Organiziramo se tako da se ne organiziramo | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Organiziramo se tako da se ne organiziramo

Luka Ostojić istražio je, razgovarajući s voditeljem edinburškog nezavisnog kulturnog kluba Forest koji u potpunosti egzistira na vlastitom proračunu.

Piše: Luka Ostojić
  • A
  • +
  • -
Kad sam odlazio iz Zagreba u Edinburgh, imao sam dojam da dosta ljudi s kojima sam pričao to doživljava kao odlazak iz Prčije Donje u ogromnu kulturnu metropolu. Ispostavilo se da je, po mom sudu, Edinburgh fascinantno mjesto s mnoštvom kulturnih sadržaja, kao i to da je Zagreb također odlično mjesto čije je kulturne sadržaje lakše previdjeti samo zato da bi se mogao izgraditi mit o razvijenom Drugom. Stoga sam odlučio prenijeti djelić slike o kulturnoj sceni u Edinburghu kako bi se izvukle neke zgodne pouke, ali i kako bi se vidjele paralele u razmišljanju između "kulturnih ljudi" u Hrvatskoj i Škotskoj.
 
Teško je dati suvislu sintezu kulturnih događaja u Edinburghu budući da je opseg kulturnih događaja zaista nepregledan: skoro svaki pub svakog dana nudi neki kulturni sadržaj - bilo predstavu, bilo koncert, bilo veseljaka koji će u zamjenu za dva piva pjevati tradicionalne škotske pjesme i pričati svoju varijantu britanske povijesti. Ta masivnost najviše dolazi do izražaja tokom kolovoza kada se u Edinburghu održava šaroliki festival, Edinburgh Festival Fringe, koji nudi najraznolikije izvedbe, od opere do stand–up komedije. Prošle godine su se na festivalu održale 2453 izvedbe (oko 80 po danu), a sam festival donosi prihod od oko 75 milijuna funti (prema izvješću iz 2004/2005. godine) što kulturu čini veoma bitnim državnim izvorom prihoda. 
 
U takvom moru kojekakvih dobrih i loših sadržaja, ograničio bih se ipak na izdvajanje nekoliko zanimljivih momenata. Treba spomenuti kazalište Traverse koje izvodi isključivo nove dramske komade mladih autora, ali i nudi obrazovne programe za mlade dramske pisce čija djela potom izvode. Također, tu je i Filmhouse, kino slično Tuškancu. Filmhouse je prostor međunarodnog festivala nezavisnog filma, a tokom godine prikazuje suvremene i stare strane filmove: ovdje čovjek može naići na nove španjolske filmove, ali i na festival weimarskog filma nakon Drugog svjetskog rata.
 
Ipak,  posebnu pozornost obratit ćemo na Forest café. Forest je centar za nezavisnu kulturu smješten u starom dijelu Edinburgha. Teško je ne biti fasciniran Forestom na prvi pogled budući da sam prostor izgleda kao poprište sovjetskog SF filma iz 1950–ih (doslovno, budući da su na zidovima oslikani svi ruski psi – astronauti, od Lajke do Ciganke), ali ono što je mi se učinilo najzanimljivijim je filozofija po kojoj Forest funkcionira. Naime, svakog dana u Forestu se nude brojne radionice, koncerti, projekcije filmova i predstave, a svi sadržaji su besplatni. Također, sam Forest nije financiran od strane države ili sponzora, već preživljava isključivo putem vegetarijanskog restorana, prodaje ploča izdanih u vlastitoj nakladi i donacija. Rezultat takvog načina funkcioniranja je sloboda, kako Foresta od strane financijskog pritiska, tako i samih posjetitelja koji nisu obavezani svoje prisustvo opravdavati kupnjom proizvoda. 
 
Iz tog razloga smo odlučili razgovor posvetiti baš Forestu i njegovom načinu rada. Razgovor smo vodili s Harryjem Gilesom, menadžerom Foresta za prostor i skupljanje sredstava. 
 
 
KP: Grupa mladih ljudi osnovala je Forest 2000. godine u Edinburghu. Kakva je tada bila situacija u Edinburghu što se tiče kulture i javnih sadržaja za mlade?
 
H. G.: U rad Foresta sam se aktivnio uključio lani. Ono što mi je poznato jest da Forest ima veličanstvenu i misterioznu prošlost, zavijenu u legende i mnoge čudne priče – uz to, Forest uvijek radi stvari u sadašnjosti i razmišlja o budućnosti. Ne želimo postati nešto što "je bilo": želimo uvijek biti važni za Edinburgh i za svijet upravo sada!
 
Također treba reći i to da mi nismo namijenjeni samo mladim ljudima. Mislim da je zaista bitno za nas da uključimo što širi krug ljudi, po godinama, nacionalnosti, klasi, spolu, svemu. Forest ima veliku bazu mladih korisnika, ali imamo i veliki broj ljudi različitih dobi koji uživaju u onome što radimo.
 
KP: Aktivnosti koje se održavaju u Forestu su stvarno raznolike: koncerti, kazališne predstave, projekcije filmova, ples, joga, izložbe, tečajevi pletenja, puštanje starih ploča, tečajevi stranih jezika... Sve te aktivnosti vode volonteri i besplatne su za sve. Kako organizirate volonterski rad? Pozivate li ljude da se pridruže i vode radionicu ili se oslanjate na manju grupu iskusnih volontera?
 
H. G.: Organiziramo se tako da se ne organiziramo. Jedna od tajni uspjeha Foresta je pružanje besplatnog, slobodnog prostora za ljude da dođu i rade što žele. Ako želiš voditi besplatnu radionicu, mi ćemo ti pomoći. Tako je raznolikost naših aktivnosti rezultat toga da nas ljudi otkriju i vide da ovdje mogu raditi takve stvari. Slobodan pristup omogućuje zapanjujuć raspon događaja. Sam pogled na naš tjedni program me razgali, stvarno!
 
