Obiteljski život nakon društvene smrti | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Obiteljski život nakon društvene smrti

Unatoč priličnoj oscilaciji u kvaliteti i nemuštoj reakcionarnosti humora Family Guy i u svojoj najnovijoj sezoni iz scenarista uspijeva izvući sadržaj vrijedan gledanja.

Piše: Tonći Kožul

FOTO: IMDb

Kada se normalni ljudi zažele televizijskog comfort fooda, oni najčešće po tko zna koji put posegnu za dobro im poznatim i srcu dragim serijama, Prijateljima, Mučkama i sličnim. Ja, međutim, nekako nisam stekao naviku opetovanog gledanja dragih mi sadržaja, pa mi je najbliži ekvivalent televizijskog comfort fooda – gledanje novih epizoda dugovječnih serija čiji su dani slave i ponosa daleko iza njih. Serija kao što je, naprimjer... ehmmm... ovaaaaaj... Family Guy?

Da, Family Guy! Eto vam na kad ste tako uporni, PRIZNAJEM! Ja i dalje – u 2019.! – gledam Family Guya i s tim sam priznanjem u jednom potezu razrušio sav hipsterski kredibilitet koji sam mukotrpno gradio kroz sve ove kolumne! Jeste sad sretni? HA?!

Svjestan sam da tekst o Family Guyu u 2019. nije nešto što će generirati puno klikova (ispričavam se svim velikim i malim dioničara Kulturpunkta, znam da nije obećavajući početak prvog kvartala!), ali eto, ja smatram da je zanimljivo ponekad se osvrnuti i na nekoć davno popularne i cajtgajstaste serije koje su poživjele dovoljno dugo da dožive potpunu društvenu irelevantnost. Jer, ono... Kad ste zadnji put vidjeli da je netko na fejsu ili twitteru šerao neki klip iz Family Guya? Jeste li uopće znali da se to i dalje snima i prikazuje?

Ruku na srce, i meni je misterij što je Family Guy dogurao do svoje evo već 17. sezone. SEDAMNAESTE. Jer gledanost je u stalnom padu još od devete i sada je već ispod brojki na koje su Simpsoni pali u svojoj trenutnoj, dvadeset devetoj sezoni (e, da mi je naći nekoga tko TO još gleda, hehe! Ja ne, da se razumijemo, nisam ipak toliki manijak). Brojke su to zbog kakvih njihov matični kanal Fox obično – otkazuje serije. 

No Simpsoni su nacionalna institucija, pa bar s te strane mogu skužiti zašto ih Fox milosrdno drži na aparatima, ali da drži i seriju koja je bila... na nekoliko godina prošlog desetljeća popularna među srednjoškolcima i napušenim studentima? To mi ne ide u glavu. Mislim, okej, Family Guy je čedo Setha MacFarlanea, Foxove zlatne koke koju sigurno žele odobrovoljiti na svaki mogući način kako bi radio projekte za njih i u budućnosti, tako da mi nije nezamislivo da ih je možda čak i strah ukinuti njegovu prvu hit-seriju za koju je sentimentalno vezan... Ali, Bože mili, pa kako se NJEMU više uopće da? Sedamnaest godina jednog te istog!

FOTO: IMDb

U redu, da budem precizniji – četrnaest godina jednog te istog. Jer Family Guy iz prve tri sezone i Family Guy iz svih kasnijih sezona su dvije, realno, različite serije. 

Naime, Family Guy je u svojoj prvoj inkarnaciji bio poput neke anarhičnije verzije Simpsona neopterećene težnjama za kontinuitetom i logikom, ali je u suštini i dalje ipak bio animirani obiteljski sitcom. FG je zatim bio ukinut, pa je onda kroz naredne tri godine postao kultni naslov s dosta dobrom DVD-prodajom, da bi zatim bio vraćen na male ekrane, s drastično izmjenjenom scenarističkom postavom i osjetno – poglupljen.

Za razliku od linearnog strmopizda Simpsona (koji su u osmoj sezoni pokazivali znakove dekadencije, u devetoj ozbiljnog pada, a već do jedanaeste postali deprimirajuće negledljiva zombi-imitacija Simpsona), Family Guy je – ako mene pitate – držao jednu konstantu prve tri godine, te zatim jednu skroz drugu konstantu kroz idućih četrnaest. Prve tri sezone bio je razularena, ali pametna serija sa srcem koju bez ustručavanja mogu preporučiti svakome. A nakon toga mahnito oscilira ne samo od epizode do epizode, nego i od gega do gega

Od četvrte sezone pa nadalje, Family Guy je serija u kojoj jedan tren nešto bude skroz nadahnuto i užasno smiješno, da bi odmah zatim uletjela neka fora toliko glupa i lijena da mi bude neugodno za gledati. Nije, naravno, ni da je svaki štos u prvoj fazi Family Guya bio za anale, ali je u drugoj osjetno povišen kvocijent onoga po čemu je FG ozloglašen – spajanja dvije-tri nasumične popkulturne reference kao nadomjestka za šalu.

