Njegovati bezuvjetnu solidarnost | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Njegovati bezuvjetnu solidarnost

S timom Piratske skrbi razgovaramo o alternativnim načinima kolektivnog organiziranja oko skrbi, njege i pomoći, potencijalima političke pedagogije i njihovom silabusu u nastajanju.

Razgovarala: Hana Sirovica

Piratska skrb: čitalačka grupa. Foto: Rijeka2020.eu

Valeria Graziano, Marcell Mars i Tomislav Medak, istraživači su Centra za postdigitalne kulture pri Sveučilištu Coventry koji stoje iza projekta Piratska skrb. Riječ je o projektu koji istražuje preplitanje "piratstva" i "skrbi", odnosno propituje mogućnosti otpora "krizi skrbi" piratskim tatikama. U hrvatskom kontekstu usidren u Rijeku, projekt Piratska skrb uključuje niz offline i online aktivnosti čiji je zajednički nazivnik razmjena i dijeljenje znanja. Tomislav, Valeria i Marcell dosad su organizirali niz sastanaka čitalačke grupe i predavanja, a s nizom suradnika i suradnica rade na izradi virtualnog silabusa piratske skrbi koji će uskoro učiniti javno dostupnim. Tim smo povodom s istraživačkim timom razgovarali o procesu formacije silabusa, potencijalima piratskih taktika solidarnosti i važnosti političke pedagogije kao alata kolektivnog organiziranja.

Silabus koji je u međuvremenu objavljen možete pregledati ovdje, op.a.

 

KP: Za početak, voljela bih da nam kažete više o praksama koje obuhvaćate pojmom "piratska skrb". Možete li nam objasniti o kakvim je praksama riječ i zbog čega ste im odlučili posvetiti projekt?

Prakse piratske skrbi su sve učestalije pojave kolektivnog organiziranja skrbi, njege i pomoći koje nastaju kao reakcija na krizu socijalne države, politike štednje, kriminalizaciju migracija i solidarnosti, ali i kao reakcija na stalnu kapitalističku destabilizaciju društvenih i ekoloških uvjeta života i podcijenjenost rada na njihovom održavanju, a čiji teret nesrazmjerno pada na siromašne, žene i migrante. Takve prakse ne posežu toliko za metodama organizacije prosvjeda ili direktne pobune protiv nejednakosti i fašističkog sentimenta koji je u porastu.

Riječ je o praksama koje eksperimentiraju sa samoorganiziranjem, alternativnim pristupima društvenoj skrbi i kolektivizacijom (eng. commoning) resursa, znanja i tehnologija, odnosno pragmatičnoj izgradnji prostora solidarnosti. Te prakse samoorganiziraju se oko problema skrbi i potreba zajednice, pružajući nam vrlo konkretnu priliku da iskusimo relativnu slobodu i da predahnemo od cinizma kapitalističkih odnosa, isključivosti privatnog vlasništva i kompetitivnosti koji oblikuju našu svakodnevicu. Ove pristupe, koje zovemo “piratskom skrbi”, željeli smo imenovati i mapirati jer smatramo da su oni značajna politička pojava današnjice, iako se nastavljaju na dugotrajnu tradiciju praksi solidarnosti i međusobne pomoći. Također smo željeli pridonijeti njihovoj vidljivosti. Naime, radi se o inicijativama koje nerijetko djeluju u izričitom neposluhu spram zakona, regulativa i izvršnih dekreta koji kriminaliziraju obavezu pružanja pomoći i nameću diskriminaciju duž klasnih, rodnih, rasnih i teritorijalnih linija.

Prakse piratske skrbi djeluju u bezuvjetnoj solidarnosti prema onima koji su izrabljivani, diskriminirani ili svedeni na status suvišne populacije, a da pritom ne posustaju pred rizikom pravnog progona. Želimo otvoriti prostor za raspravu o tome kako institucije, uključujući i one u kulturi, mogu podržati ovakve pokušaje kolektivnog pružanja skrbi. S druge strane, htjeli smo okupiti praktičare/ke za koje smatramo da djeluju u skladu s  piratskim pristupima skrbi, odnosno spajaju načela etike brige koja vodi računa o dobrobiti svih (a pogotovo onih najugroženijih) s eksperimentalnim pristupom alatima i aktivističkim taktikama kolektivnog organiziranja.  

