Neupućeno, zastarjelo, štetno | kulturpunkt

Neupućeno, zastarjelo, štetno

Nacrt prijedloga zakona o autorskom i srodnim pravima posrnuo je već na prvom koraku – u pokušaju definiranja tko su autori, odnosno koautori umjetničkih djela.

Piše: Ivana Pejić

Sredinom travnja Ministarstvo kulture uputilo je u javnu raspravu Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji bi, prema obrazloženju predlagatelja, trebao modernizirati nacionalni sustav zaštite autorskih prava te ga uskladiti s potrebama suvremenog digitalnog društva i pravnim okvirom Europske unije. Riječ je, prije svega, o implementaciji europske Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu koja je nakon dugotrajnog zakonodavnog procesa započetog još 2013., tijesnim glasanjem usvojena u ožujku prošle godine, a smatra se jednim od najlobiranijih zakona u povijesti EU. Njegove uredbe izazvale su oštre kritike čitavog niza aktera – od internetskih giganata preko teoretičara i aktivista do udruženja istraživačkih novinara – od kojih su dolazili jasni signali da mjere predložene novom Direktivom idu na ruku velikim kompanijama, dok autori i izvođači čiji se rad na Internetu eksploatira od njih izgledno neće imati nikakvu financijsku korist.  

Jednako žustre reakcije izazvao je i prijedlog kojim se nacionalno zakonodavstvo usklađuje s europskim direktivama (Direktiva 2019/789 i Direktiva 2019/790) ključnima za zaštitu prava umjetnika, novinara i kreativaca, i to u trenutku kada su strukovne udruge i zainteresirana javnost zaokupljeni prevladavanjem posljedica pandemijske krize, a potom i razornog zagrebačkog potresa. Ministarstvo kulture, pak, upravo u činjenici "da se veliki dio sadržaja danas dijeli online i da su dionici kreativnih, kulturnih i medijskih industrija u okolnostima pandemije svoje radove stavili na Internet za građane uglavnom besplatno" prepoznaje priliku i izlazi s Nacrtom prijedloga zakona s kojim su – sudeći prema rezultatima javne rasprave – nezadovoljni svi njime zahvaćeni akteri.

Među 350 pristiglih komentara najbrojniji su oni iz glazbene industrije gdje snage odmjeravaju izvođači i strukovne udruge s jedne strane, te s druge strane diskografi koji su i na europskoj razini bili među najglasnijim zagovornicima donošenja Direktive. Žustro je reagirala i audiovizualna zajednica, prije svega zbog proizvoljne i neargumentirane promjene položaja glavnih snimatelja AV djela koji se, suprotno dosadašnjoj zakonodavnoj praksi, ali i europskoj audiovizualnoj strategiji te samoj ekonomskoj logici djelatnosti, iz kategorije koautora prebacuju u kategoriju autora doprinosa u audiovizualnom djelu.

Naime, aktualni Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima glavnog snimatelja definira kao koautora djela, skupa s redateljem, autorom scenarija, autorom dijaloga i skladateljem glazbe koja je posebno skladana za korištenje u tom djelu. Koautori su osobe koje zajedničkim radom stvaraju autorsko djelo i čiji se autorski doprinosi djelu se ne mogu samostalno koristiti. Za razliku od njih, autorima doprinosa audiovizualnom djelu smatraju se, između ostalih, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela i koji kao takvi imaju autorska prava na svojim individualnim doprinosima.

Novim prijedlogom Zakona, u članku 15. audiovizualna djela se prvo definiraju kao koautorska (što je samo po sebi sporno), a kao koautore dalje navodi redatelja, autora scenarija te skladatelja glazbe, izostavljajući glavnog snimatelja. U stavku 4. navodi se da "Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna tvorevina bitni element audiovizualnog djela, te da bi mogla biti, prema članku 7. stavku 1. ovoga Zakona, koautor tog djela bit će priznata kao koautor tog audiovizualnoga djela". Tako bi prema aktualnom prijedlogu snimatelji individualno, bez utvrđenih kriterija, trebali dokazivati koautorstvo u stvaranju audiovizualnog djela što je – slažu se komentatori u raspravi – potpuni nonsens.

"Cijela priča je i krenula s nepripremljenim prijedlogom Zakona koji je iz kategorije koautora arbitrarno izbacio snimatelje, a da oni pritom nisu bili uključeni u radnu skupinu", objašnjava član Hrvatske udruge filmskih snimatelja Damir Kudin. Prema mišljenju HFS-a zakonodavac je pri implementaciji Direktiva o autorskim pravima pogrešno interpretirao Direktivu 2006/116/EZ koja glavnog redatelja kinematografskog ili audiovizualnog djela definira njegovim autorom ili jednim od njegovih autora, dok državama članicama ostavlja mogućnost imenovanja drugih koautora. "U hrvatskom slučaju je nekim procesom zaključeno da snimatelj nije koautor, što nije točno iz nijednog aspekta – niti proizvodnog, niti likovno-estetskog", kaže Kudin. Koautorski status glavnih snimatelja odgovara prirodi njihovog doprinosa u izradi audiovizualnog djela, koji u kinematografskom polju kreće od pretprodukcije i uključen je u gotovo sve faze izrade djela zbog čega se, tvrdi naš sugovornik, mogu smatrati "dioničarima filma".

