanja. 

Nakon dvogodišnje provedbe projekta Novo doba ljudskih prava i demokracija u školama od strane Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i GONG-a, a koji je omogućio eksperimentalnu provedbu Kurikuluma GOO u 6 škola, činilo se kako postoje snažne osnove za uspostavljanje trajnog suradničkog modela između civilnih organizacija i ministarstva u procesu uvođenja GOO u škole kao i njegovoj kvalitetnoj provedbi. Osnovano je Stručno povjerenstvo, tada još pod ravnanjem ministra Jovanovića, u koje su uključeni stručnjaci i praktičari iz različitih formalnih i neformalnih obrazovnih praksi, pa tako i OCD-i. Povjerenstvo je pripremilo Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja, prijedlog literature, prijedlog modela obrazovanja nastavnika kao i prijedlog modela uvođenja GOO u škole. Prijedlozi su bili u javnoj raspravi mjesec dana u travnju i svibnju ove godine, a rezultati javne rasprave nikada nisu objavljeni. Sastanci Povjerenstva više nisu organizirani, izuzev onoga nakon izbora ministra Mornara koji je predstavio odluku o međupredmetnom uvođenju. Ta je odluka bila jednako tako u javnoj raspravi, a javnost nikada nije vidjela rezultate ni te javne rasprave. 

KP: Znači li ta promjena da se Vlada zapravo nije držala svog Plana 21?

E.B.: Vlada je definitivno podbacila kada govorimo o GOO-u. Uvođenjem međupredmetnog sadržaja u škole, Vlada jednostavno nije ispunila cilj naveden u Planu 21. Odstupila je od svoga plana, odstupila je od vizije razvoja demokratskog društva te je zanemarila, kao i nebrojeno puta do sada, potrebe mladih ljudi i prilike za njihov razvoj. Nanijela je štetu i zatvorila priliku koja će se teško ponovno otvoriti uslijed vrlo vjerojatnih političkih promjena u zemlji s kojima ćemo se suočiti na idućim parlamentarnim izborima. 

KP: Bivši ministar Jovanović također je bio naglasio da je za uvođenje GOO-a izdvojeno oko 4 milijuna kuna i da su ta sredstva osigurana. Što se s tim dogodilo? Je li taj novac preusmjeren na druge projekte ili je utrošen na izmijenjeni kurikulum?

E.B.: Transparentnost financijskih podataka nije jaka strana političkih struktura, stoga se prvi puta susrećem s ovim podatkom. U eksperimentalnu provedbu GOO-a u 6 škola, nevladine su organizacije uložile oko pola milijuna kuna osiguranih kroz IPA fond Europske unije. Nije nam poznato koliko su MZOS i AzOO uložili u ostalih 6 škola, a ni u druge aktivnosti u ovom polju. 

KP: Nakon što je novi ministar Vedran Mornar najavio izmjenu i prepustio je Agenciji za odgoj i obrazovanje, kakva je bila vaša reakcija i koje ste konkretne korake poduzeli da do te izmjene ne dođe ili da se GOO ipak provede u onakvom obliku kako je prvotno bilo dogovoreno?

E.B.: Neugodno nas je iznenadila ta odluka. Imali smo osjećaj da su godine zalaganja i iskreno motiviranog rada brojnih aktera bačene u vjetar i to radi pukog nerazumijevanja važnosti ove priče i nemogućnosti ministarstva da izađe iz svojih uskih okvira neodgovornih političkih odluka. Organizirali smo tiskovne konferencije, predlagali sastanke ministru na koje se nikada nije odazvao, zatražili smo i smjenu ravnatelja AzOO Filipovića radi izjave kojom je tvrdio kako udruge nemaju što tražiti u odlukama koje se donose povodom GOO-a…

Pripremamo se za veću političku kampanju tijekom iduće godine, a suradnju ostvarujemo sa sve većim brojem nastavnika, roditelja, učenika, organizacija civilnoga društva, obrazovnih ustanova i međunarodnih organizacija. 

KP: Jeste li dobili od Ministarstva konkretne argumente zašto kurikulum ipak nije prihvaćen u obliku u kojem ste ga vi predstavili i zašto se mijenja i njegova provedba - od obaveznog predmeta do međupredmeta?