 
KP. Vaš projekt uključuje i kolektivno pisanje silabusa piratske skrbi, a u njegovom ste stvaranju okupili suradnike/ice iz različitih područja i disciplina. Što vas je potaknulo na interdisciplinaran pristup? Tko su vaši suradnici?
 
Primijetili smo kako previše kulturnih i akademskih prostora okuplja ovakve prakse prateći podjele između pojedinih polja i organizira diskusiju oko samo jednog problema. Primjerice, o kriminalizaciji solidarnosti aktivisti/kinje će najvjerojatnije govoriti na konferencijama o migrantskoj politici, o manjku dostupne i kvalitetne skrbi za djecu raspravljat će se u sklopu feminističkog događaja, itd. Nasuprot tome, želimo otvoriti prostor u kojem se ovakvi razgovori ne bi vodili logikom odvojenih problematika, već bi obuhvatnije pristupili problematikama s kojima se suočavamo u okvirima socijalne reprodukcije, dakle perspektivu koja povezuje probleme današnjice i probleme međugeneracijske brige za to da se održava raznolikost tijela i bića na našem planetu.
 
U Rijeci smo stoga okupili praktičare/ke koji rade na različitim problematikama za koje nam se čini da su izrazito važne i dubinski međusobno povezane. Neke od njih su: feministički pristupi reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi; autonomna podrška mentalnom zdravlju i njezina veza s materijalnim i društvenim životnim uvjetima; zdravlje i dobrobit transrodnih osoba; borba protiv hormonalne kontaminacije okoliša i drugih oblika zagađenja; inicijative protiv intelektualnog vlasništva koje se bore za slobodni pristup znanju, tehnologiji i kulturi; borba za pravo na stanovanje; kolektivna organizacija skrbi za djecu; besplatna dostupnost mobilnosti i javnom prijevozu; solidarnost s migrantima; sigurnost zajednice u uvjetima rasističke policijske brutalnosti i ostalih oblika kolonijalnog nasilja. Brojna područja ovdje nisu zastupljena, no tek smo na početku.
 
U rujnu 2019. organizirali smo petodnevnu spisateljsku rezidenciju na kojoj je sudjelovalo četrnaest sudionika/ica iz cijelog svijeta. Svi su oni/e na različite načine uključeni/e u prakse piratske skrbi, kao znanstvenice/i, aktivistkinje/i ili umjetnici/e i imaju različita iskustva i znanja koja se tiču širokog spektra različitih problema. Suradnici/e koji su nam se mogli pridružiti u pisanju su Laura Benitez Valero, Emina Bužinkić, Rasmus Fleischer, Maddalena Fragnito, Mary Maggic, Iva Marčetić, dvije članice kolektiva Power Makes Us Sick, Zoe Romano, Ivory Tuesday i Ana Vilenica. Hvala im na nevjerojatnom trudu koji su uložili u proces, kao i na njihovom vremenu, jer ispostavilo se kako je prilično zeznuto pronaći ljude koji imaju mogućnosti da se posvete kolektivnoj neautorskoj kolektivnoj proizvodnji teksta koja traje čitav tjedan.
 
 
KP: Objavili ste tekst Learning from #Syllabus u kojem pišete o pojavi kolektivno pisanih online  silabusa, tzv. #syllabusa. Što su #syllabusi i u kakvom je odnosu prema tom fenomenu vaš silabus piratske skrbi?
 
Kako bismo međusobno povezali prakse piratske skrbi i približili javnosti njihove probleme, analizu i iskustva organiziranja, odlučili smo ih istražiti i predstaviti pomoću alata političke pedagogije. Zbog toga smo odlučili razviti silabus zajedno s praktičarima/kama piratske skrbi.
 
#Syllabusi su se kao noviji fenomen počeli pojavljivati oko 2014. godine, kada su edukatori/ce i komentatori/ce krenuli rabiti hešteg (tj. znak „#”) kao sredstvo sakupljanja referenci koji mogu pomoći u kontekstualizaciji nasilnih događaja. #FergusonSyllabus nastao je kao odgovor na nepravedno i rasističko policijsko ubojstvo Michaela Browna; dok se New Inquiry Syllabus gejmanja i feminizma formirao kao odgovor na mizogine napade dijela gejmerske zajednice na Zoë Quinn, Briannu Wu i Anitu Sarkeesian (tzv. "slučaj #gamergate"). Nedugo poslije nastali su Trump 1010 syllabus i kritička revizija tog silabusa kao pokušaji da se objasne političke implikacije predsjedničkih izbora, a #StandingRockSyllabus poslužio je kao snažno oruđe komunikacije tijekom najveće mobilizacije američkih domorodaca u posljednjih 100 godina, kada su se okupili kako bi zaštitili zemlju od ekološke devastacije izgradnjom naftovoda Dakota Access. U međuvremenu su počeli kružiti brojni drugi #syllabusi nastali kao reakcije na različite političke krize diljem svijeta.
 
