Politika širenja Zelenih | kulturpunkt

<

Politika širenja Zelenih

Paul Hockenos, američki novinar s berlinskom adresom, u svojem je predavanju pod nazivom Dugi marš prema Berlinskoj republici prikazao liniju razvoja njemačke Stranke zelenih (Bündnis

Piše: Petra Novak

Započevši izlaganje kotekstualizacijom nastanka Zelenih, Paul Hockenos je dao kratak pregled studentske pobune i antiratnih pokreta u Njemačkoj. Po njemu, ta stranka svoje korijene može pronaći u raznim građanskim inicijativama koje su se '60-ih i '70-ih aktivirale u Saveznoj Republici Njemačkoj. Zeleni su u tom smislu specifični, a za Hockenosa i autentičan primjer uspješne političke borbe. Sukladno tome, predavač smatra da je korisno prenositi znanja o tome kako su Zeleni postali tako uspješni, ponajviše u zemljama u kojima zelene stranke nisu u parlamentu.

Hockenosova teza je da su poslijeratni društveni pokreti, od kojih su se neki s vremenom organizirali u Stranku zelenih, potaknuli transformaciju konzervativne Njemačke u modernu demokraciju. On polemizira s kritičarima koji Zelenima zamjeraju djelovanje unutar političkog establišmenta i svojevrsno pripitomljavanje prvobitne buntovnosti: "Ja tvrdim drugačije. Politički mainstream u Njemačkoj skrenuo je ulijevo zbog Zelenih i društvenih pokreta. Oni su pomogli transformirati Republiku u modernu demokraciju." Hockenos smatra da je upravo Stranka zelenih zaslužna za zakonsku regulaciju novih društvenih pojava te da bez njihove inicijative i uključenosti u legislativnu sferu, prava manjina ne bi bila zagarantirana tako brzo.

Komentirajući današnje perspektive stranke, spomenuta je nedavna pobjeda zeleno-crvene koalicije na izborima u Baden-Württembergu. Hockenos je označio nejasan ekonomski program kao svojevrsnu Ahilovu petu stranke, no s obzorom na uspjeh njihovog antinuklearnog programa, predavač je Zelenima predvidio još veći rast popularnosti.

Rasprava nakon predavanja odmakla se od razgovora o Stranci zelenih kao takvoj i usmjerila se na pitanje praksi širenja zelenih politika van Zapadne Njemačke. Tu su se, osim afirmativnih stavova, mogli čuti i oni koji njihove strategije sagledavaju kritički. Tako je Paul Stubbs otvorio pitanje može li se programe poput ovog na Visu – Zelene akademije – okarakterizirati i kao zeleni kolonijalizam obzirom da se programi ne temelje na dvosmjernoj komunikaciji, već na širenju eko-ideologije. Na ovakvo propitivanje Hockenos je podsjetio da je ekologija globalno pitanje te da se stoga teško može smatrati kolonijalizmom u onom smislu u kojem smo do sada taj pojam definirali. Uvažavajući kritiku u odgovor se uključio i analitičar Bodo Weber priznajući da su i u Stranci zelenih ovakvih nuspojava ekspanizionizma svjesni. Iz ovih razloga iznimno su oprezni u svom djelovanju te se trude što je više moguće uvažiti i uključiti specifičnosti sredina u koju ulaze. Podsjetivši da zelene stranke imaju drugačije ambicije i nastoje biti svojevrsne anti-stranke, Weber je ukazao na važnost suradnje s civilnim društvom u tranzicijskim zemljama.

Paul Hockenos i Arne Jungjohann u popodnevnom su terminu održali predavanje o antinuklernom pokretu u Sjedinjenim Američkim Državama i Njemačkoj. Hockenos je tom prigodom još jednom ponovio svoju tezu o uspješnosti Zelene stranke da u javni diskurs implementira svoj program. Razloživši antinuklearnu kampanju u Njemačkoj na 9 pouka, Hockenos je ponudio moguću strategiju budućim ekološkim kamapanjama u regiji. Arne Jungjohann, bivši savjetnik njemačke Stranke zelenih, složio se s Hockenosovom analizom te prikazao osobitosti antinuklearnog pokreta u SAD-u. Ukazavši na problem premoćnog nuklearnog lobija u toj zemlji, Jungjohann je izrazio zabrinutost i pesimizam. Budući da je američki plan otvarati, a ne zatvarati nuklearne elektrane, lokalne ekološke udruge suočavaju se s potpuno različitom vrstom borbe. U razgovoru nakon predavanja govorilo se o lošoj nuklearnoj politici te o tzv. "greenwashingu" gdje se nuklearnoj energiji daje prednost pred energijom dobivenom spaljivanjem ugljena. Aktivisti su se složili da je nužno sudjelovati u globalnom anti-nuklearnom pokretu, inzistirajući pritom na lokalnim energetskim strategijama koje uključuju obnovljive izvore energije. 

Na kraju oba predavanja nametnuo se zaključak da je, unatoč kritikama, njemački primjer moguće smatrati kao pozitivno i uspješno suočavanje s globalnim i lokalnim pitanjima zaštite okoliša.

Foto: Mirela Šavrljuga


Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 26.08.2011