Ali OK, da, tu je i puno drugih stvari koje se događaju iza kulisa! Tu su komisije i sastanci za organizaciju zato što je potrebno mnogo pouzdanih ljudi da se brinu za stvari kao što su čišćenje, vođenje računa, održavanje prostora itd. No, te komisije su fluidne i prilično otvorene, tako da jednom kad se netko želi uključiti u organizaciju, to može napraviti tako da počne dolaziti na sastanke i postupno se sve više uključivati. 
 
Imati takvu jezgru ljudi ima još jednu prednost: to znači da Forest uvijek ima mnoštvo kreativnih i dinamičnih ljudi koji vise ovdje, i oni mogu poslužiti kao katalizator koji će pomoći da se cijelo vrijeme održavaju zanimljivi događaji, radionice, projekti i čudne stvari koje privlače još ljudi koji će onda raditi nove stvari!
 
KP: Prostor Foresta se nalazi u bivšoj crkvi u starom dijelu Edinburgha i prilično je neobičan: tri kata divlje uređenih i multifunkcionalnih prostorija. Kako ste našli taj prostor? Kako ste ga organizirali i uredili?
 
H. G.: Izgled Foresta se konstantno mijenja. Privlačimo umjetnike i od cijelog prostora pravimo podlogu za umjetnost. Tako su u ovom trenutku zidovi i strop u hodniku glavnog ulaza prekriveni zvijezdama. Naime, lani se jedan čovjek odlučio popeti u svemir na ljestvama, i nacrtao je zvijezdu na zid svaki put kad bi se popeo do stropa. Ponekad preslikamo predivan mural samo da bi napravili nešto novo i tim putem napravimo još ljepši mural. Ponekad neki odrpani poster visi na zidu pet godina samo zato što ima sentimentalnu važnost za nekoga.
 
Mnoštvo manjih objekata kao što su stolovi i stolice se redovito mijenjaju tokom naših "dana akcije": to su dani kada pozivamo ljude iz zajednice da dođu u Forest, da očiste prostor i da ostave svoj trag na neki način. Nedavno smo zamijenili većinu stolica predivnim, pletenim "funky" stolicama. Opet, tajna naše genijalnosti je u tome da pozovemo sve da dođu ovdje i budu genijalni za nas!
 
KP: U Forestu ljudi mogu čitati, razmjenjivati knjige, kupovati ploče, piti kavu, jesti, donijeti svoje piće, slušati koncerte, imati probe s bendom, učiti strani jezik... zapravo, mogu provesti cijeli svoj život ovdje! Pitanje je možda malo neodređeno, ali po tvom mišljenju, je li Forest uspio stvoriti nekakvu vrstu zajednice i osjećaj zajedništva u gradu?
 
H. G.: Da, ovdje definitivno imamo zajednicu. Stalno se trudimo da to bude otvorena i poticajna zajednica, a ne zatvorena i restriktivna. Privlačimo sve vrste ljudi i neki ljudi se uplaše naše ekscentričnosti, ali se jako trudimo da Forest bude siguran prostor za sve. Ako ti ne smeta to što su ljudi i prostor malo neuredni, divlji i ponekad loše volje, onda će ti biti OK. I imamo veliko srce.
 
U ovom trenutku vodimo akciju kojom želimo spasiti našu zgradu, i to je nešto stvarno važno za našu zajednicu. Kroz tu akciju, otkrili smo koliko puno ovaj naš projekt znači za tako mnogo ljudi. Tisuće ljudi širom svijeta stvarno mare za ovo mjesto – možda su proveli jedno lijepo popodne ovdje ili su možda godinama robovski radili u kuhinji, ali mare za Forest. Našu zajednicu ne čine samo ljudi koji žive i rade ovdje – vezani smo s ljudima širom planete. I dobili smo neke nevjerojatne razglednice!
 
KP: Forest ne financira država, već se sam uzdržava putem vegetarijanskog restorana, donacija i prodaje glazbenih albuma koje sam Forest izdaje. Međutim, u ovom trenutku se Forest nalazi u financijskim poteškoćama. Možeš li nam reći nešto o tome? I, što misliš, kakva je budućnost za Forest i druga mjesta za nezavisnu kulturu s obzirom na ekonomsku krizu?
 
H. G.: Zapravo, nismo u financijskim poteškoćama. Ono što se dogodilo je to da je vlasnik naše zgrade bankrotirao što znači da ova predivna zgrada ide na bubanj bez da se nas previše pita oko toga. Mi smo započeli veliku akciju za skupljanje sredstava ne zato što su naše financije pred kolapsom, nego zato što smo došli na tu suludu ideju da bismo mogli skupiti dovoljno novaca i kupiti ovu zgradu. Nismo sigurni što nam budućnost sprema nakon 31. 8. kad naš trenutni najam završava, ali radimo sve što možemo da se projekt nastavi i imamo dovoljnu potporu zajednice tako da sam siguran da će se i nastaviti.
 
Istina, svijet je danas daleko manje naklonjen čudnim projektima koji se izvode s malo para. Teže je držati centre za nezavisnu kulturu otvorenima, teže je raditi stvari koje želiš bez petljanja birokracije, teže je zaraditi novce za život bez da kompromitiraš vlastiti integritet. Istovremeno, međutim, u teška vremena ljudi se zaista drže skupa. Čvrsto vjerujem kako će snaga naše zajednice i žar naših volontera biti dovoljni da preživimo sve ovo – i mislim, šire gledano, da ako ljudi zaista budu surađivali, možemo izaći iz ove ekonomske krize mnogo oslobođeniji u svakom smislu te riječi.
Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 24.08.2011