Osobne i druge prepreke | kulturpunkt

Kulturoskop Criticize This

<

Osobne i druge prepreke

Trbuljak u Greti nije pokazao ništa novo i originalno (1971), a činjenica da mu je dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što je na izložbi prikazano (1973).

Piše: Anita Kojundžić
  • A
  • +
  • -

Punih 40 godina je prošlo od prvog institucionalnog predstavljanja Gorana Trbuljaka, jednog od najznačajnijih hrvatskih konceptualnih umjetnika. Te 1971. je u Galeriji studentskog centra u Zagrebu izložio samo jedan plakat na kojem je pisalo Ne želim pokazati ništa novo i originalno. U istom je prostoru, prije nekoliko mjeseci, nasuprot originalnom radu postavio novi s natpisom Star, ćelav, a još uvijek netalentiran. I to je bilo to. Ništa od pompe, sentimentalnosti i patetike retrospektivnih izložbi, samo opori humor i još uvijek beskompromisan stav. U tom svjetlu, izložba Osobne i druge prepreke u galeriji Greta izrazito je "opširna i pričljiva". 

Godine 1971. i 2011, osim političkih previranja i studentskih nemira, dijele i jednu malu umjetničku podudarnost. Naime, kada je Trbuljak 1971. na zagrebačkim ulicama postavljao drvene grede kao prepreke prolaznicima, postavio ih je i ispred poslovnog prostora na adresi Ilica 92, koji će 40 godina poslije postati prostor novootvorene galerije Greta. Isprovociran tom slučajnošću, sam umjetnik je galeriji ponudio "reprizu" i ponovno postavio prepreke na ulici ispred galerije, ovaj put popraćene i izložbom unutar nje. Ova ideja o "reprizi" izložbe je na tragu onoga što Trbuljakov opus čini prepoznatljivim od početka: problematiziranje umjetničkog djela kao nečeg novog, nikada prije viđenoga te kritiziranje galerijskog sustava koji to vjerovanje perpetuirano potvrđuje, podržavajući tržišne vrijednosti kapitalizma. Ta igra dekonstruiranja mitova svijeta umjetnosti ono je što i njegovu staru, već viđenu akciju održava svježom. Možda se ova izložba može interpretirati i kao promišljanje o ponavljanju širih povijesnih obrazaca. Svakako, nije ovo prvi put kako se autor poigrava idejom "reprize" u svom radu: 2009. je izložio šest identičnih radova na kojima je pisalo This poster is a copy of the poster from the seventies. Vjerujem kako nije slučajno ponavljanje radova iz '70-tih i kako se u tome može prepoznati dašak samokritike i autoironije budući da su u toj dekadi nastala neka od njegovih najznačajnijih djela po kojima je i danas prepoznatljiv. Sedamdesete su bile njegove "zlatne godine", za razliku od osamdesetih koje su mu bile obilježene krizom, kako je sam najavio u jednom intervjuu danom Goranu Petercolu 1981. 

Druga razina čitljiva i iz ove izložbe je Trbuljakovo neinzistiranje na tehničkoj izvrsnosti i ukidanje tehnološkog fetišizma. Naime, izložene fotografije su u službi dokumentiranja umjetničkih akcija, a ne izlošci sami po sebi; hrpe komercijalnih blokova i knjižica umjetnik je koristio kao medij za skiciranje i knjige snimanja; plakati s fotografijom Trbuljakovog referenduma "nevješto" su oblijepljeni papirom u boji. 

Konačno, prikazani radovi su simbol  građanskog neposluha: od stavljanja lažnih prepreka na ulice do prekrivanja prometnih znakova i redizajniranja plakata izložbe na način da gotovo potpuno prelijepljeni plakat gubi svoju funkciju informiranja, čime mu se dokida i smisao postojanja. To otkrivanje i prekrivanje izložaka, kreiranje fizičkih ili vizualnih "blokada" vjerojatno je manifestacija njegove vlastite dileme koliko sebe dati, a koliko se oduprijeti eksploataciji umjetničkih institucija, koja je dio njegovog stvaralaštva od samih početaka.

Ono što se u četiri desetljeća svakako promijenilo u Trbuljakovu radu je izostanak anonimnosti, s čime se izgleda i sam pomirio, te autorovo prihvaćanje neizbježnosti galerijskog okvira. Trbuljak je preuzeo odgovornost za izložbu pod punim imenom i prezimenom. A njegova stara dvojba, kako biti i unutra i vani (sustava) je utjelovljena u izložbi koja se događa i unutar galerije i izvan nje, na ulici. Ipak, potpuni izostanak ikakvih dodatnih podataka o izloženim djelima govori o upornom inzistiranju na gledateljevoj participaciji jer se ne nude niti sugeriraju gotova, zatvorena ili jednoznačna rješenja. I dalje je riječ je o pomicanju od perceptivnog prema mentalnom, od datog prema kreaciji. 

Kada bismo opisali Trbuljakovu izložbu u Greti parafrazirajući njegove riječi, moglo bi se reći kako nije pokazao ništa novo i originalno (1971); kako je činjenica da je mu je dana mogućnost da napravi izložbu važnija od onoga što je na izložbi prikazano (1973) i kako ovom izložbom održava kontinuitet u svom radu (1979). Postavljajući prepreke i sebi i  drugima, Trbuljak možda ne želi toliko te prepreke preskočiti ili ukloniti već ih prepoznati i afirmirati kao dio stvarnosti, a služe mu kao faktor otpora prema lijenosti pojedinca i sustava, prema prihvaćanju zadanog, prema pasivnom pa čak i parazitskom životarenju, prizivajući promjene koje se uvijek i ponajprije događaju u ljudskim glavama. Time je kritiziranje svijeta umjetnosti uspješno proširio na kritiku šireg društvenog konteksta. Naime, Trbuljakovo shvaćanje umjetnosti je političko iz bar dva razloga: težeći demokratizaciji umjetnosti tj. brisanju granice između nje i života, potiče svakoga na kreativni čin kao svjestan čin preispitivanja i redefiniranja zadanih sustava i normi u bilo kojem kontekstu. Uz to, dekonstriranjem vlastitog umjetničkog identiteta raskrinkava obrazac kojim se stvara i održava bilo koji identitet - kao skup zadanih kalupa. Poigravanje s političkim je vidljivo i u manifestnom prizvuku mnogih njegovih djela jer on, i kada se šali, "traži svoja prava, ne agresivno, a ni mirno" (2011). I u tome ga treba shvatiti ozbiljno.

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.
Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije.
Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost organizatora projekta Criticize This! i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske Unije. 

eu_logo 

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 31.01.2012