Politička korektnost u Hrvata | kulturpunkt

Politička korektnost u Hrvata

Ilitiga, na kakve proturječne poruke čovjek može naići listanjem jednog prosječnog broja Jutarnjeg lista.

Piše: Tonći Kožul

Imate pametnija posla u životu od čitanja glazbenih kritika? E pa, skrenuo bih vam onda pozornost na nešto što je prošlog tjedna u Jutarnjem Aleksandar Dragaš napisao u recenziji retro-rockera Louis XIV:

"Lider benda Jason Hill, evidentno, obožava glam-rock, Rocky Horror Picture Show, boogie rifove, dobru zabavu i besramni rock'n'roll mačizam i seksizam kakav nam je u doba bljutave političke korektnosti potrebniji nego ikad prije."

Da, oči vas nisu prevarile. Stvarno ste, u Jutarnjem listu - koji bi valjda trebao sloviti kao nekakav, kakav-takav bastion liberalizma, ljudskih prava i pozitivnih tekovina građanskog društva - pročitali slijedeće riječi: "seksizam kakav nam je u doba bljutave političke korektnosti potrebniji nego ikad prije"!

Ako kome treba, evo za podsjetnik definicije iz Wikipedije: "Seksizam je naziv za ideologiju koja polazi od postavke da se fizičke i mentalne razlike među dva spola moraju reflektirati na različiti položaj spolova u društvu. Zbog sve većeg utjecaja feminizma u 20. vijeku i ustanovljavanja jednakosti muškaraca i žena kao pravnog standarda u mnogim zapadnim državama, seksizam je s vremenom stekao drugo, pejorativno, značenje koje se odnosi na vjerovanje u urođenu fizičku ili mentalnu inferiornost suprotnog spola, odnosno mržnju prema suprotnom spolu (mizoginija ili ženomrstvo kod muškaraca, odnosno mizandrija kod žena)."

Realno je za pretpostaviti kako Dragaš ne zna što ustvari "seksizam" točno znači. Ako je to istina (a - u želji da zadržim minimum poštovanja za njega - nadam se da jest), onda u takvom ignorantskom razmetanju definitivno nije ni prvi ni posljednji. Pa i ja sam se znao nabacivati frazetinama s kojima nisam bio skroz načistu. Međutim, ovdje nije riječ o bilo kojoj frazetini! Veličanje seksizma u suštini nije ništa bolje ni lošije od, recimo, veličanja rasizma - razlika je jedino u tome što ovo potonje ima jasnije negativne konotacije jer i dalje živimo u izrazito patrijarhalnom društvu, u kojem se omalovažanje žena često uzima zdravo za gotovo.

Za neupućene vrijedi spomenuti kako je Dragaš ljuti zagovornik mačističkih tekovina rock'n'rolla - pivo, sise, motori, tako to. Kao što je jedan prijatelj spekulirao u svom komentaru: "On bi hair metal seksizam, 80's rokere koji jebu žene na haubama dok im polijevaju pivo po sisama... Ja mislim da se radi o jednostavnoj nostalgiji za vremenima kad je 'rock bio opasan', tj. danas kad gledaš dokumentarce o rocku osamdesetih, svi će prvo spomenuti kako se najviše buke upravo dizalo oko toga da su rokeri tretirali žene kao automobile ili boce, kao sredstvo za brzu zabavu. I bili ponosni na to."

Uvjeren sam da Dragaš zazivanjem seksizma nije htio poručiti niti da žene trebaju ostati bez prava glasa, niti da im je mjesto jedino u kuhinji. Međutim, što je onda uopće htio poručiti? Kako god okreneš, seksizam je termin s fiksnim značenjem i izvjesnom težinom. Termin koji precizno označava jednu kategoriju društvenih nepravdi, etos čija je poanta da žena treba znati gdje joj je mjesto. Oko toga nema izvrdavanja, i upotreba takvog termina povlači nekakvu odgovornost. Zamislite samo da se netko pozove na "antisemitizam kakav nam je u doba bljutave političke korektnosti potrebniji nego ikad prije", i onda se pritisnut reakcijama stade braniti: "A čuj, stari, nisam ja htel napadat Židove, holokaust je bed, ja sam samo htel reći kak nije u redu kaj Izraelci rade ovima u Palestini." Biste li VI prihvatili takvu izliku? Ja znam da ja ne bih.