Ovaj fenomen važan je izvor inspiracije za naš rad jer nam je pomogao da osvijestimo kako se s velikim društvenim problemima treba suočiti i pedagoškim sredstvima. Unatoč komercijalizaciji sveučilišta i pritiscima koji pokušavaju reducirati obrazovanje i svesti ga na obuku za posao, mislimo kako postoji društvena potreba za zajedničkom političkom analizom i refleksijom, za učenjem i raspravom o trenutnim društvenim okolnostima. Međutim, silabus Piratske skrbi nije dokument koji nastaje iz nekog društvenog pokreta ili neposredne konfliktne situacije.
 
Radi se o skromnijem, kolektivno skrojenom silabusu. U njemu spajamo izvore za koje nam se učinilo da mogu poslužiti podučavanju i učenju o specifičnim pitanjima. Tijekom procesa zajedničkog pisanja, željeli smo praktičarima/kama piratske skrbi pružiti priliku da promisle sličnosti i razlike između svojih pristupa. Jedna od mogućnosti koje je kolektivno pisanje silabusa otvorilo našoj radnoj grupi bila je prilika da se odmaknemo od forme popisa literature kakvo prevladava među online silabusima i provedemo vrijeme zamišljajući nastavne i pedagoške pristupe kakvi bi mogli odgovarati određenim temama. 
 
Naš je silabus tek jedan od mogućih silabusa piratske skrbi. Budući da će on biti javno dostupan i da će ga biti moguće dijeliti i mijenjati, nadamo se da će se i drugi uključiti, učiti iz silabusa, dopisivati ga i nadopisivati teme i sesije, kao i da bi to moglo stvoriti priliku za suradnje između različih praksi i sa širom javnošću – postoji još toliko toga što možemo naučiti!
 
 
KP: Kako će silabus piratske skrbi funkcionirati? Hoće li ga biti moguće preuzimati i modificirati? Kada, kako i gdje ga planirate objaviti?
 
Tehnološki i tehnopolitički gledano, razvoj softverske infrastrukture  i procedura izrade i upotrebe silabusa je produžetak našeg rada na "knjižnici iz sjene" Memory of the World. Kao knjižničari-amateri, trudimo se omogućiti univerzalni javni pristup digitalnom katalogu koji brižno održavamo, kao i osigurati dostupnost tekstova koji  nisu digitalizirani ili nisu slobodno dostupni. (Vrijedi spomenuti kako su "knjižnice iz sjene" isto tako praksa piratske skrbi: u neposluhu spram autorskopravnih ograničenja, one pomažu čitateljima u izrazito nejednako razvijenom svijetu obrazovanja i znanstvenog istraživanja da svi jednako ostvare pristup). 
 
Pomoću softverske infrastrukture i procedura izrade i uporabe silabusa želimo pružiti društvenim pokretima tehnološki i pedagoški okvir koji bi im mogao pomoći da zajedničku analizu trenutnih društvenih sukoba, ali i refleksije na procese prošlih mobilizacija pretoče u materijal za učenje koji će biti koristan drugima. Tehnološki okvir koji razvijamo trebao bi drugim, sličnim inicijativama omogućiti da te silabuse mogu slobodno koristiti, ali i prilagoditi specifičnim situacijama i skupinama ljudi s kojima rade. 
 
Cilj nam je da se ovako nastale silabuse može lako očuvati, da se u njih uvrste digitalizirani dokumenti koji su relevantni za djelovanje ovih društvenih pokreta i da su integrirani s pomno održavanom i katalogiziranom kolekcijom materijala za čitanje. Želimo izbjeći mogućnost da  silabusi naprosto nestanu jednom kada se Wordpress instalacija raspadne, da linkovi na izvore nakon nekog vremena vode na file-not-found stranicu ili da njihova prilagodba zahtijeva mukotrpno kopipejstanje.
 
