Odgođeni dignitet | kulturpunkt

Odgođeni dignitet

Koji god bio razlog njezina donošenja, naprasna odluka o odgodi predstave Hotel Zagorje obilježena je dvojbenim postupanjem Gavellinog ravnatelja i Kazališnog vijeća.

Piše: Lujo Parežanin

FOTO: Kazalište Gavella / Facebook

Kao da je naumila nadigrati i potpuno nesuvislog Zlatka Hasanbegovića kada je riječ o teatrološko-kulturnopolitičkim "uvidima", Ana Lederer se pobrinula da njezin dolazak na mjesto pročelnice zagrebačkog Ureda za kulturu bude popraćen maksimalno zapaljivim komentarima na temu javnoga financiranja kulture i umjetnosti. Lederer je tako, između ostalog, ponovila svoje oportuno otkriveno mišljenje o Oliveru Frljiću, čiji je rad proglasila "političkim aktivizmom" koji se ne bi trebao financirati javnim sredstvima, a u njenoj vizuri u sklopu kulture se ne bi trebale financijski podupirati ni manifestacije poput Zagreb Pridea.

Ovakva je retorika, trivijalno prezentirana kao rezultat stručnog mišljenja zainteresiranog za kvalitetno kazalište i ispravnost procedure, potaknula niz s pravom zabrinutih reakcija, a među njima i onu spisateljice Ivane Bodrožić, koja je u tjedniku Express objavila članak Ona će nam opet kazališta puniti pijeskom, a ne publikom. U njemu Bodrožić podsjeća na učinke Lederer i njenog nekadašnjeg šefa Hasanbegovića u polju kulture, prizivajući dobro dokumentirane repove iz razdoblja njezina upravljanja zagrebačkim HNK-om, te kritizira njene izjave o Frljiću i Prideu, pitajući se što će sve ubuduće potpadati pod definiciju "političkog aktivizma" u umjetnosti kako politička agenda desnice bude napredovala. 

No iako bi to imao pravo biti, Bodrožićin članak uistinu ni po čemu nije osobito neugodan ni oštar – on tek prigodno podsjeća na podatke i teze koje su drugdje nebrojeno puta iznesene i potkrijepljene. Međutim, nedugo po njegovu objavljivanju u medijima se pojavljuje vijest da je Gavellino Kazališno vijeće na prijedlog ravnatelja Borisa Svrtana odlučilo s ovogodišnjeg programa maknuti predstavu Hotel Zagorje, adaptaciju istoimenog Bodrožićinog romana o iskustvima djevojčice izbjegle iz ratnog Vukovara, pomičući premijeru sve za sezonu 2020./21. i uvrštavajući umjesto nje premijeru predstave Kako je počeo rat na mom otoku u režiji budućeg Gavellinog ravnatelja Dražena Ferenčine.

Uslijedile su reakcije niza medija u kojima je odgoda protumačena kao direktna kazna za Bodrožićin tekst, a takvu su ocjenu potaknule i autoričine izjave, poput one televiziji N1 u kojoj slučaj opisuje kao "neobičnu koincidenciju". Valjalo bi stoga vjerodostojnosti radi ponajprije utvrditi osnovne kronološke koordinate: prema priopćenju Gavellinih predstavnika, Kazališno je vijeće odluku donijelo na sjednici održanoj u petak, 15. lipnja, isti dan kada je članak i objavljen, dok je redateljica angažirana na projektu Anica Kovač za tportal izjavila da je o odluci informirana telefonski u subotu, 16. lipnja. Uzevši u obzir takvu blizinu ključnih događaja, nije sasvim lako govoriti o direktnoj vezi između sâmog članka i odluke Gavelline uprave. No to značajno ne mijenja suštinu interpretacije, jer nesporno je da je Bodrožić kontinuirano javno angažirana protiv politike Hasanbegovićeve opcije, počevši s inicijativom Kulturnjaci u ime koje je u više navrata nastupala. U tom smislu, uistinu se kao "neobična koincidencija" može smatrati činjenica da je otkazivanje Hotela Zagorje uslijedilo vrlo brzo nakon dolaska Hasanbegovićeve najbliže suradnice (i nekadašnje zamjenice u Ministarstvu) na čelo gradskog Ureda za kulturu.

A da je u njihove namjere svakako inteligentno sumnjati kao da su se potrudili pokazati članovi Gavellinog Kazališnog vijeća, koji su povodom medijskih reakcija objavili zabrinjavajuće priopćenje. U njemu su dva ključna argumenta – prvo, da je predstava odgođena zbog smanjenog proračuna kazališta, te drugo i posebno nesuvislo, da je uklanjanje iz ovogodišnjeg programa zapravo oblik posebne brige za predstavu zbog digniteta njezine teme, odnosno digniteta Vukovara, kojem ne priliči produkcija u trenutnim financijskim gabaritima.