Najporaznija konotacija Dragaševe besjede upravo jest to da postoji neka prihvatljiva verzija seksizma. I čini mi se da je to upravo ona verzija koja je izostavljena u definiciji na Wikipediji: seksizam kao srozavanje žene na razinu pukog seksualnog objekta. (Ironično, recenzija Louis XIV stoji tik do teksta o kantautoricama s podnaslovom: "Novi albumi Neko Case, Edith Frost, Beth Orton, Cat Power i Jenny Lewis daleko su od pop-ideologije cica i guzica"!).

Googlanje tekstova Louis XIV otkriva da se u njihovim pjesmama žene uistinu uglavnom tretiraju kao ukras oko pičke. Što, OK, nije nužno samo po sebi za osudu: u njihovim pjesmama muškarci su također uglavnom ukras oko kurca, a i sam termin "rock'n'roll" je izvorno u američkom slengu bio sinonim za "jebanje", jel tako? Problem je jedino što kod Louis XIV (i njima sličnih) uglavnom ne postoji osjećaj reciprociteta i uzajamnog uvažavanja spolova - seks je i dalje igra moći u kojoj mužjaci vode show. I nisu samo prisutni motivi dominacije, nego i nasilja. Stihovi poput "Hey, carrot juice, I wanna squeeze you away until you bleed" i "I’ll tease you with a knife until you’re screaming for your life" - to je taj famozni "seksizam kakav nam je potrebniji nego ikad prije". Ha?

A što se tiče političke korektnosti... Naravno da se s političkom korektnošću može otići predaleko, i naravno da nipošto ne odobravam ekstremne slučajeve u SAD tipa kad bi netko dobio otkaz zato što je izlanuo "black people" umjesto "Afro-Americans"... Međutim, u svojoj biti, politička korektnost je ipak jedna plemenita ideja. Jezik nije svemoćan ali jest moćan, i suočavanje s prohtjevima političke korektnosti nuka, ili bi barem trebalo nukati ljude da se malo zamisle nad svojim odnosom prema manjinama ove ili one vrste, kao i nad odnosom okoline prema tim manjinama. Ne mora od tog "zamišljanja" biti uvijek nešto, ali je barem nekakav početak.

Recimo, politička korektnost Sanaderovog HDZ-a - mali je korak za HDZ (koji je još oho-ho daleko od stvarnog, temeljitog reformiranja)... ali veliki za Hrvatsku. Pa što da Sanaderov odnos prema Srbima ne odražava uvjerenja HDZ-ove baze, pa što da je njegovo "Hristos se rodi" manekenski mig EU - ja i dalje mislim da je značajno već što se takvo što plasira u javnu sferu, gdje je kroz devedesete "četnik" bio uvriježeni, nekažnjavani sinonim za "Srbina". Nije Sanaderovo "Hristos se rodi" nešto što je preko noći promijenilo status Srba u Hrvatskoj, ali jest korak ka nekoj boljoj budućnosti gdje se Srbe neće doživljavati kao životinje.

Bilo mi je oduvijek tragikomično kako su neki naši mudrijaši, koji kao da žive na nekom drugom kontinentu, napadali američke koncepte političke korektnosti dok je istovremeno kod nas - da, OVDJE - u mnogočemu nasušno bio potreban makar i minimum političke korektnosti. A ako kod nas danas nešto uistinu zavrijeđuje napadanje - onda je to onaj vid političke korektnosti zbog kojeg, recimo, Živko Kustić i dalje ima kolumnu u Jutarnjem.

Mislim, zašto se u jednoj takvoj - načelno, kao, lijevo/liberalno nastrojenoj - novini daje prostoru čovjeku s tako nazadnim, štetnim idejama?!? Očito po istom principu po kojem se u ozbiljne političke diskusije na HTV-u pozivaju svakakvi kriptoustaški klaunovi. Nema veze što su takvi rijetko u stanju složiti suvisao argument, nema veze što frcaju netolerancijom prema drugačijima (pa bili to "pederi", "komunjare" ili netko treći) - njihov glas se treba čuti zbog pluralizma, jel, zato što oni predstavljaju jedan dio Hrvatske. A to što takvi zatiru pluralizam kad god otvore usta... nema veze, jel? E pa, ja mislim da propovjednici homofobije i mizoginije poput Kustića ne bi smjeli imati nikakvu javnu platformu za sijanje mizerije i mržnje, kamoli kolumnu u najtiražnijem dnevnom listu. A to što svojim glasom utjelovljuju razmišljanja jednog dijela Hrvatske nije nikakav alibi, nego upravo suprotno - razlog više da se ne daje javna legitimacija opasnim predrasudama.

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 24.03.2006