E.B.: Mislim da smo dobili vrlo konkretan odgovor iako nam on nije bio izravno upućen. Dobili smo odgovor koji kazuje kako MZOS nije osiguralo sve pravne uvjete za uvođenje posebnog predmeta u škole, iako su imali dovoljno vremena na tome raditi. Dobili smo odgovor kako GOO nije važan, pa tako ni kakve će građane ova zemlja imati, odnosno s kakvim će znanjima i razumijevanjem mladi ljudi, ali i starije generacije doprinositi ovome društvu, odnosno oduzimati mu šansu za napredak. Jednako tako, ravnatelj AzOO Vinko Filipović jasno je rekao kako udruge nemaju što tražiti u definiranju modela GOO-a. Nakon te izjave, ministar Mornar se sastao s kardinalom Bozanićem i udrugom GROZD. Svjesna sve većeg naginjanja prema ekstremnom, autoritarnom i isključivom, ovakav smjer Vlade me zabrinjava, osobito ta duboka nesposobnost donošenja snažnih političkih odluka za opće dobro. 

KP: Koja je razlika između "prvog" kurikuluma na kojem ste radili i postojećeg, izmijenjenog, i koje su po vašem mišljenju prednosti ili nedostaci novonastalog programa?

E.B.: Svojevrsni dokumenti koji se sada nazivaju kurikulumima de facto su naputci ili čak kompilacija materijala iz šireg i interdisciplinarno postavljenog Kurikuluma GOO na kojemu su radili stručnjaci iz Stručnog povjerenstva, osobito prof. Vedrana Spajić Vrkaš s FFZG-a. Radi se o dokumentima nedostatne kvalitete i povezanosti koji ostavljaju brojna pitanja i nedoumice, osobito nastavnicima u provedbi. Jedan dokument je Odluka o međupredmetnoj provedbi GOO-a s pripadajućim programom, a drugi je Eksperimentalni izborni program GOO-a za 8. razrede osnovnih škola. Brojni su obrazovni stručnjaci upozoravali kako je međupredmetna provedba izvrsna dopuna predmetu GOO-a, no imajući ovakav tip provedbe bez primarnog formata i sadržaja, a pored toga imati eksperimentalni predmet u 8. razredima, na završetku osnovnog školovanja, ukazuje na bazično nerazumijevanje i nepoznavanje procesa podučavanja, procesa učenja i doprinosa građanskoj kompetenciji. 

KP: Imajući na umu odaziv građana na referendum o ustavnoj promjeni definicije braka i izmjene koje su uslijedile, smatrate li da se provedbom GOO-a u škole radi o nametanju ideologije i u kojoj bi mjeri roditelji trebali biti uključeni u odluku o sadržaju novog programa s obzirom na individualne odgojne vrijednosti?

E.B.: Smatram kako roditelji definitivno moraju imati ulogu u odlučivanju o tome kakav će oblik obrazovanja prolaziti njihova djeca. Istraživanje Centra za ljudska prava Ljudska prava u osnovnim školama. Teorija i praksa. iz 2009. godine potvrđuje kako roditelji žele da djeca u školi uče vještine nenasilnog komuniciranja, nenasilnog rješavanja sukoba te da stječu znanja o društvu u kojemu žive. Osim toga, Konvencija o pravima djeteta upućuje nas da svako dijete ima pravo na informacije i kvalitetno obrazovanje. A škole su mjesta koja nužno moraju razvijati znanja i vještine, te odgajati za kritičko mišljenje. Često govorimo o tome je li GOO svojevrsna ideologija i treba reći kako GOO jest ideologija, paradigma koja prava pojedinca i demokratski razvoj društva stavlja u središte. Doista mi je teško povjerovati da se ijedan roditelj može pobuniti protiv dobrobiti vlastita djeteta koje će znati gdje živi, koje će imati šansu živjeti drugačijim životom nego oni sami, životom koji neće biti obilježen krvlju i ratovima, siromaštvom i nestašicom, nemogućnošću ikakve društvene promjene.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la tomislav [at] kulturpunkt.hr 14.11.2014