Perspektive | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Perspektive

Kako dizajn može ponuditi alate i načine komunikacije koji će poslužiti široj društvenoj zajednici?

Piše: Maroje Mrduljaš
  • A
  • +
  • -

Toscani je energetični i samodopadni fotograf koji sebe smatra radikalnim umjetnikom i iskorištava marketinški prostor za provokaciju koja povremeno polučuje socijalno osviješteni učinak kao okidač polemike ili benchmark javnog mijenja. Jonathan Barnbrook je tipograf koji osjeća potrebu da se uključi u politički život ali pri tome ne uspijeva pronaći prikladan način za primjenu svojih dizajnerskih vještina jer nije svrstan uz neku konkretnu političku poziciju kao što i ne otvara nove komunikacijske kanale.

Obojica su u najboljem slučaju komentatori, no ne i angažirani kritičari. Njihov doprinos treba tražiti u nastojanjima da se vizualne komunikacije emancipiraju kao novi medij socijalnog angažmana ili socijalnog djelovanja u čemu je Toscani uspješniji uslijed raznih zahvata na pravcu sadržaj-dizajnerska akcija-naručitelj-korisnik u kojem je teško reći tko je koga iskoristio. Barnbrook pak jednostavno ne uspijeva prevesti konvencionalni tipografsko-dizajnerski rad u sadržajno napredniji oblik komunikacije što je šteta s obzirom na talent koji je pokazao u primjeni tipografije u video mediju.

unzine_smrt_fasizmuDizajn bi trebao otkrivati nove alate i načine komunikacije koji će poslužiti široj društvenoj zajednici kao sredstvo društvenog boljitka i promjene. Ti alati trebaju biti dovoljno jasni i jednostavni za široku primjenu, ali ne i banalni do te razine da sadržaj koji posreduju pretvore u karikaturu. Primjere progresivnog dizajnerskog djelovanja ne treba tražiti daleko. Splitska dizajnerica Rafaela Dražić još je za svoj diplomski rad na Odsjeku za vizualne komunikacije UMAS-a osmislila Unzine, internetski distribuiran časopis u pdf. formatu namijenjen „izražavanju manjinskog mišljenja“. Dražić je svoju estetiku razvijala pod utjecajem Barnbrooka, čak je kod njega i neko vrijeme radila, no za razliku od londonskog kolege Dražić dizajn razumije integralno, kao istraživačku praksu i medij komunikacije koji se razvija u skladu s tehnološkim mogućnostima ali i socijalnim potrebama zajednice. Tako „Unzine“ na domišljat i inteligentan način postaje otvoren i inkluzivan polemički prostor jer sadržaj razvijaju i dograđuju sami čitatelji kroz korištenje jednostavnog Adobeovog comments oblačića. Dražić je putem vrlo jednostavnih sredstva formirala operativnu platformu za direktno društveno djelovanje u kojem i sama sudjeluje kroz svoj vlastiti urednički i dizajnerski angažman.

Društvena korisnost dizajna koja se ostvaruje „krijumčarenjem“ socijalno osjetljivog sadržaja u marketinške kampanje ili galerije je ograničena. Također, poigravanje općim mjestima globalnih nepravdi nosi i opasnost da se objektivni problemi banaliziraju a njihova ozbiljnost umanji i učini grotesknom. Propagandni učinci ili direktne reakcije na tekuće događaje dio su komunikacijske dinamike društvenog života i kolokvijalne „dnevne politike“, ali one rijetko rasvjetljavaju ili kritički raščlanjuju problem, a još rjeđe dovode do stvarne kvalitativne promjene. Taktike izazivanja kratkotrajnog šoka ili „estetizacije parola“ eventualno imaju smisla kada su integrirane s cjelovitim i progresivnim društvenim praksama.

Unzine_promo_kampanja_finalDizajn ima znatno veći kritički potencijal kada se promišlja „iznutra“, kao zasebna disciplina unutar šireg društvenog konteksta. To znači da je potrebno proširivati učinkovitost i prodornost dizajna samog, raditi na otvaranju novih komunikacijskih kanala i strategija djelovanja, na rješavanju problema koji su u domašaju samog dizajna. Etičnost treba tražiti u individualnoj konstituciji dizajnera, a njegovu progresivnost uz političku opciju uz koju se dizajnerska praksa veže.

 

Ovo je samo jedno od poglavlja teksta Angažirani dizajn? Kako biste pročitali tekst u cijelosti pogledajte i ostala poglavlja:

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 20.02.2009