Pogled prema naprijed | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Pogled prema naprijed

Uoči prve ovogodišnje izložbe, s Lovrom Japundžićem, Anom Kovačić i Leom Vene, kustoskim timom koji ove godine preuzima vodstvo Galerije Močvara, razgovaramo o konceptu novog programa.

Razgovarala: Martina Domladovac

Nakon sedmogodišnjeg vođenja programa orijentiranog na sound art, Udruga Kontejner i Udruženje za razvoj kulture "URK" vodstvo programa Galerije Močvara prepuštaju novom kustoskom timu. Konceptualizaciju i selekciju programa Galerije u 2019. godini preuzimaju Lovro Japundžić, Ana Kovačić i Lea Vene koji najavljuju novi tematski zaokruženi program krovnog naziva Collapse on hold

Uoči prve izložbe, s kustoskim trojcem razgovarali smo o njihovom dosadašnjem radu, konceptu novog programa i izložbama koje nas očekuju ove godine.


K.P.: Početkom ožujka realizirat će se prva ovogodišnja izložba programa Galerije Močvare. Što nam možete reći o novom programu? Čime ste se vodili u njegovoj konceptualizaciji?

Lovro, Ana i Lea: Planirani program naginje inovativnim oblicima prezentacije umjetnosti novih medija, diskurzivnim i radioničkim formatima  te eksperimentu koji višestruko odgovara potrebama mladih umjetnika i šire zainteresirane publike. Otklon od dominantnih izlagačkih (galerijskih) pristupa djelomično proizlazi i iz prostornih kapaciteta Kluba Močvara i susjednog Jedinstva čime se naglasak stavlja na aktivaciju svih raspoloživih vanjskih i unutarnjih prostora. Bliskom suradnjom s izabranim umjetnicima i teoretičarima otvaramo mogućnosti za prezentaciju i građenje narativa te dubinsko i participativno istraživanje određene teme u obliku diskurzivnih programa i radionica. Metodologija rada se zapravo nastavlja na sedmogodišnji rad kustosica Kontejnera koje su također bile usmjerene na mladu i progresivnu umjetnost novih medija.

Godišnji program nosi krovni naziv Collapse on hold i elaborira ideju katastrofe na pomolu. Ovaj tematski okvir predstavlja nit koja povezuje raznovrsne formate i odabrane umjetnike. Ideja katastrofe u ovakvom tipu interpretacije nije nužno mračna i distopijska, već se nalazi u  međuprostoru, između sadašnjosti i budućnosti. Fikcija ostaje ravnopravna stvarnosti koja je obilježena tenzijama, transformacijama i novim hijerarhijama. Predloženi projekti osjećaju vrijeme ekonomske, političke i društvene krize pronalazeći nove načine restrukturiranja svijeta u kojem živimo. Alternativni scenariji koji uzimaju u obzir lokalne specifičnosti iniciraju dijalog između domaćih i stranih umjetnika mlađe generacije otkrivajući njihove međusobne podudarnosti u doba promjena i nesigurnosti. Kolaps je "na čekanju" zahvaljujući novim mogućnostima suživota čovjeka i drugih vrsta ili pak arhitekture i prirode. Ovakav pristup ne tjera na potpuno odustajanje od svega poznatog, već artikulira znatiželju u traganju za alternativom, pomirbom ili spasom.

Schwestern Sisters

 

K.P.: Vođenje programa Galerije nastavljate nakon dugogodišnjeg rada Udruge Kontejner. Kako je došlo do realizacije vaše suradnje s URK-om i Galerijom Močvara?

Lovro, Ana i Lea: Program za Galeriju predložili smo na poziv Kornela Šepera. Kao kolektivu intrigantno nam je raditi izvan white cube prostora u kojima smo inače kurirali. Zajednički smo tijekom 2017. i dijelom 2018. godine radili u Galeriji Miroslav Kraljević, a ovo nam je prilika da kolaborativni rad i neke, do sad neostvarene kustoske ideje, prenesemo u kontekst industrijskog prostora Pogona. 

 

K.P.: U kakvoj je relaciji ovogodišnji program Galerije u odnosu na Vaš dosadašnji kustoski rad i iskustvo?