Ta četvrta sezona mi jest bila neugodno hladan tuš, ali s njom je serija ušla u jedan novi groove u kojem je ostala do dana današnjeg i na koji sam se ubrzo naviknuo: zna biti odličnih epizoda, zna biti onih toliko bolno neduhovitih da se pitam zašto ja to pobogu više uopće gledam. Neke sezone imaju više jednih, neke više drugih, ali čak i najlošije epizode obično imaju bar jednu killer foru na koju se naglas nasmijem, a sve skupa uspijeva biti gledljivo i nakpn sedamnaest godina zato što Family Guy već dugo više nije animirani sitcom, nego je u međuvremenu postao – animirani skeč-šou.

Kojem je čak i, rekao bih, balast što se i dalje pokušava makar minimalno, reda radi, držati nekakve bazične narativne, a posebno emotivne strukture sitcoma. Jer u seriji ovako lišenoj emotivne logike i konzistentnosti nema, primjerice, apsolutno nikakvog smisla što u jednoj od zadnjih epizoda kćer Meg – lik koji je prije jedno bar deset godina sveden na obiteljsku boks-vreću za iživljavanje – odustane od natjecanja na Olimpijadi kako bi spasila svog oca Petera koji je uvijek doslovno ili ponižava ili ignorira i ama baš ništa treće. A što se tiče epizoda u kojima majka Lois na kraju po sitkomovskoj špranci uz topli osmijeh oprosti sve svom mužu, koji je konstantno potpuno nepodnošljivi psihopat i prema njoj i prema svima u kući – e, pa to ne da je degutatno, to je uvreda gledateljskom razumu.

FOTO: IMDb

Jedna stvar koju isto zamjeram je reakcionarnost pod krinkom transgresivnosti, taj tako čest produkt okupljanja mahom privilegiranih bijelaca, mahom muškaraca u potrazi za humorom "koji pomiče granice". Pa Family Guy tako vrvi "ironičnim" seksističkim i šovinističkim šalama koje su, kao, okej ako se pritom namiguje gledateljima, plus ima jednu rasističku crtu: ako se šale na račun nekog bjelačkog lika, šala će praktički uvijek biti o tome kako je ili debeo ili ćelav, ili ružan ili glup, ili ima rak ili je gej itd, itd... No ako je lik, recimo, crnac ili Kinez, jedno 90% šala će se vrtiti oko toga što je on/a – crnac ili Kinez.

Zbog takvih stvari Family Guy neće biti nešto što će se u budućnosti rado vaditi iz naftalina, mada opet, FG sa svojom rafalnom paljbom referencama na efemerne popkulturne pojave ionako ni nije dizajniran da ima puno smisla budućim generacijama. I dan-danas me zna impresionirati koliko znaju imati – za pojmove serija za šire mase – opskurne reference! Ima tako recimo jedna epizoda u novoj sezoni kada se nova supruga obiteljskog psa Briana guši zbog zaglavljenog komadića hrane, no on ne zna kako da izvede Heimlichov manevar, pa panično pokušava naći upute preko mobitela i onda se namršti i požali: "Dobro, pa majku mu... Imam samo jednu pjesmu od Haim na mobitelu? I on mi je daje svaki put kad probam utipkati 'Heimlich'!"

Ili kad u gorespomenutoj epizodi o Olimpijadi Meg vježba streljanje, pa nakon što pogodi sve mete zadovoljno kaže "funky, funky" onako kako se to kaže u "Cantaloop", poluzaboravljenom hitu US3 iz devedesetih, na što se kadar zamrzne i preko ekrana se pojavi natpis: "Osoba koja je napisala ovaj scenarij ima 31 godinu. Koliko vi imate godina?".

To mi je, inače, najdraža vrsta gegova u Family Guyu – meta-gegovi koji ruše četvrti zid. Bilo bi za očekivati da će upravo to u ovako poodmaklom stadiju biti jedan od najiritantnijih elemenata serije, ali nekako ispada da baš ti meta-gegovi najčešće izvlače ono najkreativnije i najduhovitije iz njegovih scenarista. A u najnovijoj sedamanestoj sezoni – boljoj od prosjeka – ih ima nekoliko stvarno, ali baš stvarno urnebesnih. I podsjećaju me zašto i dalje rado gledam ovaj skeč-šou, pa makar i nemilo kolutao očima na, brat bratu, jedno bar 60% njegovih skečeva.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 18.01.2019

VEZANE VIJESTI

Cirkus Kolorado

Piše: Tonći Kožul

Zadnje sezone South Parka donijele su dobrodošlu dozu političkog samopropitivanja za jednu seriju koja redovito dočekuje na nož svaki novi vid progresivnih politika.

Vu(d)skiholi stuhpa šeja

Piše: Tonći Kožul

Sposobnošću da iznenađuje čak i u poodmaklom stadiju pete sezone BoJack Horseman je zavrijedio mjesto u panteonu najvećih televizijskih serija.

Moj galaktički dida i ja

Piše: Tonći Kožul

Iako je dio njenih fanova nepodnošljiv, Rick & Morty je pametna, egzistencijalistička serija koja propituje uvjerenje genijalnog glavnog junaka kako mu ni do čega nije stalo.