O toleranciji i suživotu | kulturpunkt

Vijesti Film

<

O toleranciji i suživotu

Dječji igrani film Tomislava Žaje nagrađen je na festivalu u Madridu jer Romima i romskoj kulturi pristupa bez klišeja i stereotipa.

Piše: Martina Domladovac

Tomislav Žaja, Duh babe Ilonke, 2014.

  • A
  • +
  • -

Dječji igrani film Duh babe Ilonke redatelja Tomislava Žaje osvojio je Nagradu za najbolji dugometražni igrani film na međunarodnom festivalu El Ojo Cojo u Madridu. Festival promiče osjetljive filmske teme i međukulturni dijalog, te uz ostale, prikazuje i kratkometražne, dugometražne, dokumentarne te animirane filmove koji promiču kulturološku integraciju manjina.   

O najboljima u konkurenciji dugometražnog filma odlučivao je internacionalni žiri, a Duh babe Ilonke nagradili su zbog "osjetljive i jake teme te sjajne glume mlade Selme Ibrahimi koja je uvjerljivo odigrala glavnu ulogu Manuše. Riječ je o šarmantnom filmu prepunom magije koji Romima i romskoj kulturi pristupa bez klišeja i stereotipa te završava iznenađujuće pozitivno". 

Duh babe Ilonke dugometražna je glazbena komedija za djecu s elementima fantastike koja portretira život jedne neobične romske obitelji, a glavni je lik desetogodišnja djevojčica Manuša.  Film je nastao prema ideji scenaristice Irene Krčelić, a redatelj i koscenarist Tomislav Žaja opisuje ga kao "priču za djecu i za odrasle o toleranciji i suživotu s Romima čija su kultura i tradicija vrlo različite od okoline u kojoj žive. Prije svega, film se bavi elementarnim vrijednostima obitelji i prijateljstva koja nas uči da sve ljude, a posebno one koji su na bilo koji način drugačiji, nije dovoljno samo tolerirati, već ih trebamo prihvaćati kao sebi ravne."

Spomenuti film svojevrsno je osvježenje hrvatske dječje kinematografije koja je nakon uspješnih i izrazito popularnih dječjih filmova stvaranih u vrijeme Jugoslavije, u razdoblju hrvatske samostalnosti nepravedno zamrla. Posljednjih godina ponovno su se počeli snimati dugometražni dječji filmovi i to prvenstveno prema literarnim predlošcima. Svjetlo dana tako su ugledali Duh u močvari Branka Ištvančića, tri nastavka filma o Koku (Koko i duhovi Daniela Kušana, Zagonetni dječak Dražena Žarkovića i Ljubav ili smrt ponovno Daniela Kušana), te naravno, Šegrt Hlapić Silvija Petranovića, film od kojeg se puno očekivalo, ali malo toga je zaista ostvario. 

Niz filmova o dječacima koji kreću u avanturu i rješavaju misterije tako je prekinut sa uratkom o djevojčici, Romkinji, koji ovu kulturno i politički potpuno zanemarenu nacionalnu manjinu prikazuje na potpuno otvoren i inkluzivan način. Jedini drugi primjer kada su likovi djevojčica iz popratnih i sporednih stavljeni u prvi plan je film Lea i Darija Branka Ivande, koji na originalan i djeci prihvatljiv način obrađuje temu Holokausta, rata i mržnje, ali i iskrenog prijateljstva koje se rađa u najtežim situacijama.

Iako i Duh babe Ilonke dramatičnost radnje postiže "istraživanjem" misterija čarobnih događaja, upravo je uključivanje romske nacionalne manjine u film prvenstveno namijenjen djeci, kao i njegov pozitivan i duhovit pristup, to što ga izdvaja iz gore spomenutih uradaka. Nagrada na festivalu u Madridu priznanje je takvom pristupu. 

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 26.11.2015

VEZANE VIJESTI

Aktivni naratori svojih sudbina

Piše: Martina Domladovac

Ovogodišnji Human Rights Film Festival donosi izbjegličke priče iz različitih aspekata, ali i druge teme jednakosti i tolerancije.

Pogledi na suvremeni hrvatski film

Piše: Janko Heidl

Knjiga Marijana Krivaka Kino Hrvatska sastavljena je od filmskih kritika objavljivanih u raznim medijima u razdoblju od 1995. do 2014. godine.

Najbolje se uči kroz igru

Razgovarala: Matija Mrakovčić
O edukacijskom potencijalu radionica animacije i videa te filmskim festivalima namijenjenim djeci i mladima razgovaramo s Jasenkom Borovčak, koordinatoricom zabočkog KIKI Festivala.