Od utopističkih snatrenja do mainstreama | kulturpunkt

Od utopističkih snatrenja do mainstreama

S Eugenom Vukovićem iz Zelene akcije, jedne od najstarijih udruga u Hrvatskoj, razgovarali smo o njihovom doprinosu pokretu za zaštitu okoliša i utjecaju na razvoj aktivističkog djelovanja.

Razgovarale: Ivana Pejić i Dunja Kučinac

U suradnji s Centrom za dokumentiranje nezavisne kulture, s predstavnicama i predstavnicima organizacija civilnog društva koje djeluju od 1990-ih godina naovamo, razgovarali smo o njihovim najvažnijim programima, suradnjama s drugim akterima u polju, s posebnim naglaskom na sektor nezavisne kulture, kao i o kapacitetima za dokumentaciju i digitalizaciju njihovih organizacijskih arhiva. 

Razgovaramo s Eugenom Vukovićem, voditeljem Info centra Zelene akcije, jedne od najstarijih udruga u Hrvatskoj koja od 1990. vodi najznačajnije kampanje za zaštitu okoliša. 

 

KP: Možete li ukratko predstaviti organizaciju, njene glavne programe te projekte za koje mislite da su imali određeni utjecaj na društvo u posljednjih dvadesetak godina?

Organizacija postoji od 1990. godine i jedna je od najstarijih nevladinih udruga u Hrvatskoj. To znači, naravno, da smo i jedna od najstarijih udruga za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Čuli smo za neke koje su osnovane koji tjedan ili mjesec ranije, ali Zelena akcija je u cijelom periodu, od svog osnivanja do danas, svakako okolišna organizacija s najvećom vidljivošću i najvećim utjecajem. Zelena akcija se bavi vrlo širokim spektrom tema i problema vezanih uz okoliš. Pojedinačnim temama, tj. kompleksima problema, Zelena akcija se bavi kroz tzv. programe. Trenutno aktivni programi su: program energetike, program klimatskih promjena, program zaštite prirodnih resursa, program održivog gospodarenja otpadom, program prava okoliša i program transporta. Gotovo od samog početka u Zelenoj akciji djeluje Zeleni telefon na koji građani mogu prijaviti slučajeve zagađenja okoliša, uključujući i one čisto lokalne naravi, koje pogađaju samo njihovo susjedstvo ili samo njih osobno, a mi im onda pomažemo riješiti te probleme. U Zelenoj akciji djeluje i aktivistička grupa - to je grupa uglavnom mlađih ljudi koji se, uz brojne druge stvari, bave organizacijom uličnih akcija (po kojima je Zelena akcija u Hrvatskoj dosta poznata). Tu je i Info centar Zelene akcije koji se bavi direktnom komunikacijom s građanima i organizacijom edukativnih programa usmjerenih na tzv. generalnu javnost. U sklopu Info centra djeluje i Biciklopopravljaona - besplatni volonterski servis u kojem građanima pomažemo da sami poprave svoj bicikl, što je  i jedan oblik promocije održivog transporta te resursne efikasnosti.  

Mislim da su svi naši programi do sada imali znatan društveni utjecaj. Naravno, nemoguće je precizno reći koliko je za određene pomake u svijesti građana, kao i za konkretne promjene u praksi i uspjehe pojedinih kampanja, zaslužan naš rad, a koliko drugi faktori, ali neki značajni uspjesi su svakako ostvareni. Mnoge kampanje koje smo vodili završile su uspjehom. U nekima od tih kampanja sudjelovale su, pored naše, i druge organizacije, ali u svima njima je naša uloga bila vrlo važna, ako ne i ključna, tj. vodeća. Neke od stvari koje mi mnogo godina zagovaramo i na koje se prije gledalo kao na nekakva utopistička snatrenja sada su debelo ušla u mainstream. Na primjer, program energetike od samog svog početka, tj. od samog osnutka Zelene akcije 1990. godine, zagovara postepeno napuštanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije. Dugo se to od strane kreatora energetskih politika proglašavalo nerealnim i neizvedivim, ali danas je ta priča postala potpuni mainstream. Obnovljivi izvori igraju sve značajniju ulogu u europskoj i svjetskoj energetici, a najvažniji donosioci odluka na svjetskoj razini prihvaćaju, makar deklarativno, da u dogledno vrijeme trebamo prijeći na energetiku temeljenu u potpunosti na obnovljivim izvorima.  

