Pješčanik za nužne partnere | kulturpunkt

Pješčanik za nužne partnere

Imenovanje Ane Lederer na mjesto pročelnice zagrebačkog Ureda za kulturu nedvojbeno je rezultat političkih križaljki unutar Bandićeve tanke većine u Skupštini.

Piše: Lujo Parežanin

Gledajući njezinu sveukupnu bilancu nakon prvih šokova koje donio njezin proboj u politički mainstream, postaje sve razvidnijim da je priča o našoj novoj desnici – barem za sada – uglavnom priča o jednom neuspjehu. Jer što je dijelu desnice koji predstavljaju – dosadno ih je više i spominjati – Željka Markić i Zlatko Hasanbegović do sada pošlo za rukom, izuzmemo li referendum o braku? Promijenili su ime jednog trga, ogrebali se za novac bespomoćnog civilnog društva, nasekirali nešto liberala, ugurali se u par programskih vijeća kulturnih institucija, bezuspješno bučili protiv pobačaja i Istanbulske konvencije, organizirali dvije po svemu sudeći neuspjele peticije i to je uglavnom to – sve u svemu, smiješne ambicije i rezultati za nekoga tko se izdaje za trampovsko-orbanovskog zaštitnika temeljnih nacionalnih vrijednosti i borca za narod, a protiv političkih elita.

Nesumnjivo, Markić i Hasanbegović su s određenim uspjehom iskoristili sistemske slijepe točke u čijoj proizvodnji naši serviseri kapitala na vlasti ponizno sudjeluju. No taj je uspjeh ipak izuzetno ograničen – ni po kakvom bitnom političkom pitanju nova desnica za sada nema nikakvih rezultata; štoviše, njezino se djelovanje razotkriva kao potpuno nezainteresirano za bilo što što se ne tiče oportunističkog okupiranja resursa u kulturi i sporadičnog parazitiranja na podređenom položaju žena i manjina. Osim vlastitog zbrinjavanja i nešto konkretnije štete u kulturnom sektoru, ukratko, nova je desnica uglavnom proizvela neugodnu, ali često nebitnu halabuku.

No čak i njihovi ozbiljniji uspjesi u kulturi razotkrivaju banalnost njihovog djelovanja. A o kakvom se točno djelovanju i interesima radi ovih je dana savršeno pokazao način dovođenja Ane Lederer na upražnjeno mjesto pročelnice zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu, nastalog cijepanjem Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport na tri dijela početkom godine. Lederer je, naime, pročelnicom postala kao gradska zastupnica Esih-Hasanbegovićeve stranke Neovisni za Hrvatsku, i to nakon neobično dugačkog razdoblja odlučivanja, a čini se razvidnim da je poduže vaganje vladajućih oko izbora bilo uvjetovano najbanalnijim političkim trgovinama oko očuvanja tanke većine u Gradskoj skupštini, za što su gradonačelniku Bandiću potrebni glasovi Neovisnih.

Natječaj za pročelničko mjesto raspisan je u ožujku, a prvi je favorit bila Bandićeva Milana Vuković Runjić, predsjednica skupštinskog Odbora za izbor i imenovanja, koja je zagrebačku kulturu, između ostalog, nedavno zadužila jednom od vodećih uloga u destrukciji izbora ravnatelja ZKM-a. Kako je, međutim, zaposjedanje položaja u kulturi jedini Hasanbegovićev politički interes uz promjene imena ulica, Neovisni su odlučili iskoristiti svoju poziciju za dovođenje vlastite kandidatkinje, ponašajući se na način neobično sličan onome za što nova desnica optužuje manjinske zastupnike u Saboru.

U tom je smislu fantastično gotovo rugalačko dokidanje smisla Gradske skupštine u režiji gradonačelnika i njegovih spretnih "partnera" iz Neovisnih koji su pokazali sposobnost da sudjeluju u poništavanju odluka Skupštine koje su sami prethodno izglasali, sve i ako time unazađuju borbu za očuvanje okoliša ili gaze radnička prava istih onih ljudi čije bi interese navodno trebali štititi nasuprot elita. Kako su povodom imenovanja Lederer upozorili iz opozicijske platforme Zagreb je naš!, Neovisni za Hrvatsku su u zadnjih petnaestak dana u čak tri navrata čudesno promijenili mišljenje koje je inicijalno bilo suprotstavljeno Bandićevu: "Prvo su promijenili stav i pomogli Bandiću da se izvan snage stavi zaključak iniciran od Kluba lijevog bloka za koji su prethodno glasali, a koji bi pomogao radnicima Diokija i Kamenskog. Nakon toga su iz drugog pokušaja podržali i omogućili izglasavanje gradonačelnikovog Plana gospodarenja otpadom. Naposljetku, prije nekoliko dana su pred glasanje povukli zaključak vezan uz Dinamo koji su sami predložili, a za koji je bilo jasno da će proći u Skupštini unatoč negodovanju gradonačelnika. Zaključkom bi Skupština poslala političku poruku da se protivi trenutnom procesu privatizacije Dinama i traži demokratsko i transparentno upravljanje tom udrugom", stoji u izjavi zastupnika Tomislava Tomaševića.

