Odlazak advokatkinje zajedničkih dobara | kulturpunkt

Vijesti Teorija

<

Odlazak advokatkinje zajedničkih dobara

Sveučilište Indiana objavilo je da je u utorak, u sedamdeset i osmoj godini, umrla Elinor Ostrom nakon borbe s rakom gušterače.

 

Elinor Ostrom bila je dijete Velike depresije što je često naglašavala. Skromno podrijetlo nije je spriječilo da sredinom 1960-ih doktorira politologiju na sveučilištu UCLA u Los Angelesu. Nakon što se sa svojim mužem Vincentom Ostromom odselila u Indianu, postala je docenticom, a zatim i profesoricom na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu. Sa suprugom je radila na istraživačkom institutu i institutu za poslijediplomsku nastavu koji je težio multidisciplinarnom istraživačkom programu proučavanja institucija i razvoja i koji je Sveučilištu Indiana priskrbio svjetski značaj u suvremenoj političkoj znanosti. Tijekom karijere objavila je objavila tridesetak knjiga i dvjestotinjak poglavlja u knjigama te članaka u časopisima i zbornicima radova. Krunom njene karijere smatra se knjiga Upravljanje zajedničkim dobrima. Evolucija institucija za kolektivno djelovanje. Godine 2009. postala je prva žena kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada za ekonomiju.

Elinor Ostrom je, piše Zdravko Petak u predgovoru hrvatskog izdanja Upravljanja zajedničkim dobrima, primijenila metodologiju institucionalnog racionalnog izbora. Pristup je to koji stoji na granici dviju široko primjenjivanih metodologijskih orijentacija suvremene politologije, institucionalizma i teorije racionalnog izbora, da bi ukazala na kompleksnost situacija u koje ljudi dolaze pri eksploataciji zajedničkih dobara u prirodi. Kao početnu točku svog istraživanja uzela je činjenicu da u alokaciji zajedničkih, jednako kao i javnih dobara, tržište u pravilu zakazuje i pokazuje značajne manjkavosti. Zbog toga je započela istraživati institucionalne mehanizme pogodne za njihovo pribavljanje. Dok je za tipična javna dobra poput nacionalne sigurnosti ili obrazovanja posve jasno da ih može pribavljati država, kao institucija koja ima mogućnost sankcioniranja svih onih koji se švercaju u njihovu plaćanju, u slučaju zajedničkih dobara u prirodi stvar je  složenija. Razlog tome leži u činjenici da je riječ o dobrima koja su iscrpiva, kod kojih, dakle, postoji konkurentnost u potrošnji kakava je svojstena privatnim dobrima. Kao svoj istraživački zadatak Elinor Ostrom postavila si je stoga razmatranje oblika kolektivnog djelovanja koje pokreću sami akteri zainteresirani za neko zajedničko dobro, postavivši pri tome hipotezu da se takav tip djelovanja može pokazati efikasnijim od tržišne alokacije ili akcija što ih poduzima država. Svoju analizu  temeljila je na nizu primjera kooperativnih režima u upravljanju zajedničkim dobrima koji postoje diljem svijeta, od SAD-a, Španjolske, Švicarske, Turske, Nepala i Filipina.

Neovisno o tome što u svojoj podlozi ima formalnu analizu zasnovanu na teoriji racionalnog izbora, knjiga Upravljanje zajedničkim dobrima u prvom je redu namijenjena kreatorima politika prema prirodnim resursima, akterima koji su involvirani u njihovu potrošnju i administrativnim strukturama koje se bave tom vrstom dobara. Elinor Ostrom pokazala je da se bez uloge države ili privatnih osoba može uspostaviti sustav ograničenja kojime se se spriječiti pretjerana eksploatacija resursa zajedničke zalihe i razviti dobro upravljanje njima. Knjiga Upravljanje zajedničkim dobrima postala je jednim od najcitiranijih djela u političkoj znanosti uopće. Danas se smatra klasičnim djelom koje je utrlo put novom pristupu proučavanju institucija u političkoj znanosti.

KP

 
Objavio/la ante [at] kulturpunkt.hr 13.06.2012