Kada je riječ o uspjesima pojedinih naših kampanja, naveo bih ovdje samo neke. Recimo, u drugoj polovici 90-ih, puno prije nego sam sam postao aktivan u Zelenoj akciji, kada sam još išao u srednju školu, Zelena akcija je vodila kampanju protiv velike termo elektrane na ugljen u podnožju Velebita, u mjestu koje se zove Lukovo Šugarje. Sjećam se da je ta kampanja doista u jednom trenutku postigla izuzetnu vidljivost i na kraju je rezultirala uspjehom, tj. od projekta se odustalo, iako se u startu činilo da postoji velika odlučnost u vrhu države da se projekt realizira. Ranih dvijetisućitih vodili smo kampanju SOS za Jadran. Ona se nije, poput istoimene kampanje koju smo vodili prije par godina, bavila planovima za eksploataciju nafte u Jadranu, već planovima o naftovodu koji je naftna polja u kaspijskom bazenu trebao spojiti s Jadranom, pri čemu je Omišalj trebao biti luka u kojoj bi se ta nafta ukrcavala na brodove. Taj projekt je zaustavljen iako se i tada činilo da ima snažnu podršku vrha države. U aktivnostima protiv naftovoda nismo sudjelovali samo mi, već i razne druge organizacije. Zatim mi pada na pamet kampanja protiv termoelektrane Plomin C, u Plominu u Istri, koja je također bila uspješna. To su bile vrlo velike kampanje. Nedavno smo imali kampanju koja se ponovno zvala SOS za Jadran, a koja se sada bavila planovima za istraživanje i eksploataciju nafte u Jadranu. I u ovu kampanju je bilo uključeno više udruga, ali i tu je naša uloga bila vrlo važna. 

Pada mi na pamet i kampanja protiv gradnje hidroelektrane na Ombli, koju je vodio naš Program zaštite prirode. Ovdje se radi o planu gradnje hidroelektrane na vrlo slabo istraženoj rijeci ponornici za koju se zna da je vrlo bogata bioraznolikošću, a ujedno je i glavni izvor vode za grad Dubrovnik. To se uspjelo spriječiti. Što se tiče otpada, ne mogu nabrojati neke velike uspjehe, u smislu konkretnih kampanja koje su postigle svoj cilj, ali su postignuti značajni pomaci u svijesti građana o problemu otpada te svijesti o važnosti odvojenog prikupljenog otpada, što je nešto za što se mi dugo borimo. 

Postoje programi čiji rad nije toliko vidljiv, ali je za uspješan rad svih drugih programa ključan - takav je Program prava okoliša koji piše žalbe, podnosi tužbe i brani naše aktiviste, što sve nije nimalo lak posao. Tako je on na neki način podrška svim drugim programima. Aktivistička grupa također pruža podršku svim programima, ali ponajviše s tehničko-operativne strane, oko organizacije uličnih akcija i sličnih aktivnosti. Treba spomenuti i neke programe koji su se u međuvremenu ugasili. Nekada je postojao i urbanistički program koji se bavio temama održivog urbanizma. On je bio jako angažiran, na primjer, oko kampanje Ne damo Varšavsku!. Kampanja nije uspjela spriječiti realizaciju projekta protiv kojeg se borila, ali se tema održivog grada i drugačijeg planiranja prometa "uhvatila" u javnosti. Na primjer, prije početka te kampanje velik broj ljudi je mislio da su podzemne garaže super, a mislim da ih danas većina to ne misli.

 

KP: Kakve ste suradnje (akcije, kampanje, zagovaračke aktivnosti) ostvarili u širem civilno-društvenom polju? Što su te suradnje donijele vašoj organizaciji? 

