Postojani trendovi | kulturpunkt

Vijesti Društvo

<

Postojani trendovi

U protekloj je godini zabilježeno 237 napada na umjetničke slobode, ali i ugnjetavanja, pritvaranja te progona umjetnika diljem svijeta.

Piše: Matija Mrakovčić

FOTO: The unnamed

Krajem 2013. godine izložba studenata Akademije umetnosti zatvorena je na samom otvaranju nakon zahtjeva direktora Kulturnog centra Novog Sada (KCNS) Andreja Fajgelja da rad Danijele Tasić, koji prikazuje Isusa Krista sa svežnjem novca u rukama, bude uklonjen s izložbe. Kolege i profesori su nakon duge polemike s direktorom odlučili demonstrativno zatvoriti izložbu zbog pokušaja nametanja cenzure. Fajgelj je rekao da je odluku o uklanjanju rada donio nakon konzultacija sa svim autoritetima do kojih je stigao: autorima, profesorima, vjernicima, običnim građanima. Inače, na čelo KCNS-a Fajgelj je došao u listopadu 2012. godine nakon smjene književnika Lasla Blaškovića s mjesta direktora Centra. Blašković je pak smijenjen jer je natpis na jednoj od zgrada KCNS-a bio samo na latinici, čime je prema službenom tumačenju prekršio Ustav Srbije, Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama, Statut grada i Statut KCNS-a.

O cenzuri njihova rada, do koje je došlo u nekoliko navrata u 2014. godini, iscrpno smo razgovarali s kustoskim kolektivom WHW. U sklopu projekta Meeting Points koji je posjetio Zagreb, Antwerpen, Kairo, Hong Kong, Beirut, Beč i Moskvu, na posljednjoj je stanici Institut za afričke studije cenzurirao dio instalacije grupe Chto Delat? koji je reflektirao društveni pejzaž političkog progona neistomišljenika putem niza grotesknih figura. Institutu su bile sporne dvije figure te je dio rada bio doslovno pokriven crnom tkaninom, odnosno cenzura je bila otvorena i jasna svim posjetiteljima. Za razliku od Rusije, u kojoj je zahtjev za cenzurom došao iz same institucije, u svibnju je u muzeju Reina Sofia otvorena izložba Stvarno korisno znanje na kojoj je predstavljen rad "Jedina crkva koja osvjetljava je crkva koja gori" kolektiva Mujeres Públicas, čiju je cenzuru zahtijevao dio španjolske javnosti. Osim toga, zatražena je i ostavka ravnatelja muzeja. 

Ipak, navedene cenzure nisu najgore što se u 2014. događalo s umjetničkim slobodama. Prema izvještaju organizacije Freemuse, u protekloj je godini potvrđeno 237 napada na slobodu umjetničkog izraza koji obuhvaćaju tri ubojstva, devet uhićenja, 33 produžena zatvora, dvije otmice, 13 fizičkih napada, 13 prijetnji, 30 suđenja, 41 pritvor, 90 cenzura. Brojke ne uključuju medijske radnike. Autori istraživanja sami ističu da se radi o nepotpunim brojkama jer ne postoji službeni registar povreda već se istraživanje temelji na sporadičnim prijavama, što znači da je stvarna brojka vjerojatno mnogo, mnogo veća. Iako su povrede zabilježene u mnogim oblicima, određeni su trendovi postojani, poput ugnjetavanja i pritvaranja umjetnika u Kini, Rusiji, Turskoj, Kubi, religijski motivirane cenzure u Iranu, Pakistanu, Siriji, Indiji, Sjevernoj Irskoj, progona LGBT umjetnika i umjetnika koji se bave LGBT temama u Rusiji, Iranu, Sjevernoj Irskoj, Nigeriji, ili zabrane pojavljivanja u javnosti ženama u Saudijskoj Arabiji. Više o istraživanju potražite ovdje.

Drugačiju perspektivu ponudila je belgijska kustosica Frie Leysen tijekom zatvaranja Australskog kazališnog foruma (ATF) krajem siječnja. U svom je govoru istaknula da smo stvorili "kulturu ugađanja" upravo u vrijeme porasta desničarskog nacionalizma, ekstremizama, rasizma i netolerancije kada "političari shvaćaju da je stvaranje atmosfere straha najpogodniji način držanja građana pod kontrolom". Došlo je do miješanja granica između umjetnosti, kulture i zabave, umjetničke institucije zastarjele su i ne mijenjaju se, publika je shvaćena kao neka monolitna struktura i redovito se podcjenjuje, rekla je. No, prema Leysen, najveći je problem u tome što je došlo do iskrivljavanja jezika - političarima dajemo političke argumente, sponzorima ekonomske, publici zabavljačke, s medijima govorimo u superlativima i ekskluzivama, s kolegama se međusobno potvrđujemo: "Moramo ponovno pronaći umjetnički jezik i umjetničke argumente, fokusirati se na rizike proizvodnje umjetnosti, prolaznost kazališta, jedinstvenost iskustva, privremenost zajednice". Ukratko: umjetnost ne smije podilaziti već ukazati na bolna mjesta u društvu. Cenzura, prijetnje, povrede i marginalizacija posljedice su upravo takvog rada.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 27.02.2015

VEZANE VIJESTI

Korisnost nekorisnog

Razgovarala: Antonija Letinić
Kao i radnici s početka 19. stoljeća, i mi smo danas suočeni sa zadatkom razvijanja kolektivne, emancipatorske, teorijske i praktične potrage za stvarno korisnim znanjem - smatra WHW.

Zabranjena umjetnost

Izložba studenata Akademije umetnosti u Novom Sadu zatvorena je na samom otvaranju u znak protesta zbog zahtjeva da se ukloni rad koji prikazuje Isusa Krista sa svežnjem novca u rukama.

Kronologija jedne cenzure

Piše: Matija Mrakovčić

Tek je uklanjanjem kršćanske ikonografije s Gavellina plakata cijela pripovijest o slobodi i cenzuri umjetnosti dobila vjerska obilježja.