Odupiranje komercijalnoj kolotečini | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Odupiranje komercijalnoj kolotečini

U samom središtu Ličko-senjske županije nalazi se kino velikog potencijala koje se već godinama bori da oživi status kulturnog centra.

Piše: Emilia Musap

Fotografije: Emilia Musap / Kulturpunkt.hr

U centru gradića od 12 000 stanovnika skriva se kino velikog potencijala. Gospićko kino Korzo jedno je od 28 nezavisnih kina u Hrvatskoj koje je zakoračilo u digitalno doba. Kao i za mnogobrojna hrvatska kina, pitanje digitalizacije bilo je isključivo egzistencijalne prirode - pitanje života ili smrti kina. Prosperitetna budućnost gospićkog kina rezultat je projekta digitalizacije u sklopu provođenja Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva 2010 - 2014. U zajedničkoj misiji Hrvatskog audiovizualnog centra, Ministarstva kulture i gradskih uprava, ova su kina opremljena suvremenom digitalnom tehnologijom koja je u gospićkom slučaju postepeno rezultirala buđenjem lokalne zajednice. Ovu tvrdnju zasigurno potkrjepljuje i činjenica da je kino Korzo drugo kino u Hrvatskoj po broju posjetitelja u odnosu na broj stanovnika. 

No, radikalni sukob između težnje za opstankom i straha od kolapsa nije bio bezbolan. Sam je projekt digitalizacije vrijedan više od pola milijuna kuna. Ministarstvo kulture je sudjelovalo s 249 000 kuna, dok je grad pružio novčanu potporu od 215 000 kuna. Proces digitalizacije započeo je 18. listopada 2013. godine, no sama je priprema trajala godinu dana. Najveću zapreku predstavljao je prostor, odnosno zgrada stara stotinu godina. Jedan od većih problema predstavljalo je probijanje otvora za digitalnu opremu kroz zid širok gotovo šezdeset centimetara. 

Kino Korzo opstalo je zahvaljujući razumijevanju i podršci lokalne samouprave, ali i inicijativi i entuzijazmu Ivana Čačića, voditelja kina, koji je vezan uz gospićko kino već četrnaest godina. U skorašnjoj budućnosti voditelj kina planira otkupiti digitalni projektor kako bi osigurao neovisnost kina. Iako zahvalan inicijativi HAVC-a koja je omogućila daljnji rad kina, što se tiče financiranja, voditelj se u potpunosti oslanja na Grad, a otvoren je i prema suradnji s velikim kino lancima jer je u ovim teškim vremenima svaki ulagač dobrodošao. "Dakako, glavni preduvjet je da nema rivalstva. Kinu Korzo je potreban investitor, ne konkurent", zaključuje Čačić. 

Kino Korzo je intiman prostor. Na samom ulazu nalaze se udoban kafić i štand s kokicama, grickalicama i pićem. Iako prodaja tih sadržaja ne ostvaruje zaradu kinu, voditelj želi osigurati da djeca imaju sve na dohvat ruke, da "ne moraju prelaziti cestu, izlagati se opasnosti". Upravo je za djecu posjet kinu posebno iskustvo. Djeca predškolskog uzrasta ostvaruju besplatan ulaz uz pratnju roditelja. Takav se pristup pokazao iznimno djelotvornim kod projekcija animiranih filmova koji su često i najposjećeniji. Jedni od najboljih primjera su projekcije Pčelice Maje i Šegrta Hlapića koji su zbog iznimne popularnosti prikazivani dva puta dnevno.

Gospićani sada imaju priliku svaki tjedan pogledati novi film, animirani ili igrani. Veseli ih česta promjena plakata u izlogu kina, a cijena ulaznice je povoljna - svega 15 kuna. Voditelj kina ističe kako će karta uvijek ostati 15 kuna dok god je ekonomska situacija u državi teška: "Kako povećati cijenu ulaznice u državi u kojoj ljudi kopaju po kontejnerima?". 