U Hrvatskoj postoji nešto što se zove Zeleni forum. To je mreža od nekih 40-ak udruga iz cijele Hrvatske. Nikada nismo išli prema tome da uspostavljamo neke ogranke u drugim dijelovima Hrvatske. Ljudi nas pitaju da li imamo neku svoju podružnicu u Splitu, Istri, itd... Mi tako zapravo nismo nikad radili, nego smo se oko pojedinih kampanja povezivali s već postojećim lokalnim organizacijama i/ili inicijativama. Trudili smo se njih osnažiti, pomoći im, a ne osnivati ogranke. 

 

KP: Jeste li se i na koji način povezivali s akterima (organizacijama, inicijativama, pojedincima) u polju kulture, pogotovo izvaninstitucionalne, tijekom svog djelovanja? Što su te suradnje donijele vašoj organizaciji? 

Još u drugoj polovici 90-ih postojao je festival alternativne glazbe koji se zvao Ponikve. To je bio u to vrijeme vrlo značajan događaj na takozvanoj alternativnoj muzičkoj sceni kojeg je Zelena akcija organizirala zajedno s Udruženjem za razvoj kulture, organizacijom koja i danas vodi klub Močvaru. U kampanji Ne damo Varšavsku! je sudjelovalo jako puno ljudi s takozvane nezavisne kulturne scene. Tadašnju inicijativu Pravo na grad koja je zajedno s nama vodila tu kampanju činili su uglavnom ljudi s te scene. Nedavno smo zajedno s Booksom organizirali natječaj za najbolju kratku SF priču o klimatskim promjenama, to je i objavljeno kao zbirka priča. Isto tako, ljudi iz udruga u kulturi doživljavaju naš prostor kao nešto što im je blisko i mnogo puta su neke od tih udruga neke svoje aktivnosti tamo provodile. Postali smo i svojevrsni eksperti za organizaciju prosvjeda i uličnih akcija. Tako smo mnogim udrugama pomogli nacrtati transparent, osigurali bi im pokretni razglas i tome slično. 

 

KP: Jesu li se u vašoj organizaciji dogodile veće promjene u strukturi upravljanja i rada te u kadrovskom smislu, od početka do danas? 

Programi koje sam spominjao su jedan dio strukture Zelene akcije. Pored toga postoje tijela slična onima u većini drugih udruga: Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, a kod nas i Vijeće, koje je neka vrsta savjetodavnog tijela skupštini i upravnom odboru. Rekao bih da je razina demokratičnosti unutar organizacije dosta visoka. Kao zaposlenik Zelene akcije to mogu reći barem kada jer riječ o odnosima među zaposlenicima, tj. o odnosu zaposlenika s drugim zaposlenicima koji se u danom trenutku nalaze na upravljačkim pozicijama u udruzi. O ostalome neka sude drugi. Formalnih članova udruge trenutno nema jako puno, ali je mnogo onih koji na neki način aktivno sudjeluju u različitim kampanjama i drugim aktivnostima udruge. Zelena akcija je udruga u kojoj je kroz godine jako mnogo ljudi bilo dulje ili kraće vrijeme aktivno. 

Vodstva Zelene akcije su se mijenjala. Nitko ne može biti predsjednik Zelene akcije više od 2 mandata, a jedan mandat traje dvije godine. Tim ritmom su se mijenjali predsjednici. Dešavalo se i da su pojedine grupe aktivista odlazile iz udruge, ali nije se nikad desilo da iz organizacije odjednom ode tako veliki broj ljudi da bi sve trebalo započinjati ispočetka. Tako da velikih diskontinuiteta nije bilo.

 

KP: Je li organizacija sustavno radila na arhivskom i tehničkom sređivanju svoje dokumentacije? Jeste li ikada radili veći presjek svojeg rada (npr. monografiju) koji je uključivao upotrebu arhivskog gradiva? Postoji li interes istraživača za vašim radom?

