Povratak otpisanih bioskopa | kulturpunkt

Vijesti Film

<

Povratak otpisanih bioskopa

Partizan, Central, Odeon, Balkan, 20. Oktobar i Slavica spadaju među 14 beogradskih kina koja su nakon privatizacije, 2007. godine, zatvorena.

  • A
  • +
  • -

Beogradska kina u kulturi sjećanja tema je novog izdanja Filmforuma Studentskog kulturnog centra i započinje 14. svibnja, a uz foto izložbu Srđana Veljovića, posvećenu kinu Partizan, bit će prikazan i film Central Vuka Savića i predstavljene akcije inicijative Povratak otpisanih kojima je proteklih godinu i pol dana skretana pažnja na tragičnu sudbinu beogradske kinematografske mreže nakon privatizacije Beograd filma.

U sjećanjima generacija koje su odlazak u kino doživljavale ne samo kao puku zabavu, već i kao svojevrstan kulturni i društveni ritual, prostori nekih od tih kina ostali su zabilježeni kao mjesta znatnog stupnja društvenosti, a ujedno i mjesta stjecanja kulturnih kompetencija prema nešto manje formalnim osnovama od onog koje je tzv. visoka kultura nudila kroz svoje institucije. U ovim kinima gledali su se i razni opskurni žanrovski filmovi, kao i mnogi filmovi B i C produkcije koji nisu stizali do festivala, a rijetko su se mogli vidjeti i na televiziji, pa su neki od tih filmova postali sredstvo međusobnog prepoznavanja gledalaca specifičnih afiniteta, kao i izvor subkulturnih matrica koje su donekle profilirale njihov odnos prema službenoj kulturi.

Niz akcija grupe autora pod zajedničkim nazivom Bioskopi: povratak otpisanih, imao je za cilj ukazati na proces nasilnog brisanja tragova materijalne kulture za koju su vezana sjećanja generacija onih koji su bili redovni posjetitelji kina. Privatizacija kina nije uključivala i obavezu novih vlasnika da ih zadrže u istoj namjeni, pa su se te zgrade počele tretirati kao objekti bez identiteta, kao puko sredstvo akumulacije kapitala. Činjenica jest da su kina takvog tipa globalno već od 1980-ih godina gubili na popularnosti u odnosu na nova multipleks-kina sa nizom pratećih sadržaja, i da je teško naći način za njihovu ekonomsku rentabilnost, ali to ne znači da ih treba otpisati i da im se ne može naći neka druga namjena koja bi bila u skladu sa poviješću njihovih programa. Upravo na to ukazuju javne geste grupe aktivista koji vraćaju te kino-dvorane u polje rasprave.

Foto-dokumenti Srđana Veljovića nastali su na samom kraju višedesetljetnog rada kina Partizan, krajem ljeta i početkom jeseni 2005, i to u vrijeme kada je u njemu, u okviru Belefa, izvođen kazališni eksperiment redateljice Ane Miljanić, u tradiciji post-dramskog teatra, ukazujući na potencijale takvih prostora za alternativne forme djelovanja u polju kulture. Jedino službeno porno kino u gradu, koje je u neka prethodna vremena bilo fokusirano na kung-fu filmove, tih je dana ustupio je prostor za dva rada u kazališnom mediju, kao i instalaciju tri likovna umjetnika, jedan interaktivni performans koji je koristio sredstva televizijskih i direktnih internetskih prijenosa i jedan dokumentaristički video na temu pornografije. Nakon toga, kino prosto vraćeno svojoj prethodnoj namjeni, da bi dvije godine kasnije bilo prodano, ugašeno i zaključano. U radu Srđana Veljovića predstavljeni su karakteristični detalji interijera i atmosfere prostora koju je Ana Miljanić u svom radu dobro iskoristila.

Film Vuka Savića nastao je sedam godina kasnije, u produkciji Akademskog filmskog centra Doma kulture Studentski grad, i prikazao je stanje nakon privatizacije. Nekadašnje kino u to vrijeme već igra ulogu prostora u koji su se slili tokovi ulične prodaje garderobe i druge robe široke potrošnje. To nije šoping centar, već sirotinjski bazar pod krovom kina, u kojemu sve izgleda kao sredinom devedesetih godina. Central, dakle, više nije kino, a ipak nije ni funkcionalni trgovački objekt, već nešto što čeka pravu namjenu, i djeluje kao da se vrti u limbu stalne privremenosti, u kojoj se nalaženje adekvatne namjene za njega stalno odlaže. Tu sliku upotpunjuje i životna priča nekadašnjeg kino operatera Beograd filma, koju iznosi u ambijentu nekadašnje projekcijske kabine kina, u koju je snimateljsku ekipu uveo u svojoj trenutnoj funkciji zaštitara, na osnovi koje je koristi u osobne potrebe.

Izvor: SEEcult

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 14.05.2013