Najuzbudljiviji dio provođenja programa digitalizacije trenutno se tiče poštivanja programskih smjernica propisanih HAVC-om. U ugovoru koji su nezavisni kinoprikazivači potpisali s HAVC-om i Ministarstvom kulture stoji da kina godišnje moraju prikazivati 35 posto europskih filmova. Što se tiče domaćeg filma, dužni su prikazati šest dugometražnih hrvatskih igranih filmova od kojih svaki mora igrati minimalno šest puta. Kino te obveze uredno ispunjava, s manjim varijacijama, ovisno o konkretnoj situaciji. Vječna borba američkih blockbustera i europskih nezavisnih filmova ostavlja traga i na gospićkom kino programu jer se filmovi biraju na temelju kriterija atraktivnosti. Činjenica je da su hrvatski filmovi slabije posjećeni, te zbog toga ne ostvaruju profit. Što se tiče holivudske produkcije, kino Korzo u stopu prati zagrebačke multiplekse, pa se stanovnici često čude aktualnom filmskom programu. S obzirom na mali broj stanovnika, kino je otvoreno utorkom, srijedom, četvrtkom i petkom. Svaki se tjedan prikazuje jedan filmski naslov. Prosječna posjećenost po projekciji je oko četrdeset ljudi. U razgovoru sa zaposlenicima kina Korzo saznali smo da je posljednja projekcija filma Drakula: neispričana priča redatelja Garyja Shorea, bila iznimno dobro posjećena - čak četrdeset i sedam gledatelja. Ivan Čačić smatra da je prosjek od četrdeset gledatelja po projekciji i više nego zadovoljavajući s obzirom na broj stanovnika. Ostvarenim posjetima "troškovi su pokriveni, najvažnije je da nismo u minusu", kaže. 

No, naravno, postoje i iznimke u broju posjetitelja. Kino Lika redatelja Dalibora Matanića bila je potpuna senzacija za Gospićane. U tjedan dana prikazivanja filma, kino je posjetilo 647 gledatelja. Kino Korzo je povezano i s gradskim pučkim učilištem koje promovira kino program. Osim pučkog učilišta, tu su i internetske stranice te sami plakati. 

Sukladno ovim podacima, očito je da je digitalizacija uvelike utjecala na porast posjećenosti, a zaposlenici kina Korzo zabilježili su porast od čak 250 posto. Digitalizacija je olakšala posao i kino operateru koji više ne mora strahovati od pucanja filmova, prekida projekcija ili nabave filmova od velikih distributera. Oprema nije zahtijevala posebnu obuku, te je kino operater vrlo brzo savladao novi princip rada. Filmovi više ne kasne: prije digitalizacije čak je i sam voditelj donosio filmove, kao i strojovođa teretnog vlaka za Knin. Zaposlenik kina Korzo sjeća se sveopće panike koja bi zavladala uslijed kašnjenja filma: "Projekcija je zakazana u osam - već je sedam a filmu ni traga ni glasa. Ponekad bi zakasnio bus, a ponekad bi došao krivi film - da ne spominjemo da se za aktualne filmove vodio pravi rat". Dok bi željeni film doputovao do kina u Gospiću, film bi već igrao tjednima u većim hrvatskim gradovima. 

Što se tiče samog prostora, kino broji 278 sjedala, od kojih se 42 nalaze na balkonu. Za razliku od ostalih digitaliziranih kina, Gospić nema poteškoća s veličinom kino dvorane. Ona je uredno održavana te se, s obzirom na to da je jedina adekvatna dvorana u gradu, koristi za brojne svrhe, od kazališnih radionica i koncerata do političkih skupova. Ivan Čačić potiče održavanje različitih manifestacija s ciljem unaprijeđenja gospićke scene. Naime, "dvoranu je moguće besplatno unajmiti jer u slučaju kina Korzo zarada pada u drugi plan".

Gradu je prijeko potreban raznoliki sadržaj koji će uzburkati scenu i omesti povratak u zimsku kolotečinu. Unutar kina nalazi se i neiskorišteni podrum koji će se u skorašnje vrijeme transformirati u kuglanu s dvije trake, u čijem će se sklopu nalaziti i internet caffe. Razvijanjem popratnog sadržaja kino u Gospiću bi za građane zadobilo sasvim drugo značenje te bi oživjelo predratni status kulturnog centra. Već su i sada zaposlenici kina preplavljeni pozitivnim kritikama. Ostvarili su stalan broj starijih posjetitelja, besplatnim ulaznicama privukli one najmlađe i na tren vratili scenu iz prošlosti kada se pred kinom čekalo u redovima, a kući odlazilo sa suzama u očima. Sve Gospićane bi u skoroj budućnosti trebala razveseliti i činjenica da je u planu postavljanje ljetnog kina, tijekom kojeg će se koristiti isključivo stara oprema i prikazivati filmski klasici koje je kino Korzo pomno pohranilo na vrpcama. 

Iako svjesni činjenice da ne mogu parirati velikim multipleksima, zaposlenici su zahvalni na trenutačnoj situaciji koja je, iako lošija od one predratne, optimistična. Prije same digitalizacije, dvorana je bila prazna i mračna, prepuna duhova nekih prošlih vremena. Odlazak u kino, barem za stariju populaciju, vraća značenje kulturnog događaja. I dok mi čekamo neka bolja vremena, kino Korzo se odupire komercijalnoj kolotečini popularnih kino lanaca i ponosno dokazuje kako autonomija može postojati i u jako teškim uvjetima. Bitno je sačuvati dušu - tek onda kino može postati prostor življenja kulture. 

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 19.11.2014