Bolno pitanje… Ne možemo se nažalost pohvaliti nekom naročitom sređenošću naše arhive. S jedne strane postoje dokumenti koje smo po zakonu obavezni čuvati i njih čuvamo dobro. To su uglavnom administrativne stvari, zapisnici sa skupština, dokumenti vezani uz financijsko poslovanje i tome slično. Kada je riječ o arhivskim materijalima vezanim uz ono što predstavlja sadržaj našeg rada, dakle aktivnosti vezane uz kampanje i slično, s time stojimo znatno lošije. Ono što smo nedavno napravili je da smo poslagali sve naše publikacije do kojih smo mogli doći na manje-više uredan način. Fotografije, koje su jako vrijedan arhivski materijal razasute su po više kompjutera i prijenosnih hard diskova. To su digitalne slike, a ima i nekih starih fotografija iz pred digitalnog doba. Te stare fotografije najčešće izranjaju iz starih publikacija. Što se tiče video materijala iz pred digitalnog doba, u jednom trenutku je digitaliziran jedan, ali manji dio, materijala s video kazeta za potrebe jednog dokumentarca. Što se tiče knjižnice, pri čemu mislim na knjige koje nisu naše publikacije, nego su ih objavili drugi - mi imamo neki knjižni fond, ali on nije strukturiran kako valja. Određeni skromni knjižni fond postoji, ali on nije uređen.

Ono što nam se sada čini kao prioritet je digitalizacija naših brošura iz pred digitalnog doba. To je važno jer se iz njih može saznati puno o pokretu za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Zelena akcija je kao udruga osnovana netom prije osamostaljenja Hrvatske. Od tog vremena naša je udruga vodila najznačajnije kampanje za zaštitu okoliša u Hrvatskoj i naše su brošure u tom smislu važno povijesno vrelo. Te smo brošure krenuli digitalizirati i kada taj posao bude gotov postavit ćemo ih na Internet. Dobro bi nam došla pomoć stručnjaka, knjižničara ili arhivista, da se napravi nekakav suvisli katalog naših letaka i brošura. To bi bila vrlo korisna stvar. Također, ono što bi nam trebalo je prijenos znanja i ljudski resursi. Najveća potreba osjeća se za stručnjacima koji bi nas podučili osnovnim stvarima vezanim uz vođenje arhiva te, naročito, korištenju softvera za digitalne arhive.

Ne bih rekao da postoji naročiti interes istraživača za našim radom. Mislim da nas je oko nekih stvari iz našeg arhiva kontaktirao samo jedan povjesničar, ali ne znam da li se on danas više bavi tom temom. Interesa povjesničara za povijest pokreta za zaštitu okoliša u Hrvatskoj gotovo da i nije bilo, iako je ta tema, po meni, vrlo zanimljiva. Neke radove su napisali ljudi koji su sami bili akteri. Zoran Oštrić je u časopisu Socijalna ekologija objavio jedan rad o povijesti pokreta za zaštitu okoliša u Jugoslaviji. Neki drugi su se u svojim radovima čiji je primarni fokus nešto drugo bavili i našim akcijama, ali su se oslanjali uglavnom na informacije iz drugih izvora, a ne našu arhivu. Unatoč tome, smatram da raditi na čuvanju i sređivanje arhivske građe u našoj organizaciji ima smisla, jer ona može biti važan izvor informacija ne samo o povijesti pokreta za zaštitu okoliša, nego i općenito, aktivnostima organizacija civilnog društva na ovim prostorima. Ako sada i ne postoji naročiti interes za tu tematiku, u jednom trenutku će se sigurno javiti. 

Jedan od vrijednih resursa za povjesničare koji bi se u budućnosti mogli baviti tom temom mogli bi biti naši godišnji izvještaji. Postoji i monografija o prvih 10 godina Zelene akcije. Za neko brzo upoznavanje s poviješću Zelene akcije to bi bio vjerojatno najvrjedniji resurs.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 27.11.2018

VEZANE VIJESTI

Zeleni otpor

Piše: Martina Domladovac
Kroz teme hidroelektrana, golfa i energetske tranzicije Okolišni filmski festival pokazao je kako se lokalne zajednice odupiru korupciji i interesu kapitala koji uništava njihov okoliš.

Stare teme na novi način

Piše: Martina Domladovac
Zelena akcija i Kulturtreger izdali su knjigu na temu klimatske fikcije koja na plastičan način pokazuje moguće scenarije budućnosti i poziva na rješavanje problema klimatskih promjena.

Borba za vodu počinje na konkretnoj česmi

Piše: Matija Mrakovčić
Javno dostupna besplatna pitka voda je komunalni, javnozdravstveni i civilizacijski standard te dio zagrebačke urbane tradicije.