Otisci minulih vremena | kulturpunkt

Kulturoskop Kinemaskop

<

Otisci minulih vremena

Dokumentarist Patricio Guzmán zaključio je trilogiju na temu rodnog Čilea filmom "Kordiljeri snova", izravnom kritikom neoliberalizma koji je u zemlji stvorio klasno podijeljeno društvo.

Piše: Karla Despot

Patricio Guzmán, Kordiljeri snova, 2019, FOTO: Cineuropa

  • A
  • +
  • -

Priznati dokumentarist Patricio Guzmán svojim je posljednjim filmom, poetično naslovljenim Kordiljeri snova, zaključio duboko osobnu trilogiju na temu rodnog Čilea. Nakon meditativne potrage za odgovorima kroz isprepletenost vizura pustinje Atacama i noćnog neba u Nostalgiji za svjetlom (2010) te metafizičkog prikaza vode kao izvora svega postojećeg u Bisernom dugmetu (2015), susrećemo se s politički angažiranijim ostvarenjem u odnosu na svoja dva prethodnika. Intenzivan i vizualno dojmljiv, u prepoznatljivoj Guzmánovoj kontemplativnoj maniri, kroz metaforu planine donosi potresno svjedočanstvo agonije jednog naroda i time trajno obilježene vlastite sudbine.

Već uvodnim kadrovima kroz odmjerenu redateljsku naraciju i veličanstvene zračne snimke impozantnih Anda nameće se jukstapozicija kao lajtmotiv koji dominira čitavom radnjom. Guzmán se neposredno obraća publici, iznoseći osobne osjećaje izoliranosti i otuđenosti koje gaji prema rodnoj zemlji, a koju zbog političkog egzila u Francusku nakon krvavog vojnog puča 11. rujna 1973. promatra s distance. Pokušaj rasvjetljavanja tragične čileanske epohe za vrijeme Pinochetove diktature istovremeno je i kritika vlastitoj naciji radi kolektivne amnezije strašnih događaja koji su je obilježili. 

Motiv planine šireg je značenja. Na trenutke se doima poput kralježnice svijeta koja spaja i zbližava, razdvaja i otuđuje. Njezino postojanje neodvojivo je od nacionalnog identiteta; ona je "majka koja zakriljuje i štiti", ali i tihi, katkad za redatelja nepodnošljivo indiferentan svjedok tisuća užasavajućih sudbina njegovih sunarodnjaka. Preobraženi u okamenjenu memoriju, otisci minulih vremena postaju neraskidivim dijelom njezine esencije. 

Važan doprinos narativnoj dinamici donose osobna razmatranja nekoliko intervjuiranih umjetnika, književnika i znanstvenika. Najupečatljivija priča svakako je ona snimatelja Pabla Salasa koji je čitav svoj profesionalni život posvetio dokumentiranju demonstracija i gorljivog otpora Pinochetovoj vladavini, obilježenoj mučnim ubojstvima, progonima i zatvaranjima neistomišljenika. Premda svjestan rizika kojem se izlaže, pomno je prikupljao vizualne dokaze terora koji je silom oduzeo dostojanstvo i sutrašnjicu mnogima. On je "onaj koji je ostao" unatoč svemu, žrtvujući pritom vlastitu egzistenciju radi evidentiranja istine. Upravo zato njegova arhiva više je od obične kolekcije snimki; ona je ključ ka otkrivenju prisilno zaboravljene povijesti. 

Kordiljeri snova izravna su kritika i neoliberalizmu koji je u Čileu stvorio klasno podijeljeno društvo. Osvrćući se četrdesetak godina unatrag, uviđamo da se zapravo ništa bitno nije promijenilo; temelji Pinochetove vlasti samo su izmijenili nazivlje i vremenski okvir. Premda je diktatura odavno svrgnuta, njezini izdanci i dalje su vladajući na političkoj sceni. Bogatstvo stečeno nepoštenim putem, sve veći jaz između imućne manjine i siromašne većine te imperativ profitabilnosti kao najvažnije mjerilo vrijednosti ujedno su i univerzalne odlike vladavina 21. stoljeća. Slika današnjeg Čilea odraz je generalnog duha u kojem živimo; njihove bitke i naše su bitke. Pa ipak, evocirajući djetinjstvo i nevinost koja ga prati, autor završnim kadrovima unosi nadu u još uvijek prisutnu mogućnost promjene. 

 

Tekst je nastao u sklopu radionice za mlade kritičare koju u suradnji s Human Rights Film Festivalom provode Zaklada Solidarna i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 23.12.2019

VEZANE VIJESTI

Film o ljudskoj bešćutnosti

Piše: Nika Petković

Svojom monumentalnom crno-bijelom reprezentacijom surovog nasilja u filmu Obojena ptica, redatelj Vaclav Marhoul stigao je do granice pretvaranja destrukcije u estetsko iskustvo.

Redefiniranje ljubavnog žanra

Piše: Gordana Kiseljak

Filmom Portret djevojke koja izgara Céline Sciamma nastavlja svoje istraživanje marginalnih identiteta te propitivanje značenja roda, spola i seksualne orijentacije.

Opservacijsko suočavanje s društvenom realnosti

Piše: Matej Beluhan

Najnovija domaća nefikcijska produkcija, prikazana na Liburniji, u najvećoj je mjeri obilježena pristupom minimalističke interferencije u izvanfilmsku stvarnost.