Mehanika je potpuno jasna: riječ je evidentno o pritisku na gradonačelnika da im prepusti najvažniju fotelju u kulturi iza one ministarske, a hoće li pritom nastradati okoliš ili radnici, hoće li se zacementirati zastrašujuće stanje u sportu razotkriveno i nedavnom presudom Zdravku Mamiću i njegovom klanu, za ove je najbanalnije političke oportuniste sporedno. Tako smo se našli u situaciji da budžetom za kulturu u iznosu od oko 600 milijuna kuna upravlja intendantica HNK-a za vrijeme čijeg mandata su revizije ukazale na brojne financijske nepravilnosti te da ju je na to mjesto doveo čovjek koji smatra da ga činjenica da se u neobično katastrofalnoj vladi uspio istaknuti kao najsporniji ministar nekom neobičnom logikom legitimira, od svih stvari, kao stručnjaka za kulturu. Podsjetimo i da je tada Hasanbegovićeva zamjenica bila upravo – Ana Lederer.

U Ledererinoj su biografiji svakako najzanimljiviji spomenuti financijski repovi nakon njezina upravljanja HNK-om, koji, prema izvještavanju više medija, uključuju i isplaćivanje 71 490 kuna autorskih honorara samoj sebi tijekom devet mjeseci 2012. godine, i to za poslove koje su u HNK-u mogli obavljati postojeći zaposlenici. Podsjećamo, Ledererina mjesečna plaća u tom je trenu iznosila oko 20 000 kuna.

Kako je o brojnim nepravilnostima otkrivenim u reviziji opsežno pisano, ovom ćemo se prigodom u svrhu skice Ane Lederer zadržati na njenom javnom predstavljanju vlastitog odlaska iz HNK-a. Naime, u travnju 2017., kada je nova desnica naširoko cijedila jednu od dvije teme kojom se do sada bavila – Olivera Frljića – Lederer je dala spektakularan intervju Velimiru Bujancu u kojem, između ostalog, priču o svom odlasku iz HNK-a u velikoj mjeri pretvara u priču o pokušaju da se Nestbeschmutzera Frljića nasilno uvede u tu kazališnu kuću. Zanimljivo, međutim, da Lederer Frljića u svojim istupima za vrijeme same trakavice u tom kontekstu nije spominjala gotovo nigdje – kao da se tek iz perspektive dobre političke prilike sjetila o čemu se tu zapravo radilo.

Izgleda da je ta eksploatacija histerije oko Frljića strategija koje se Lederer definitivno odlučila držati, u skladu s komičnim Hasanbegovićevim komentarima na temu predstave Šest likova traži autora s početka godine. Tako je i u intervjuu koji je u ponedjeljak, 4. lipnja dala RTL-u ponovila refren izrečen u Bujici da je u Frljićevu slučaju riječ o "političkom aktivizmu" koji ne bi trebao biti financiran javnim novcem. Srećom, Lederer je svega rečenicu prije napomenula da nipošto "nije cenzor", stoga nema razloga za strah – nikome neće biti zabranjen rad, samo nećete dobiti novce ako se ne uklapate u stručno-teatrološko-ideološkokritičke nazore nove zagrebačke pročelnice za kulturu.

U tom je smislu bio poučan i komentar koji je Lederer dala HRT-ovoj Zrinki Turaliji Kurtak na temu straha od političko-financijske odmazde koja bi mogla uslijediti po njezinu dolasku u Ured za kulturu: "Ja ih razumijem", prenosi njene riječi portal Teatar.hr, "Ni ja se ne bih usudila komentirati na njihovom mjestu. Ali ipak, vjerujem da ćemo surađivati." Lederer, dakle, razumije. I naravno da razumije – pa upravo ona, s vjerom u suradnju, otvoreno najavljuje političko-financijsku odmazdu. Mete su već poznate iz djelovanja i javnih istupa njenog frontmena – ostaje samo čekati sljedeću rundu gradskih natječaja. Stiješnjeno između ambicija desnice u Gradu i tržišnih apologeta u ministarstvu, kulturno i umjetničko polje tako pada žrtvom prepuštanja jednog za vlast sporednog sektora političkim marginalcima čija važnost počiva isključivo na funkciji u održavanju Bandićeve većine. U tom smislu, kao i u nedavnom slučaju Makedonije u kojoj je iz istih razloga mjesto ministra kulture prepušteno frakciji sa svega tri zastupnika u parlamentu, potvrđuje se da kultura aktualnoj politici nije ništa više od pješčanika za namiriti nužne partnere u igri održavanja na vlasti.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 07.06.2018

VEZANE VIJESTI

Podcrtavanje nebitnosti kulture

Piše: Lujo Parežanin
Smjena makedonskog ministra kulture Roberta Alađozovskog u okviru političkih trgovina oko restrukturiranja vlade po svemu sudeći znači kraj pozitivnih pomaka koje je donio njegov dolazak.

Nemir u kući

Piše: Lujo Parežanin
Odbijanjem da izabere predstavnika u Kazališnom vijeću, ZKM-ov ansambl, unatoč unutarnjim pritiscima, za sada uspješno prkosi proceduralnim manipulacijama vezanim uz izbor novog ravnatelja.

Šamaranje ugleda

Piše: Lujo Parežanin
Smjena članova Kazališnog vijeća Zagrebačkog kazališta mladih koji nisu podržali aktualnu ravnateljicu neugodna je potvrda destruktivne kulturne politike koja je na djelu u Zagrebu.