Lovro: Prvu polovicu godine kuriram galerijski program koji se odabirom teme i suradnika prirodno nastavlja na moj dosadašnji kustoski rad. Naime, pojedine suradnje započete u prošloj godini nastavljam u nekom drugom obliku i ove godine. Većina vlastitih projekata uz postojeće produkcije uključivat će i one koje su tek u fazi pripreme čime direktno postajem sudionik radnog procesa umjetnika. Tematski nastavljam istraživati odnos virtualnog i realnog odnosno u kojoj mjeri tehnologija služi kao sredstvo refleksije stvarnosti upotpunjene fantastičnim elementima. Također, u prostoru Močvare ne osjećam se kao stranac budući da sam višegodišnjim radom u Udruzi za promicanje nezavisne glazbene kulture - Živa muzika često surađivao s timom URK-a. 

Lea: Temom katastrofe bavila sam se unazad pola godine kroz istraživanja na post master programu R-lab Marvels and Catastrophes - architecture, cities and the forces of nature koji se održava na Royal Institute of Art u Stockholmu. Tamo se rad bazira na kolektivnom istraživanju raznolike grupe umjetnika, kustosa, arhitekata i dizajnera. Plan je da i dio iskustava s tog programa ugradim u ovogodišnji program Galerije.

Ana: Krovna tema katastrofe je nešto što smo povremeno doticali izložbama i diskurzivnim programima u GMK ali nikada joj se nismo studioznije posvetili. Ovo je bila prilika da uronim u istraživanje više no što mi inače dozvoljava kombiniranje vođenja galerije s kustoskim poslom. Također, pokušali smo si dati više slobode, ne razmišljati o formatu izložbe kao nečemu čemu težimo. Zato i jest većina programa u nekoj hibridnoj formi, diskurzivnim programima i slobodnijem shvaćanju galerijskog prostora.

 

K.P.: Novu sezonu Galerije otvaraju članice zagrebačkog kolektiva Schwestern Sisters (Tea i Marta Stražičić) s berlinskim dvojcem Ittah Yoda (Virgile Ittah i Kai Yoda). O kakvom se projektu radi?

Lovro: Ideja o spajanju Schwestern Sisters i Ittah Yode rodila se još na ljeto kada je ovaj berlinski dvojac gostovao na rezidenciji koju su talentirane animatorice Tea i Marta Stražičić s VR inkubatorom organizirale u Podstrani. Kuća u okolici Splita svake godine ugošćuje rezidenciju VR umjetnosti gdje uz umrežavanje domaćih i stranih umjetnika započinju suradnje koje se nastavljaju razvijati i tijekom godine, nerijetko rezultirajući novim izložbenim projektima. Virgile Ittah i Kai Yoda istražuju granice između fizikalnih, digitalnih i bioloških sfera, s naglaskom na proučavanje teksture i materije i mogućnost njihove upotrebe u svrhu mimikrije. Poznati su prije svega po svojim organičkim skulpturama čije teksture djeluju kao ispoljavanje virtualnog u fizičkom. Naime, na temelju digitalnih skica printaju kalupe na koje apliciraju materijale poput silikona ili smole stvarajući začudne objekte kojima ponekad dodaju i termo-senzitivni pigment. Stoga, očekujemo kako će animacija i 3D modeliranje Schwestern Sisters spojeno s mističnim skulpturama Ittah Yode u Galeriji Močvara pružiti cjelovitu fantaziju. 

Ittah Yoda - Kay, body alights - fragmented memory, Sprout Curation, Tokyo,2018

Na izložbi pod nazivom Dance with the devil predstavit ćemo njihove pojedinačne radove kao i recentne radove koji su rezultat njihove kolaboracije. Projekt konceptualno polazi od univerzalne teme ekološke katastrofe koja korespondira s jednim intimnim kolapsom skrivenim u distopijskom ledenom pejzažu. Taj kolaps rezultat je stvarnosti koja je postala teret, u kojoj je progres samo prividan budući da pozitivni ishodi pružaju lažan osjećaj sigurnosti i napredovanja. Protagonist za kojeg nismo točno sigurni čije tijelo zauzima kliže ledenjakom čiji polagani raspad prati njegov emocionalni burn-out. Schwestern Sisters s Ittah Yoda kroz video igru, animaciju i skulpture progovaraju o destrukciji identiteta i strahopoštovanju prema moći prirode što ujedno predstavlja i ključne tematske okosnice našeg godišnjeg programa. Ovaj projekt ujedno je i prilika za eksperiment budući da su se sestre Stražičić prvi put okušale u kreiranju videoigre. Također, Virgile Ittah i Kai Yoda trenutno se nalaze u Provansi gdje uvježbavaju rad s keramikom tako da u Zagreb stižu s najnovijim radovima.

 

K.P.: Postoji li već konkretan plan za buduće izložbe? Koliko ovakvih projekata možemo očekivati u nastavku sezone?  

