Piratski, brižno, neposlušno | kulturpunkt

Kulturoskop Tekst

<

Piratski, brižno, neposlušno

Logika dijeljenja, pružanja i solidarnosti danas je iznimno ugrožena, a projekt Piratska skrb propituje mogućnosti otpora takvom stanju.

Piše: Hana Sirovica

FOTO: Jenny Holzer: "Truisms", izvor: Tumblr

Skrb, brižnost, njega i pomoć bliski su pojmovi. Oni uključuju uzajaman odnos pružanja i primanja i postoje na različitim razinama. Izraz "skrb" najvjerojatnije ćemo upotrijebiti kada govorimo o javnom i institucionalnom kontekstu zdravstvene ili socijalne skrbi. Pojmovima brižnost i njega sa skrbi je zajedničko to što se radi o postupcima i odnosima koji ne moraju biti recipročni. 

Po svemu sudeći, logika dijeljenja i pružanja (skrbi, brige, njege, podrške) danas je iznimno ugrožena, a problemi s kojima se suočava proizlaze iz tendencija neoliberalnog kapitalizma. Država, u sve većoj sprezi s tržištem, birokratski priječi ili ograničava pristup institucionalnim vrstama skrbi koje su nekoć pripadale javnoj sferi. Podsjetimo na vrlo nedavne situacije iz domaćeg konteksta: u prethodnih mjesec odjeknule su vijesti o rasapu ginekološke skrbi u Zadru, kada je prema navodima medija nekoliko tisuća žena ostalo bez osnovne zdravstvene njege, dok je stravični požar u staračkom domu u Andraševcu skrenuo pažnju na loše uvjete u privatnim staračkim domovima, ali i na nedostupnost državne brige za starije osobe. 
 
Dok se zdravstvo i socijalna skrb urušavaju na sustavnoj razini, pravo na zdravlje postaje privilegij, a skrb za djecu i starije pitanje osobne obaveze članova (a prvenstveno članica) obitelji. Ta obveza uključuje posebnu vrstu rada koju nazivamo "brižni rad". U njega ubrajamo sav rad koji uključuje "brigu za djecu, starije i nemoćne, pomoć osobama s invaliditetom, odgoj i obrazovanje članova društva, osiguravanje zdravstvene njege, dostatne ishrane i obavljanje ostalih kućanskih poslova", zapisala je Marija Ćaćić. Ovakve vrste rada u svim njegovim oblicima većinom obavljaju žene, bilo da se radi o plaćenom, bilo da se radi o neplaćenom radu. 
 
S obzirom na to, ne čudi da ključna promišljanja brižnosti ili skrbi pristižu iz redova feminističkih autorica poput Carol Gilligan, Nell Noddings i Joan Tronto koje su 1980-ih godina prošlog stoljeća počele pisati o "etici brižnosti", zalažući se za to da kao društvo trebamo preosmisliti važnost koju pridajemo (ili bolje rečeno, odričemo) odnosima i radu brižnosti. Njihov je rad pokazao kako postaviti brižnost ili skrb u središte razmatranja znači i izmjestiti perspektivu na potpuno drugi tip odnosa od onih u užem smislu ekonomskih, kao i od individualističke logike koju kapitalistički ustroj današnjeg svijeta prati. Sustavne nesigurnosti u kojima nalazimo različite oblike skrbi danas doprinose i tome što se sve češće govori o krizi ili deficitu skrbi.
 

Preobrazbe skrbi uslijed raznih kriza koje proizvodi logika neoliberalizma glavni su fokus Piratske skrbi, projekta istraživačkog tima koji čine Valeria Graziano, Tomislav Medak i Marcell Mars. U temelju Piratske skrbi shvaćanje je skrbi kao praksi solidarnosti u širem smislu, a istraživački tim ispituje nove načine mobilizacije, odnosno taktike otpora kojima različite inicijative diljem svijeta odgovaraju na krizu skrbi. Mnoge od tih taktika, baš kao što odrednica "piratsko" u nazivu daje naslutiti, pronalazimo na samom rubu zakona ili pak u domeni potpune ilegalnosti. 

Podrobnije objašnjenje samog pojma piratska skrb, kao i konkretnih praksi koje u njega možemo ubrojiti ponudila je članica istraživačkog tima Valeria Graziano u tekstu na platformi Medium. U njemu autorica razmatra piratstvo kao etiku i strategiju pružanja skrbi, a promišlja ju na nekoliko razina. Na prvoj razini, Graziano piše o praksama koje su nastavak povijesnih piratskih taktika koje se odvijaju na moru. U tom smislu spominje rad aktivističkih grupa poput Women on Waves koje od 1999. godine morskim putevima pružaju pomoć ženama u ostvarivanju prava na pobačaj. Nadalje, spominje i rad inicijativa poput Sea Watch, koje usprkos antihumanim regulativama koje svako pomaganje migrantima promatraju kao zločin isplovljavaju na sredozemnu pučinu kako bi im pokušale osigurati skrb.

