Poticati empatiju koja vodi solidarnosti | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Poticati empatiju koja vodi solidarnosti

S Martinom Mikhailom iz britanskog društvenog centra RISC razgovarali smo o izazovima s kojima se suočavaju, važnosti obrazovnog rada i otvorenosti prema lokalnoj zajednici.

Razgovarala: Jasna Račić

FOTO: Nina Klarić

RISC (Reading International Solidarity Center) organizacija je i društveni centar koji se nalazi u samom srcu Readinga. Centar u svojim prostorima nudi kombinaciju komercijalnih i obrazovnih aktivnosti: održavaju se treninzi na temu globalnog obrazovanja (Global citizenship education) za nastavnike i studente, organiziraju predavanja, diskusije i kulturne događaje s ciljem podizanja svijesti o globalnim pitanjima, a osim uredskih prostora i konferencijskih sala za iznajmljivanje tu je i fair-trade trgovina, knjižara, kafić i javni vrt. Martin Mikhail uključen je u rad Centra od samog početka, počevši od edukacijskih aktivnosti i promicanja globalnog obrazovanje u školama, dok sada koordinira njegove komercijalne aktivnosti. Njegovo sudjelovanje na simpoziju Iskustva društveno-kulturne suradnje i povezivanja održanom u sklopu Clubture Foruma, bilo je prilika da s Martinom razgovaramo o RISC-u i političkim i ekonomskim strategijama koje organizaciju čine održivom nakon 30 godina rada.

 

KP: Možete li nas upoznati s RISC-om, čime se bavite?

Korijeni organizacije su u development obrazovanju, to jest pokušaju podizanja svijesti o globalnim pitanjima. Vjerujemo u solidarnost s ljudima širom svijeta, u pružanje podrške ljudima koji se bore za veću ravnopravnost, u razumijevanje odnosa bogatijih i siromašnijih zemalja i razumijevanje da smo mi u Velikoj Britaniji ovako bogati jer postoje neki drugi ljudi na svijetu koji žive u siromaštvu. To nas tjera na ponovno razmišljanje o pitanju kolonijalizma i tjera nas na propitivanje stereotipa o ljudima širom svijeta.

Mislim da riječi Elvire Alvarado dobro sažimaju naše polazište: We are not asking for food or clothing or money. We want you with us in the struggle. We want to educate your people. We want to organize your people. We want you to join our struggle. Don’t be afraid, gringos. Keep your spirits high. And remember, we’re right there with you. (Ne tražimo hranu, odjeću ili novac. Želimo te s nama u borbi. Želimo educirati vaše ljude. Želimo da se pridružite našoj borbi. Ne bojte se, gringosi. Ne klonite duhom. I zapamtite, tu smo uz vas.)

Organizacija već trideset godina djeluje u Readingu, gradu 60 kilometara udaljenom od Londona koji je ustvari "London u malom" – dom je ljudima iz svih krajeva svijeta. Prije dvadeset ili trideset godina radili smo na projektima s izbjeglicama i kao rezultat tog obrazovnog rada osnovan je Centar za podršku izbjeglicama. U vrijeme kada smo stvarali Centar, u Readingu se našao i velik broj izbjeglica iz bivše Jugoslavije s kojima smo tada radili. Dakle, nalazimo se u izrazito multietničkoj i multirasnoj zajednici s ljudima iz cijelog svijeta. Zato je prva stvar koju sam primijetio kad sam došao Zagreb bila rasna homogenost, da nema ljudi koji su politički crni

KP: Možete li mi reći nešto o zgradi u kojoj se nalazi Centar?

