Nepomičnost ne postoji | kulturpunkt

Kulturoskop Kritika

<

Nepomičnost ne postoji

Prvi "ciklus malih radiofonijskih izvedbi" Plan za bijeg predstavio je radove Pavlice Bajsić, Ljubice Letinić i Lane Deban, Ivane Sajko i Alena Sinkauza i drugih.

Piše: Izabela Laura
  • A
  • +
  • -

Multimedijalna koliba, umjetnička organizacija osnovana prošle godine s ciljem uspostave suradnje između raznorodnih umjetnosti u svrhu stvaranja zajedničkih projekata, u razdoblju od 24. do 26. listopada u Zagrebu predstavila je prvi ciklus malih radiofonijskih izvedbi Plan za bijeg

U dobu potpune prevlasti vizualnih medija, u kojem se zvuk više manje tretira samo kao prijenosnik određenog sadržaja, Plan za bijeg pokušava ponovno osvijestiti gledatelja kao slušatelja, odnosno stvara situacije koje zahtijevaju usmjeravanje pažnje na samu izvedbu zvuka (govora, glazbe i šumova) ne zakidajući gledatelja pritom i za vizualni aspekt izvedbe. Kombinacija je to "poezije, proze i zvuka" koja je u i oko Kule Lotrščak okupila glazbene, književne, plesne i dramske umjetnike koji su svoje umijeće pokazali kroz pet predstava. 

Projekt je više nego uspješan u provedbi svoje namjere, a i višestruko koristan jer omogućuje slušatelju da se koncentrira na jedan ili više određenih zvukova prisutnih u tom trenutku, čime razbija automatizirane obrasce slušanje te obnavlja i proizvodi estetski užitak kroz slušanje glasovnih i glazbenih varijacija. To i nije toliko lagan zadatak s obzirom da je ljudsko uho, svakodnevno izloženo buci koju proizvode promet, supermarketi i brojni drugi sadržaji, naviklo ignorirati tu podlogu na kojoj mora funkcionirati. A gubljenje senzibiliteta za čujno, dovodi do gubljenja svih svjetova koji se na taj način mogu stvoriti, što možda najbolje dokazuje Porculan, minijatura za glazbenika i plesačicu. Tekst je to dramatičara Dubravka Mihanovića o odlascima i dolascima, prozne i poetske naravi, iznimno snažan u svojoj izravnosti. Dijelom putopis, dijelom biografski zapis, Porculan je stvaran i stiliziran u isti čas, a možda zbog toga i toliko zavodljiv. Tekst na audio zapisu izgovara Rakan Rushaidat, a prate ga Stanislav Kovačić uživo svirajući čelo te plesačica Zrinka Šimičić. Usklađenost teksta, pokreta, glasa i titranja čela uspjeli su u potpunosti prizvati atmosferu putovanja, gradova kroz koje se prolazi, odnosa koji zaostaju za njima, svijet kako ga vidi pojedinac koji se kreće. A kretanja ima u svim predstavama Plana za bijeg, doslovnog i imaginativnog. 

Dramatičarka i dramaturginja Ivana Sajko tako predstavlja svoj tekst Northern Diversity u kojem govori o boravku u Berlinu, jednom brodu i nemogućnosti da se krene. Na početku publika sluša kolažnu snimku teksta i telefonskih razgovora u kojima se razni glasovi preklapaju, rečenice ponavljaju i nastavljaju, a zatim Sajko uživo čita ostatak teksta uz zvukove električne gitare Alena Sinkauza

U performansu Vidimo se izvođači i glumci pak zaista putuju, i to uspinjačom. Ivana Rushaidat i Filip Šovagović, svirajući gitaru i ukulele pretvaraju obične vožnje uspinjačom u jedinstveno glazbeno iskustvo, i to posebice osobama koje su se slučajno zatekle tamo za vrijeme trajanja izvedbe.  

Projekt tonmajstorice  Lane Deban i radijske dokumentaristice Ljubice Letinić, 1956. vodi gledatelje na posve drugačije putovanje. Autorice su napravile zvučnu rekonstrukciju pokušaja jednog davnog bijega nekolicine mladića, koji su 1956. s Velog Iža krenuli gajetom u Italiju, ali tamo nikada nisu stigli. Na prvoj etaži Kule postavljena je i instalacija, sačinjena od konusnih okvira sa fotografijama seoskog života koji vise sa stropa, te zvučnih snimki svjedočanstava njihovih sumještana.  

Uz gore navedene premijerno izvedene naslove, u ciklusu je prikazana i jedna repriza, autorski projekt Pavlice Bajsić, Hoerspiel, prvi put izveden prošle godine.

Ta "mala igra za gledanje i slušanje" svojevrsna je oda radiju, odnosno radio drami i umijeću izvođača koji sudjeluju u stvaranju potonje te jasno pokazuje koliko je glas bitan dio glumačkog aparatusa i koliko različitih funkcija može imati. Hoerspiel započinje na drugoj etaži Kule Lotrščak, gdje je pred publiku postavljen stari radijski uređaj koji emitira "eksperimentalni radio program prošlosti" odnosno isječke davnih radijskih emisija i pjesama. Međutim, uskoro se iza zavjese postavljene nad nišom iza stola s radijskim uređajem otkrivaju živi glumci, odnosno "živi" glasovi. Nakon pjesme koju izvodi ugodan glas Ivane Rushaidat, publika je pozvana slijediti glumce na "palubu, odnosno na sljedeći kat Kule gdje ih očekuje izvedba stvaranja radio drame katastrofe Marem oto. Forma dotične drame komunicira sa jednim od najpoznatijih dramskih radijskih emitiranja, Ratom svjetova Orsona Wellesa koji je 1938. godine uspio uvjeriti Ameriku da su Marsovci pristigli na Zemlju.

Uz edukativne elemente o povijesti radija fino isprepletene kroz zanimljive anegdote, prisutne su i druge priče, poput one ljubavne o starom bračnom paru Hanuki i Titusu, ali je naglasak uvijek stavljen na način izvođenja, odnosno na moderacije glasa izvođača i efekte koje one mogu izazvati. S jedne strane Hoerspiel daje prostor za uživanje u virtuoznosti izvođača čiji je glavni aparat u ovom kontekstu njihov glas, a s druge razbija iluziju svijeta koji taj glas stvara, prikazujući način na koji određeni kodovi funkcioniraju, čime se poziva na brehtijanski teatar. Uz Ivanu Rushaidat u predstavi igraju i Jelena Miholjević, Sven Medvešek, Ante Perković, Ljubica Letinić, Ivan Zelić, Dino Brazzoduro, Nina Bajsić i Matija Antolić

Konačno, osim što su povezane temom putovanja i naglašavanjem zvukovnog aspekta izvedbe, predstave ovog ciklusa radijofonijskog teatra veže i odnos prema prostoru. I Kula Lotrščak i uspinjača maleni su, intimni prostori, izolirani od vreve Donjeg grada te upravo zbog toga pogodni za bijeg. Jer kao što je Pavlica Bajsić, jedna od osnivačica Multimedijalne kolibe, rekla na zatvaranju ciklusa: "bježimo da bismo ostali".  Plan za bijeg mala je estetska i osjetilna oaza koja nudi mogućnost kratkog, ali potrebnog bijega od kaosa užurbane svakodnevice, oaza koja, poput tjelesnog napora nakon dugo vremena, revitalizira i daje poticaj za kretanja koja slijede. 

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 30.10.2014