Neprikriveno oglašavanje | kulturpunkt

Neprikriveno oglašavanje

Intervju kojim je Daniel Rafaelić obznanio svoju ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a bizarni je dokument odlaska čovjeka čija je glavna funkcija bila da bude nevidljiv.

Piše: Lujo Parežanin

Nakon višegodišnjeg javnog divljanja oko HAVC-a i Hrvoja Hribara, na mjesto ravnatelja u situaciji braniteljske opsade mogao je doći samo netko tko će poslušno otplesati sve što politička situacija zahtijeva. Savršeno rješenje pronašlo se u obliku neprimjetnog Daniela Rafaelića, povjesničara filma i autora knjige Kinematografija u NDH, čovjeka koji se od stupanja na dužnost 2017. godine trudio držati maksimalno ispod radara, nastojeći se ne zamjeriti nikome u sukobljenom kulturno-političkom i filmskom polju.

Pomalo je neobično stoga da je priča sa svjesno neprimjetnim Rafaelićem na čelu HAVC-a ipak završila naprasno, i to onako kako se završavala s Hribarom – putem medija. No dok je u Hribarovu slučaju riječ bila o kontinuiranom udruženom poduhvatu desničarskog i korporativnog medijskog pogona, Rafaelićev je bezlični mandat završio gotovo sanaderovski bizarno – odluku o ostavci ravnatelj HAVC-a objavio je u intervjuu koji je tjedniku Nacional dao dok je bio na filmskom festivalu u Berlinu!

Da ravnatelj jedne od najvažnijih institucija u kulturi na takav način obznanjuje svoju ostavku s jedne je strane, dakako, nevjerojatno neodgovorno, ali s druge i poučno, jer nedvojbeno govori o Rafaelićevu mandatu, ali i o servisnom odnosu korporativnih medija prema potrebama (kulturno)političkog trenutka. Na tom tragu, "intervju" je u slučaju onoga što su Nacionalov Dean Sinovčić i Rafaelić proizveli tek opća žanrovska odrednica – sadržajno, stvar bi se jednako tako mogla nazvati i duetom, uzevši u obzir da se čitav razgovor prije doima kao niz Sinovčićevih nabacivanja na Rafaelićeve samopromotivne voleje. Takav sadržaj najavljuje već i oprema teksta: fotografija smirenog Rafaelića prepletenih prstiju uz citat "Odlazim jer ne želim gledati filmaše koji beskrupulozno ratuju za novac" i lead "Daniel Rafaelić podnio je ostavku zbog konstantnih trzavica s većinom članova Audiovizualnog vijeća HAVC-a koji su se protivili novom Zakonu o filmu i disciplini u financiranju filmova", jasno upućuju na količinu kritičkog filtriranja kojoj će biti izložene Rafaelićeve tvrdnje o vlastitom mandatu.

A prema njima, razlog za misterioznu ostavku usred mandata je stabilizacija HAVC-a i stanja u hrvatskom filmu, koja se očituje u tome da su nadoknađeni kadrovski gubici nakon Hribarova odlaska, u rješavanju stanovitih 54 milijuna kuna "od Ministarstva kulture prenesenih dugova iz 2008." te donošenju novog Zakona o audiovizualnim djelatnostima. No ozbiljno propitivanje utjecaja Rafealićevog rada na sâmu produkciju, nažalost, izostaje u intervjuu. Referirajući se, primjerice, na izrazito kritički komentar Jurice Pavičića na 2018. godinu u hrvatskoj kinematografiji, objavljen u Jutarnjem listu, novinar Nacionala ne spominje na kojim konkretnim argumentima Pavičić temelji svoju ocjenu da je riječ o "najneuspješnijoj godini hrvatskog filma ovog stoljeća", već Rafaelića bez ikakvog konteksta pita o – njegovom doživljaju takve optužbe. Nigdje ni spomena o niskoj posjećenosti ili o izostanku hrvatskih filmova sa središnjih međunarodnih festivala, za koje Pavičić smatra da su obilježili Rafaelićev mandat. Nešto kasnije u intervjuu će biti riječi tek o prepolovljenom broju produkcija u 2018. godini, no on će nekritički biti prihvaćen kao izraz Rafaelićeve financijske odgovornosti, jednog od refrena čitavog intervjua.

S druge strane, kao lijep trenutak novinarske uviđavnosti izdvaja se pitanje "Koji su vaši neuspjesi?" u kojem je Rafaeliću prepušteno da slobodnim stilom nastavi voditi ples, pa tako doznajemo da je ipak zakazao u rješavanju statusa zagrebačke Kinoteke, kao i u nastojanjima da glumačka struka dobije svoje mjesto u Audiovizualnom vijeću. Glavnina će intervjua ipak biti posvećena onoj bolnoj točki Hribarova mandata – sukobu interesa – odnosno Rafaelićevoj borbi da stane na kraj onoj "korupcijskoj hobotnici" oko koje je svojedobno bučio Zlatko Hasanbegović. Upravo je ta fiksacija na sukob interesa, kao i njegovo sprječavanje, najbolji pokazatelj horizonta mainstream medijskog odnosa prema financiranju kulture, koji se svodi na koruptivne skandale i histeriju oko uhljebništva i rasipanja javnih sredstava. No o sadržaju razgovora se ovdje ionako ne radi: diskusiju o strukturi financiranja filma, filmskoj infrastrukturi ili drugim aspektima filmske proizvodnje ionako nije trebalo ni očekivati u ovakvom kontekstu. Glavna poruka intervjua je ionako on sâm: pitanje HAVC-a nastavit će diktirati besprijekorna suradnja političkih aktera i njihovih medijskih ispostava, a ne interesi javnosti i zajednice koju bi ta institucija trebala servisirati.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 14.02.2019

VEZANE VIJESTI

Anonimno granatiranje

Piše: Lujo Parežanin
U raspletu priče o kaznenoj odgovornosti bivšeg HAVC-ova ravnatelja Hrvoja Hribara najzanimljiviji je način na koji je DORH medijski iskorišten u političke svrhe.

Hrvatski film traži vlasnika

Piše: Iva Rosandić
U slučaju nacionalne kinematografije prioritetno bi trebalo biti pravo javnosti da sudjeluje u produktima koje je neposrednom društvenom dinamikom sama oblikovala.

Kontinuiteti i raskidi

Piše: Luka Ostojić
Kritičko vrednovanje rada nove garniture u HAVC-u moralo bi otići onkraj atraktivne teme financiranja dugometražnih filmova i sagledati ukupni rad na promicanju audiovizualne djelatnosti.