Naše sjedište je u Readingu već trideset godina. Od toga smo deset godina bili u iznajmljenom prostoru s jednom sobom za sastanke, bavili smo se obrazovanjem te smo otvorili fair-trade trgovinu i knjižaru. Kad nam se ukazala prilika, kupili smo zgradu u centru grada kreditom etičke banke sa sjedištem u Nizozemskoj (Triodos). Uložili smo mnogo volonterskog rada u sređivanje prostora, ali posjedovanje zgrade dalo je organizaciji stabilnosti i mogućnost da u nju ulažemo kako bismo smanjenjem potrošnje energije napravili ekološki održiv model. Vlasništvo nad zgradom za nas je bio vrlo važno jer nam je dalo i financijsku neovisnost.

KP: Što za vas znači financijska neovisnost i kako je uspijevate održati?

Budući da imamo i komercijalnu djelatnost, edukacije i događaje za koje mislimo da su važni uspijevamo organizirati besplatno. RISC je i dio mreže obrazovnih centara koji se bave globalnim obrazovanjem u Velikoj Britaniji. Prije deset godina postojalo je pedeset takvih centara širom Velike Britanije, ali su postali iznimno ovisni o financijskim sredstvima koje dodjeljuje država. Kada je 2010. formirana konzervativna vlada, sredstva za ovaj tip obrazovanja drastično su smanjena što je preživjelo tek petnaestak od pedeset centara, neki od njih samo s jednom zaposlenom osobom. Kako je sva moć u rukama donatora, organizacije i centri jako su osjetljivi na financijske rezove vlade. Mi smo uspjeli nastaviti s radom jer imamo niz aktivnosti koje nas financijski podržavaju. Klima financiranja radikalnijeg političkog rada u Velikoj Britaniji trenutno nije obećavajuća, a na kraju, što god radili, morate imati novac. Neko vrijeme može vas gurati entuzijazam, ali ljudi moraju od nečega živjeti; mogu neko vrijeme raditi dobrovoljno, ali u konačnici morate imati novac.
 
 
KP: Na Forumu se mnogo razgovaralo o suradnjama, kako to da se organizacija odlučila sama upustiti u pothvat kupnje zgrade?
 
Dobivanje zgrade bilo bi izuzetno teško da je u pitanju bilo više organizacija. Bilo bi teško upravljati procesom i donositi potrebne odluke. Ako imate pet organizacija koje sve moraju dogovarati sa svojim članovima, vrlo je teško ići naprijed i stvar dugo može stagnirati. Međutim, mi smo otvorena organizacija, prepoznajemo važnost suradnje i umrežavanja te imamo preko 250 organizacija koje koriste naš prostor. Ako bih namjeravao osnovati slično mjesto, tražio bih partnere koji žele uspostaviti fair-trade trgovinu ili trgovinu organske hrane, nešto što je u skladu s vrijednostima organizacije, jer komercijalni partneri mogu pomoći u doprinosu održivosti prostora.
 
KP: Kako se upravlja RISC-om?

RISC je organizacija koja je osnovana kao privatna tvrtka s djelatnošću dobrotvornog rada. Što se tiče upravljanja, imamo volonterski upravni odbor koji se bira jednom godišnje, a sastaje jednom u dva mjeseca i koji brine o tome da organizacija postiže svoje ciljeve. U operativnom radu postavljeni smo nehijerarhijski, organizacijom upravlja radnički Kolektiv od 12 članova koji zajedno zamjenjuju tradicionalnu ulogu izvršnog direktora. Svi mi imamo različita područja odgovornosti unutar organizacije i sastajemo se jednom u dva tjedna. Također, tu su i drugi zaposlenici organizacije koje koordinira Kolektiv i oko 80 volontera bez kojih organizacija ne bi mogla funkcionirati.
 
KP: Spomenuli ste da su korijeni organizacije u obrazovnim aktivnostima. Možete li reći nešto više o globalnom obrazovanju? 

