Pregled ključnih poetičkih strujanja | kulturpunkt

Vijesti Arhitektura i urbanizam

<

Pregled ključnih poetičkih strujanja

Prijevod drugog dijela knjige Geschichte des Dramas cijenjene teatrologinje i profesorice na Freie Universität u Berlinu Erike Fischer-Lichte izašao je u izdanju nakladničke kuće Disp

Kao što smo već pisali povodom izlaska prvog sveska knjige, radi se o  "standardnom i od stručne javnosti visoko cijenjenom priručniku na području povijesti drame zapadnoga civilizacijskog kruga koji se osvrće na sva bitna razdoblja toga književnog roda, dakako, u njegovoj povezanosti s kazalištem, od grčke antike do našeg doba". "Knjiga se", kako stoji u recenziji Marijana Bobinca, "od sličnih studija razlikuje ponajprije po vrlo inovativnom konceptu koji polazi od toga da drama od svojih antičkih početaka pa sve do danas u osnovi predstavlja uprizorenje identiteta: strukturne promjene drame kroz dva i pol tisućljeća – tvrdi autorica – usko su povezane s preobrazbama koncepata identiteta". 

"Drugi dio monografije Povijest drame Erike Fischer-Lichte (Od romantizma do danas)", piše Leo Rafolt, "strukturiran je kao pregled ključnih poetičkih strujanja i redateljskih koncepata, bilo na razini pojedinaca-redatelja-autora ili pak glumačkih skupina, u razdoblju od početka 19. stoljeća do suvremenosti. Novum je ovog kulturološki ili književnoantropološki intoniranog istraživanja zapadnoeuropske drame i kazališta u interdisciplinarnom motrištu autorice, koja se u interpretaciji raznorodnog materijala služi iskustvima kulturne povijesti, semiotike, sociologije kulture, antropologije drame i kazališta, književne i kazališne teorije, povijesti mentaliteta i sl. Prva velika tematska cjelina (Drama krize identiteta) bavi se analizom formativnog razdoblja u povijesti zapadnoeuropske građanske drame i kazališta, kako u institucionalnom smislu tako i u smislu kazališne simbolike. Pritom se ponajviše razmatraju dramski opusi Kleista, Byrona, Hugoa i Shelleyja, pa sve do Büchnera, no i manje poznata povijest bečkog igrokaza, odnosno pučkog kazališta uopće. Međutim pod autoričinu interpretativnu rešetku dolaze i problemi koji se inače rijetko kad nalaze na stranicama sintetskih književnopovijesnih ili pak kazališnopovijesnih pregleda, na primjer problematika obitelji u građanskom simbolističkom kazalištu, kult ličnosti i modeli karizmatske osobnosti u kazalištu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u Čehova i Strindberga itd. Druga veća cjelina (Kazalište "novog" čovjeka) posvećena je počecima redateljskog kazališta, odnosno najznačajnijim figurama europske režije (Craig, Stanislavski, Mejerholjd, Artaud) te glumišnom profesionalizmu, pri čemu se reteatralizacija "novog" kazališta promatra kao negacija individualnih identiteta. Autoričin je pristup poticajan i zbog toga što na sinkretički način problematizira, istodobno, pojavu apstraktnog slikarstva, novog vala atomske fizike, antropološku simbologiju s jedne strane (Einstein, Picasso, Frazer) i kazališno-dramaturški avangardizam s druge (futurizam, nadrealizam). Posebno poglavlje Erika Fischer-Lichte posvećuje i ranom dvadesetostoljetnom američkom kazalištu, prije svega velikim ličnostima poput O'Neilla, zatim apsurdističkom antiteatru Becketta i Ionesca te, naposljetku, režijskom i dramsko-poetičkom angažmanu Bertolta Brechta. U tome smislu i u ovom se, drugom svesku pregleda europske dramskokazališne produkcije testira ne samo tradicionalna periodizacijska shema u kazališnoj historiografiji nego i načini na koje se može percipirati tobože sintetska uloga kazališne historiografije uopće". 

Knjigu je preveo Dubravko Torjanac, a više o istoj potražite na službenim stranicama izdavača. 
Izvor: Disput
Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 30.06.2011