Nakon prve izložbe nastavljamo s novim projektom već u travnju kada planiramo svojevrsnu instalaciju/izložbu koja će u tri dana preobraziti veliku i malu dvoranu Jedinstva. Naime, nadolazeći projekt posvećen je rave kulturi te okuplja domaće i strane umjetnike koji u radovima ispituju specifičnosti clubbing kulture kroz prizmu pojedinca i kolektiva. Želimo istražiti u kojoj mjeri snaga rituala i kolektivnog transcendendentalnog iskustva stvara (prividni) potencijal za mijenjanje budućnosti. Među odabranim umjetnicima valja istaknuti nizozemskog umjetnika Anne De Vries koji kroz širok raspon medija istražuje sociopolitičke implikacije korištenja novih tehnologija s naglaskom na proučavanje masovnog iskustva. U Zagrebu će predstaviti video rad Critical mass: Pure immanence, izlagan na manifestacijama poput Berlinskog Bijenala, CTM i Intonal festivala. Anne De Vriesu će se pridružiti i Bogomir Doringer, doktorand na Sveučilištu za primijenjenu umjetnost u Beču, poznat po svom višegodišnjem interdisciplinarnom istraživačkom projektu I dance alone u kojem se bavi fenomenom clubbinga kroz ptičju perspektivu. Također, dio projekta su i umjetnice Lina Kovačević i Hannah Rose Stewart koje za ovu priliku pripremaju nove produkcije.

Anne De Vries - Critical Mass Pure Immanence

U lipnju planiramo ugostiti Play Co, projekt koji su 2017. pokrenuli berlinska kustosica i umjetnica Penny Rafferty, londonski umjetnik Ed Fornieles i londonska kustosica i teoretičarka Tamara Hart. Nakon pilot projekta u Londonu drugo izdanje skupa održat će se u Zagrebu u suradnji s Galerijom Močvara. Play Co okuplja stručnjake iz svijeta umjetnosti i larp-a (live action role play) koji će unutar trodnevnog događanja razmijeniti vlastita iskustva o mogućnostima korištenja metode larp-a, prvotno vezane uz svijet videoigara. Play Co pruža siguran prostor za igru, razara konformističke karaktere i poziva na prakticiranje drugačijih strategija bez straha od negativnih posljedica. Kroz različite formate u obliku radionica, razgovora i filmskih projekcija mapirat će se recentna strujanja unutar ovog progresivnog područja te stvoriti prostor za razmjenu ideja i međusobno podučavanje.

Druga polovica godine još uvijek nije u potpunosti razrađena jer čekamo rezultate Grada Zagreba. Nakon ljetne pauze plan je da nastavljamo s programom već u rujnu. Program radnog naziva Zagreb 2050 donosi suradnju s Dinom Belamarićem i Dafne Berc, dvoje arhitekata duboko uronjenih u problematiku grada. Pokušat ćemo odgovoriti na pitanje: Kakvim vidimo Zagreb 2050. godine? Zanima nas koje su vizije budućnosti Zagreba, te na koji se to način može pretočiti u umjetničke radove u prostoru u i oko Galerije. Također, planira se i radionički dio koji bi se odvijao paralelno s umjetničkim. Iako nas, konkretno u ovom slučaju, situacija u gradu može dovesti do očaja, energija vezana uz sadašnju situaciju može biti iskra nastanku nečeg novog, neke nove vizije zajedništva i budućnosti. Na radionicama će nas zanimati upravo ta nova vizija, s pogledom prema naprijed.

Za kraj godine razvijamo izložbeno-radionički projekt sa sudionicima već ranije spomenutim post master kolegijem R-Lab: Marvels and Catastrophes. Istraživat će koncepte i teme oko uništenja, nestanka i brisanja elemenata materijalne kulture, uloge opipljivih i neopipljivih dokaza, različite usmene povijesti formulirane oko nestale / demolirane kulture, fascinacije estetikom ruševina te utopijskih / distopijskih pripovijesti o prirodnim katastrofama.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 11.02.2019

VEZANE VIJESTI

Čuvar grada s periferije

Piše: Ivana Pejić
"Močvara i priča o URK-u" u širokom žanrovskom rasponu između monografije, arhiva i osobnog dnevnika bilježi fragmente povijesti ucrtane u mentalnu mapu čitave jedne generacije.

Inkubacija mladoga zvuka

Sound art Inkubator programski je novitet u sklopu Galerije Močvara.

Razbiti okvire akademije

Galerija Močvara i KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse projektom Sound Art Inkubator mladim su umjetnicima pružili konkretnu podršku pri realizaciji njihovih radova.