Opravdani razlozi uopće ne postoje | kulturpunkt

Vijesti Društvo

<

Opravdani razlozi uopće ne postoje

Centar za mirovne studije traži u cjelosti ukidanje izmjena Zakona o obrani i Zakona o nadzoru državne granice.

Piše: Matija Mrakovčić

FOTO: Ivana Šmit

  • A
  • +
  • -

Sporni zakoni doneseni su na sjednici Hrvatskog sabora 21. ožujka, a omogućavaju da Oružane snage RH pružaju potporu policiji u zaštiti državne granice kad to zahtijevaju "osobito opravdani razlozi koji se odnose na dosege trenutne migracijske krize", a radi otklanjanja "moguće ugroze suvereniteta Republike Hrvatske te omogućavanja policiji da nesmetano obavlja svoj posao". Odluku o pružanju potpore donosi Vlada, na prijedlog ministra obrane i uz prethodnu suglasnost Predsjednika.

Centar za mirovne studije smatra da se tim zakonima želi omogućiti korištenje vojske na način koji je protivan Ustavu. 

Republika Hrvatska trenutno se ne nalazi niti u ratnom stanju, niti postoji bilo kakva ugroženost njene neovisnosti ili jedinstvenosti ili opstojnosti. Prema Zakonu o obrani, stanje neposredne ugroženosti je stanje u kojem postoje "očiti pokazatelji izravnih operativnih priprema oružanih snaga druge države za poduzimanje aktivnosti usmjerenih na povredu suvereniteta i neovisnosti" te "stanje u državi u kojem su zbog oružanoga, terorističkoga ili drugoga nasilnog djelovanja dovedeni u pitanje neovisnost ili teritorijalna cjelovitost". Izbjeglička kriza ne predstavlja niti može predstavljati bilo koju od opisanih situacija.  

Osim toga, zakonima se ovlast odlučivanja o korištenju Oružanih snaga s Hrvatskog sabora prenosi na Vladu odnosno Predsjednika Republike, iako se ne radi o situacijama kad je takav prijenos ovlasti temeljem Ustava dopušten. O korištenju Oružanih snaga u iznimnim situacijama može odlučivati samo Hrvatski sabor. Njima se također dovodi u pitanje zapovjedni sustav oružanih snaga - prema Ustavu, Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga - a prema Zakonu o nadzoru državne granice propisano je da pripadnici Oružanih snaga postupaju po uputama policije. 

Zakonima nije uopće propisano koje poslove policije, na koji način i kojim sredstvima oružane snage mogu obavljati odnosno koje mjere oružane snage mogu poduzimati u okviru pomoći policiji u nadzoru državne granice. Osporavani zakoni ni u tom pogledu ne predviđaju nikakva ograničenja, ne govore čak ni da li se radi o oružanoj ili ne-oružanoj pomoći policiji, te ne predviđaju nikakvu razmjernost mjere navodnoj pogibelji.

Ne propisuju se nikakva ograničenja niti u pogledu vremena u kojem se oružane snage mogu koristiti u nadzoru državne granice niti u pogledu načina vojnog nadzora granice te mjera koje vojska u tom nadzoru može poduzimati. Također, njima se dovodi u pitanje mogućnost nadzora, odgovornosti i mehanizma zaštite od zloupotrebe radnji koje pripadnici oružanih snaga poduzmu prema građanima.  

Donošenje spornih zakona ulazi u okvir pitanja od općeg interesa te je donošenju osporavanih zakona morala prethoditi i demokratična procedura. Ta procedura propisana je i člankom 11. Zakona o pravu na pristup informacijama. Međutim, osporavani zakoni doneseni su po hitnom postupku, bez savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te s minimalnim i neadekvatnim obrazloženjem.  Pri tome se hitna procedura opravdava osobito opravdanim razlozima (moguća ugroza suvereniteta RH i ugroza granica RH, osiguranje nesmetanog obavljanja poslova koji su u nadležnosti policije, veliki pritisak migranata i potencijalno izbijanje humanitarne krize), CMS smatra da bi upravo ti razlozi, da doista postoje, zahtijevali pojačano sudjelovanje javnosti u proceduri donošenja zakona odnosno okolnosti o kojima javnost ima pravo znati više. Međutim, ti razlozi koji su navedeni kao opravdani razlozi za hitnu proceduru uopće ne postoje.

Centar za mirovne studije traži ukidanje spornih zakona u cijelosti. Cijeli tekst prijedloga dostupan je ovdje.

Od početka izbjegličke krize kroz Republiku Hrvatsku prošlo je ukupno 658 068 osoba, od čega je 157 osoba zatražilo azil. Za to vrijeme nije zabilježeno niti jedno kazneno djelo ili druga radnja bilo koje osobe iz izbjegličkog vala koja bi upućivala da je Republika Hrvatska bila na bilo koji način ugrožena, a pogotovo da bi bio u opasnosti suverenitet Republike Hrvatske, njena neovisnost ili teritorijalna cjelovitost.  

Već samo tretiranje većeg broja izbjeglica kao faktora koji ugrožava suverenitet, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske protivi se cilju, svrsi i smislu ustavne odredbe o pružanju utočišta protjeranim strancima te međunarodnim ugovorima o zaštiti izbjeglica kojih je Republika Hrvatska članica.  

Čak i u zemljama u kojima je vojska bila angažirana na granici u okviru mjera protiv migracijskih valova, nezakonitog prelaska granice i trgovine ljudima i gdje je takav angažman bio reguliran u pogledu zaštite ljudskih prava, zabilježen je drastičan porast povreda temeljnih ljudskih prava. U Sjedinjenim Američkim Državama u razdoblju od petnaest godina kada je vojska bila angažirana na granici s Meksikom, zabilježeno je 5600 smrtnih slučajeva imigranata, u prosjeku jedan dnevno, koji su stradali pokušavajući prijeći granicu, a koji su bili izravna posljedica primjene sile vojske, dok su od tog broja 7 do 11 posto bila - djeca.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 30.03.2016

VEZANE VIJESTI

Dodatno rasplamsavanje sukoba

Piše: Matija Mrakovčić
Dok Vlada mijenja zakone radi "otklanjanja moguće ugroze suvereniteta", vlade uzduž balkanskog koridora ne ustežu se od primjene nezakonitih mjera kako bi spriječili ljude od putovanja.

Onemogućena sloboda kretanja

Piše: Martina Domladovac
U trenucima zatvaranja granica i sve brutalnijih kršenja ljudskih prava izbjeglica, građani poručuju Europskoj uniji da se treba sramiti svojih nehumanih odluka.

Ljudi na ulicama

Piše: Matija Mrakovčić
Kada država mora biti unaprijed obaviještena o javnom skupu? Smiju li vlasti ograničiti vrijeme, mjesto i način održavanja skupa? Treba li država olakšati javna okupljanja i mirni prosvjed?