Da, započeo sam i kao obrazovni radnik, pokušavajući navesti mlade ljude da stvari gledaju na različite načine, pokušavajući propitati njihove stereotipe. Globalno obrazovanje u osnovi je važno kako bismo razumjeli svoju poziciju u svijetu. To je neeurocentrični način gledanja na svijet. Kada se radi o problemima poput klimatskih promjena, oni će najviše utjecati na najsiromašnije zajednice na svijetu. Utjecat će i na nas u Velikoj Britaniji, ali manje nego na ljude u Bangladešu. Globalno obrazovanje nudi priliku da o pitanjima socijalne pravde govorimo u globalnom kontekstu. Naravno, važno je krenuti od mjesta gdje živimo i poticati empatiju koja vodi k solidarnosti, a ne milostinji.
 
Budući da imamo ograničene resurse, donijeli smo odluku da ne radimo izravno s učenicima nego s nastavnicima i studentima koji se obučavaju za rad u školama. Ako osnažimo jednog učitelja da govori o ovim temama i otvara kontroverzna pitanja, to nam pruža priliku da dođemo do tisuću učenika. Zbog ograničenih resursa radimo sa studentima na sveučilištu u Oxfordu, jednom sveučilištu u Londonu i jednom sveučilištu u Readingu. Mnogo truda i umrežavanja trebalo je kako bi došli do takve vrste suradnje. Pomoglo je to što je naš rad prepoznat i cijenjen, kao i to što smo imali financiranje od prethodne vlade i EU.
 
 
KP: Ono što mi je privuklo pažnju dok sam istraživala vašu web stranicu bila je mješavina "mekših" i eksplicitnije političkih aktivnosti. Je li to strategija RISC-a?

Da. Ako želite doprijeti do nove publike, morate koristiti različite aktivnosti. Na primjer, organiziramo događaj s etno glazbom, to je "mekša" aktivnost koja privlači ljude, ali zanima nas ozbiljnije razmatranje situacije u Iraku. Dvjesto ljudi dolazi slušati glazbu, ali prije koncerta razgovaramo o političkim temama. Dopustite mi da vam dam još jedan primjer, budući da smo se u zadnje vrijeme našli pod napadom zbog naše podrške Palestini. Postoji organizacija koja surađuje s Palestincima koju su osnovali ljudi nakon što su se sreli na jednom događaju u našem Centru. Nakon što su otišli pomoći s berbom maslina u Palestini, odlučili su osigurati tržište za maslinovo ulje iz Palestine u Velikoj Britaniji i sad to uspješno rade. Hoću reći da smo na neki način inkubator, plodno tlo za politizaciju ljudi. "Mekše" aktivnosti mogu dovesti do žešćeg angažmana, ali ako krenete sa žestokim, možete uplašiti ljude. To je razlog zašto mi imamo vrlo otvorenu zgradu. Svi znaju ući u trgovinu ili u bar, mogu ući i popiti šalicu kave, ne trebaju se ničim baviti i mogu otići –  ali, ako ih privuku stvari koje vide i letci koje pročitaju, onda je to početak, jer će se možda odlučiti doći na neki događaj ili filmsku projekciju i zainteresirati se, možda se pridružiti nekoj grupi i više se uključiti, s tim da se u bilo kojem trenutku mogu i ponovno isključiti. Činjenica da je naša zgrada otvorena za sve prolaznike daje nam dobro polazište. Svi znaju ući u kafić ili dućan.
Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 31.10.2019

VEZANE VIJESTI

Participacija znači održivost

Piše: Matija Mrakovčić
Nova etapa zagovaračkog procesa osnivanja Interkulturnog društvenog centra u Zagrebu započela je sredinom lipnja na platou ispred kluba Booksa.

Hibridne pozicije otvaraju brojne mogućnosti

Piše: Ivana Pejić
Na konferenciji u staroj bolnici u Vlaškoj predstavljeni su primjeri društveno-kulturnih centara iz zemalja Europske unije: ufaFabrik, Brunnenpassage, Interkulturelles Zentrum te Suptopia.

Integracija počinje na lokalnoj razini

Piše: Martina Domladovac
Integracijske politike EU-a i njihov potencijal stvaranja uključivog društva bile su teme dviju tribina u sklopu konferencije "Otvoreni grad – prema Interkulturnom društvenom centru".