Kako bismo odgovorili na ove potrebe, donijeli smo određene tehnološke odluke. Silabus u našem okviru sastoji se od  dokumenata koji su napisani u vrlo jednostavnoj, laicima čitljivoj Markdown sintaksi. Iz tog jednostavnog teksta generiramo statičnu HTML web stranicu koja ne zahtijeva kompliciran ili osjetljiv sustav baze podataka. A dokumenti se pohranjuju u git sustavu upravljanja inačicama koji pak omogućuje da se dokument kolaborativno dopisuje i grana u različitim smjerovima, odnosno da se stvaraju nove verzije silabusa. Ovo bi omogućilo da inicijativa za pravo na stanovanje u Berlinu preuzme silabus koji smo razvili sa sličnom inicijativom iz Londona i prilagodi ga vlastitom kontekstu i potrebama. Takav silabus nadalje se može pohraniti online na internetskom serveru, kao i koristiti/dijeliti offline putem USB-a, a da se pritom očuvaju unutrašnje veze između dokumenata i linkovi na tekstove u kolekciji materijala za čitanje koju je moguće pretraživati. 
 
Silabus Piratske skrbi prvi je silabus koji ćemo dovršiti. Kroz rad na njemu dobili smo priliku da u suradnji s praktičarima/kama dokumentiramo raspon pristupa piratske skrbi, kao i da tijekom rada na njemu razvijemo sam tehnološki okvir. Planiramo ga objaviti na Internetu 8. marta, istovremeno s Međunarodnim danom žena i otvorenjem izložbe …o kruhu, vinu, autima, sigurnosti i miru kojom kolektiv WHW započinje svoj mandat upravljanja bečkim muzejom Kunsthalle. Silabus ćemo proširiti tijekom bečke izložbe, a zatim ćemo ga u tom proširenom obliku predstaviti i aktivirati u sklopu programa Dopolavoro koji je dio Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Ondje ćemo prvo postaviti izložbu čiji su fokus prakse piratske skrbi, 17. lipnja u galeriji Kortil, a nakon toga planiramo sredinom rujna organizirati kamp kojim želimo ponuditi svima priliku zajedničkog učenja iz silabusa.
 
 
KP: Dio vašeg projekta su i javni sastanci čitalačke grupe koje organizirate u Rijeci. Koliko su vam offline aktivnosti važne u komunikaciji praksi i etike piratske skrbi?
 
Čitalačka grupa ima dva cilja. Prvo, ona predstavlja način da zajedno s Riječanima/kama istražimo prakse piratske skrbi u lokalnom kontekstu. Da bi postalo jasno što su ulozi rasprave o piratskoj skrbi kod nas, dovoljno se prisjetiti balkanske migrantske rute i nasilnih policijskih pushbackova u riječkom zaleđu, rasapa sustava javnog zdravstva ili konzervativne kampanje protiv ženskih reproduktivnih prava. Nadalje, čitalačka grupa je način da političku raspravu oko pitanja dobrobiti i socijalne reprodukcije izmaknemo iz okvira u kojima se ovoj problematici pristupa kao pukom dodatku ekonomskim i demokratskim procesima, kada bi ju zapravo trebalo promatrati kao njihovu primarnu svrhu. Reprodukcija, održavanje i oporavak sustava skrbi za ljude i zaštite okoliša presudne su za pravednu i održivu budućnost naših društava. 
 
Ipak, ove aktivnosti doživljavaju se kao sekundarne, a rad koji se u njih ulaže je podcijenjen, stigmatiziran i nevidljiv. Neophodan rad koji se ulaže u reprodukciju društva, poput čišćenja, kuhanja, odlaganja otpada, skrbi za starije ili djecu u velikoj je mjeri strukturan klasnim, rodnim, rasnim i teritorijalnim podjelama, a uglavnom ga se zaobilazi u političkim raspravama u mejnstrim medijskom prostoru. Zbog toga smo čitalačku grupu otvorili kanonskim tekstom o politikama skrbi Who cares? How to Reshape a Democratic Politics autorice Joan Tronto.
 
Naposljetku, zajedničko čitanje je i konkretan način da stvorimo prostor za učenje, raspravu i refleksiju, za predah od pritisaka produktivnosti ili online prisutnosti. Ovakav se pristup do sada pokazao kao intiman i poticajan okvir za diskusiju, ali i druženje, i nadamo se nastaviti s redovitim mjesečnim sastancima dok projekt traje. Za sudjelovanje nije nužno unaprijed pročitati tekst, nije potrebno nikakvo predznanje (osim znanja engleskog) i svi su pozvani da nam se u bilo kojem trenutku pridruže.
 
 
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 06.03.2020