Podršku u takvom stavu snimatelji su dobili i od drugih relevantnih aktera audiovizualne zajednice, od istaknutih redatelja, teoretičara, scenarista i nezavisnih producenata, do inozemnih snimateljskih asocijacija koji su u brojnim istupima pružili nedvosmislenu podršku hrvatskim kolegama. Pored moralnog prava – prava priznanja autorstva koje se u podršci najčešće zagovara, smisao uredbe je regulacija materijalnih prava za koja snimatelji u ovoj formulaciji ostaju zakinuti. "Ovaj Zakon je pokušao urediti poziciju snimatelja na našem tržištu prema anglosaksonskom modelu tzv. producentskih kinematografija. S obzirom na to da smo mi državno poticana i najčešće slabašno financirana kinematografija, snimatelje se gura u situaciju da se tržišno orijentiraju. Jer ako nemamo nikakvih moralnih ni materijalnih prava od našeg rada, moramo mu pristupiti kao dio kreativno-tehničkog osoblja i samim time ga i drugačije naplaćivati", zaključuje Kudin.

Čini se kako je pritisak audiovizualne zajednice ipak urodio plodom i da će se od ovakve podjele odustati, barem ako je vjerovati voditeljici radne skupine dr. sc. Romani Matanovac Vučković koja je 13. svibnja, nekoliko dana prije zaključenja javne rasprave, u Dnevniku HRT-a ustvrdila kako će sporne odredbe biti ispravljene te će u kategoriju koautora, uz izbačene snimatelje, po prvi puta biti uvršteni i montažeri. Iako je ispravljanje ove nepravde vrijedan pomak, ona zasigurno nije jedini problem predloženog nacrta kojeg, sudeći po komentarima u javnoj raspravi, teško mogu spasiti sitne dorade i uštimavanja.

Tako iz Hrvatskog društva nezavisnih producenata tvrde kako je prijedlog zakona u dijelu koji regulira audiovizualnu djelatnost prepun rupa u razumijevanju područja kojim se bavi te po njihovom sudu predstavlja "potpuno neprohodan i nelogičan, sa stvarnošću i strukom nepovezan pravni kalambur". Glavna zamjerka sastoji se u činjenici da prijedlog Zakona poslan u javnu raspravu ni na koji način ne prepoznaje autore audiovizualnih djela koja odstupaju od standarda – koji, dakle, nisu filmovi – te tako stvara ogroman pravni vakuum u audiovizualnoj djelatnosti.

Slične propuste u kazališnom i izvedbenom polju ističe redateljica Nora Krstulović, upozoravajući na članak 7. u kojem se kazalište definira kao područje na kojem nastaju dramska i dramsko-glazbena djela, "što je posve neinformirano i iznimno skučeno tumačenje prakse u kojoj već desetljećima dramski tekst nije nužno polazište za rad u izvedbenim umjetnostima". Takav anakroni stav dalje povlači odredbu kojom se redatelji kazališnih predstava definiraju kao umjetnici izvođači, a ne autori, na što pažnju skreće i Savez scenarista i pisaca izvedbenih djela (SPID). Nadalje, u Nacrtu je potpuno preskočena kategorija videoigara koja je posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o audiovizualnim djelatnostima iz 2018. postala dio AV područja, dok se grafički dizajn, tipografija i srodne prakse navode tek unutar šireg pojma "primijenjene umjetnosti", bez objašnjenja što taj pojam podrazumijeva. Prijedlogu zakona protivi se i Hrvatsko novinarsko društvo, kao i predstavnici Ogranka slobodnih novinara za koje je u pogledu zaštite autorskih i srodnih prava slobodnih novinara, ali i novinara općenito, ovaj Nacrt toliko manjkav da ga je "online nemoguće korigirati i dopunjavati".

Nacrt prijedloga zakona o autorskom pravu i srodnim pravima posrnuo je tako već na prvom koraku – u pokušaju definiranja tko su autori, odnosno koautori umjetničkih djela, a pokazuje se i punim propusta u svim poljima umjetničkog, medijskog i kreativnog rada koja bi trebao regulirati. Njegovo guranje u javnu raspravu u vrijeme zabrane okupljanja i generalne egzistencijalne nesigurnosti zainteresiranih aktera unijelo je dodatnu uznemirenost, pa i sumnjičavost da se iza požurivanja nestručnog Nacrta kriju skrivene namjere. Hrvatski sabor u međuvremenu je raspušten dan nakon zaključenja javne rasprave, što – u slučaju da postoji stvarna želja da se stanje u ovim poljima unaprijedi – ostavlja dovoljno vremena da se ovakav prijedlog u potpunosti odbaci i da se u suglasju sa svim zainteresiranim strukama pripremi Zakon koji će područje autorskog i srodnih prava urediti preciznije, pravednije i uistinu u skladu s vremenom u kojem nastaje.

 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 23.05.2020

VEZANE VIJESTI

Beskorisno narušavanje otvorenosti interneta

Piše: Lujo Parežanin

Mehaničkim prenošenjem modela autorskih prava u domenu interneta, članci 11. i 13. Prijedloga Direktive o autorskim pravima proizvest će uglavnom štetu.

Autori, diskografi i šljakeri

Piše: Lujo Parežanin

Posjet hrvatskih predstavnika forumu Meet the Authors posvećenom autorskim pravima u kontekstu jedinstvenog digitalnog tržišta obnovio je pitanje financiranja rada u glazbi.

Reguliranje pristupa znanju

Piše: Matija Mrakovčić
Europska komisija predložila je modernizaciju pravila o autorskim pravima kako bi ih uskladila s tehnološkim razvojem i brzim promjenama povezanim s internetom.