Međutim, piratstvo je danas u svakodnevnoj percepciji prije svega prisutno kao dio digitalne kulture, odnosno niz tehnoloških strategija koje slijede načela hakerske etike, a za Graziano upravo je ta odrednica ključna za koncepciju piratske skrbi. Slijedeći Stephena Levyija, autorica ističe kako se radi o načelima otvorenosti i slobodnog dijeljenja sadržaja, znanja i alata bez obzira na zakonsku regulativu i intelektualno vlasništvo kako ga definira logika kapitala. Na tom tragu, piratska skrb uključuje i inicijative koje se mobiliziraju po principima hakerske etike i dijeljenja znanja. Njima je zajednički specifičan, piratski pristup novim tehnologijama, kao i činjenica da tim pristupom pokušavaju odgovoriti na manjak ili ukloniti prepreke skrbi. Prije svega, njihovo djelovanje usmjereno je protiv zatvorenosti medicine, odnosno interesa krupnog kapitala u zdravstvu, pa ovdje ubrajamo sve pokušaje da se osigura dostupnost zdravstvene skrbi mimo manjkavog javnog sustava, a koji često uključuju DIY metode i stvaranje vlastite open-source tehnologije. Kao primjer ovakve manipulacije medicinskim alatima uslijed nedostatnog pristupa zdravlju, Graziano navodi španjolski kolektiv GynePunk koji DIY načinom stvara ginekološki pribor. Spomenimo u ovom smislu i kolektiv Power Makes us Sick koji također surađuje na projektu Piratska skrb, a čije članice djeluju u sferi prava na zdravstvo trans osoba.

Piratstvo, dakle, u odnosu na skrb sugerira tehnološki pristup i etičku poziciju, odnosno politički stav kakav se ne susteže od građanskog neposluha ili otpora regulacijama s ciljem brige za druge. Osim piratskog pristupa tehnologiji koji proizlazi iz različitih metoda mobilizacije i hakiranja postojećeg sustava, važnom provodnom linijom praksi piratske skrbi pokazuje se problem znanja, odnosno njegova zatvorenost u neoliberalizmu. Znanje je danas roba i pristupi su mu ograničeni, a praktičari i praktičarke piratske skrbi zbog marginaliziranosti, a često i ilegalnosti svojih taktika nerijetko ne mogu komunicirati svoje strategije. 

U tom smislu, prakse piratske skrbi uključile bi i rad na otvorenosti i dostupnosti znanja, pa je jedan od ciljeva projekta Piratska skrb razvoj dokumenta koji će postati javno dostupan silabus taktika piratske skrbi. Riječ "silabus" u kontekstu piratske skrbi možda zvuči pomalo neočekivano, jer silabusi su obično dokumenti koji nastaju u sklopu akademskog, krutog i institucionalnog područja. Međutim, ovakav izbor Marsa, Graziano i Medaka postaje jasniji ukoliko obratimo pažnju na njihov tekst Learning from #Syllabus. Naslovni hešteg odnosi se na online fenomen #Syllabusa, različitih popisa za čitanje koji više ili manje nastaju organski, kao reakcija "odozdo" na društvenu krizu. Među poznatijim primjerima svakako su #FergusonSyllabus koji je nastao kao odgovor na policijsku brutalnost i rasizam u SAD-u ili Silabus gejmanja i feminizma magazina The New Inquiry, inače reakcija na seksističku aferu #gamergate. Prema istraživačkom timu Piratske skrbi, ovakvi silabusi naslijeđe su društvenih pokreta, ali i novomedijski objekt. U svakom slučaju, oni nisu odraz akademske hijerarhije i jednosmjernog prijenosa znanja, stoga ih autori i autorica opisuju i kao način odučavanja.

Piratska skrb spaja slobodan pristup znanju, alatima i tehnologiji na brojnim razinama, promišljajući političnost tehnologije, znanja i potencijale njihove razmjene kao oblik skrbi. Program se odvija u sklopu programskog pravca Dopolavoro koji je dio projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture, stoga se silabus dobrim dijelom stvara upravo u Rijeci. Za razliku od #Syllabusa, riječki silabus ne nastaje organski (na razvoju dokumenta radi niz aktivista/kinja, umjetnica i teoretičara/ki koji djeluju u različitim područjima), no zajednička im je posvećenost politici dijeljenja. Osim formacije silabusa koji će autori/ce javno lansirati u ožujku, projekt Piratska skrb uključuje i mjesečnu čitateljsku grupu. U grupi se, pomoću tekstova koji se bave piratskim taktikama, problematikom skrbi i solidarnosti, pristupa nekima od ključnih problema zatvorenosti današnjih sustava skrbi, a različite piratske taktike skrbi bit će i temom izložbe koju istraživački tim planira u lipnju. U svakom slučaju, riječ je o vrlo širokoj i obuhvatnoj koncepciji, stoga će biti zanimljivo vidjeti na koje će se načine Piratska skrb i njezin internacionalni tim praktičara i praktičarki "usidriti" u domaćem i riječkom kontekstu te koje će sve teme iz repertoara problematike skrbi i brižnosti otvoriti. 

Tekst je nastao u suradnji udruge Drugo moreKurziva - Platforme za pitanja kulture, medija i društva u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture.

Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 22.01.2020

VEZANE VIJESTI

Izboriti se za vrijeme slobodno od proizvodnje

Razgovarala: Petra Ivšić

O odnosu ekološke krize, globalnog ekonomskog sustava i rada razgovarali smo s Tomislavom Medakom, istraživačem iz Centra za postdigitalne kulture Sveučilišta u Coventryju.

Pa pa proleteri...: automatizacija i kriza rada

Piše: Tomislav Medak
Prvi dio ogleda donosi povijesnu skicu transformacija industrijskog rada, društvenih faktora koji su ih poticali ili kočili, te uklapanja u razvojnu dinamiku kapitalističkog sistema danas.

Pa pa proleteri...: politička kriza i tehnološki razvoj

Piše: Tomislav Medak

Drugi dio ogleda ukazuje na moguće socijalne i političke posljedice destabilizacije društva rada u slučaju da (djelomičnom) automatizacijom dođe do strukturne nezaposlenosti većih razmjer