Drugi dio argumentacije sasvim očito predstavlja najobičniji ucjenjivački spin koji simboliku Vukovara iskorištava da bi se zaštitio od kritike, stoga na njega ne treba trošiti previše riječi od jednostavnog prokazivanja. Od njega je možda zanimljiviji onaj o nedostatku financijskih sredstava, na koji se ovaj drugi oslanja, jer iz njega proizlazi da se ravnatelj i Kazališno vijeće Gavelle od optužbi da su podložni političkom utjecaju brane implikacijom da su jednostavno – neodgovorni i neprofesionalni. Jer kako drukčije okarakterizirati upravu koja tek polovicom šestog mjeseca shvaća da joj već dvije godine Grad smanjuje sredstva te odlučuje odgoditi predstavu pred početak rada na njoj, ugrozivši time suradnički tim koji je ostavljen bez planiranog angažmana.

Da bi bilo sasvim jasno o čemu se radi, bitno je podsjetiti da se Hotel Zagorje nije naprosto pojavio niotkud na Gavellinom programu, nego da je, štoviše, riječ o jednoj od četiriju predstava-nositeljica programa temeljem kojeg je Grad Zagreb kazalištu dodijelio 1 200 000 kuna u sklopu Javnih potreba u kulturi za 2018. godinu. Riječ je, dakle, o suradnji planiranoj prošle godine u sklopu Gavellinog nosivog programa i svaka diskrepancija između budžetskih projekcija uprave i dodijeljenih sredstava morala je viti više-manje jasnom čim je Grad objavio rezultate prije četiri mjeseca. Činjenica da je do te spoznaje došlo baš po dolasku Ane Lederer na čelo gradske kulture svakako ne ide na ruku benevolentnom shvaćanju odluke o odgodi predstave Hotel Zagorje.

No, kao što smo već ustvrdili, nijedna opcija nije posebno povoljna po Gavellinu upravu: ako su točne sumnje Bodrožić i medija, riječ je o najgorem tipu popuštanja političkom pritisku koji potvrđuje bojazni oko Ledererina utjecaja na kulturno i umjetničko polje; ako su pak točni razlozi koje navodi Kazališno vijeće, tada je riječ o vrlo neozbiljnom i neodgovornom postupku koji nezaštićene kolege naprasno ostavlja bez posla, a možda i mogućnosti da pronađu zamjenski angažman. Ukratko, sve i ako nije moguće rekonstruirati njene prave razloge, jedna je stvar vezana za odgodu Hotela Zagorja vrlo jasna – postupanje Gavelline uprave izuzetno je problematično, a manipulativno skrivanje iza "digniteta Vukovara" samo pojačava taj utisak.

"Ni ja se ne bih usudila komentirati na njihovom mjestu", uvijena je izjava, maskirana u razumijevanje, koju je Lederer dala po stupanju na dužnost pročelnice Ureda za kulturu. Iako nipošto ne potvrđuje njen prijeteći karakter, slučaj Hotela Zagorje nikako neće pomoći smirivanju tenzija u iscrpljenom kulturnom polju. Ono čemu svakako može poslužiti jest da se ne čudimo sve češćim pojavama "neobičnih koincidencija" u financiranju kulture i dogovaranju suradnji u nadolazećem razdoblju. Kako će se tek u tim koincidencijama provesti oni čiji rad sadržajno nije vezan uz dignitet nekog od ratnih simbola, u postojećoj konstelaciji, strašno je i pomisliti.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 07.07.2018

VEZANE VIJESTI

Pješčanik za nužne partnere

Piše: Lujo Parežanin

Imenovanje Ane Lederer na mjesto pročelnice zagrebačkog Ureda za kulturu nedvojbeno je rezultat političkih križaljki unutar Bandićeve tanke većine u Skupštini.

Novo tijelo, stara priča

Piše: Lujo Parežanin

Unatoč osnivanju Radne skupine za ples, rezultati Programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za kazališnu i plesnu djelatnost ne ukazuju na bolji odnos Grada prema plesnoj sceni.

Šamaranje ugleda

Piše: Lujo Parežanin
Smjena članova Kazališnog vijeća Zagrebačkog kazališta mladih koji nisu podržali aktualnu ravnateljicu neugodna je potvrda destruktivne kulturne politike koja je na djelu u Zagrebu.