Prema otvorenom Sveučilištu | kulturpunkt

Prema otvorenom Sveučilištu

Izbori za rektora Sveučilišta u Zagrebu prilika su da se stane na kraj netransparentnosti i samovolji onih koji njime trenutno upravljaju.

Piše: Lujo Parežanin

Kada je sredinom veljače povodom predstojećih izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu najavljen javni razgovor Sveučilište na raskršću, na kojem su dvojica kandidata – trenutni rektor prof. dr. sc. Damir Boras i član sveučilišnog Senata prof. dr. sc. Damir Bakić s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta – na Filozofskom fakultetu trebali predstaviti svoje programe i planove, nitko priseban nije očekivao da će se rektor Boras na njemu uistinu i pojaviti. Njegov mandat naprosto je u tolikoj mjeri obilježen netransparentnim i u svakom smislu javne i društvene odgovornosti upitnim djelovanjem, da bi bilo koji rasplet osim Borasova pozivanja na "unaprijed dogovorene obaveze" spadao u obrate rijetko viđene na ovim prostorima.

Svoje je razumijevanje javne odgovornosti Boras na sjajan način demonstrirao povodom sjednice Senata u petak, 16. veljače, na kojoj su kandidati predstavljali svoje programe onima koji ih biraju, kada je uprava Sveučilišta odlučila da su interesi jednog kandidata važniji od interesa cjelokupne javnosti. A da potonji pritom itekako postoji nije bila stvar neodređenog dojma, nego službeno utvrđena činjenica – čak je 16 redakcija, uz podršku Hrvatskog novinarskog društva, uputilo molbu da se njihovim novinarima omogući praćenje sjednice. Presedan po kojem im to nije omogućeno zasigurno spada među najgore epizode u recentnoj povijesti Sveučilišta, ionako obilježenoj brojnim problemima.

Boras se pritom u tekućem mandatu pobrinuo da konkurencija među takvim epizodama bude uistinu žestoka. U sami "vrh" tako zasigurno spadaju i pokretanje tužbe protiv Luke Kovača, studenta Hrvatskih studija koji je za Hinu izjavio da postoji mogućnost da iza provale u prostorije studentskih udruga stoji uprava Studija, Borasovo dodjeljivanje 68 500 kuna potpore za istraživački rad samome sebi, institucionalno nasilje nad Filozofskim fakultetom (srećom, zaustavljeno) i Hrvatskim studijima (nažalost, još uvijek aktualno), bizarna reakcija na tekst novinarke portala maz.hr Anje Grgurinović o stanju na Hrvatskim studijima, a potom i tužba protiv nakladnika toga portala, kao i niz drugih, ništa manje fantastičnih situacija.

U čitavom se tom razdoblju kao Borasov vodeći kritičar u Senatu pokazao upravo Bakić, nekadašnji pročelnik PMF-ova Matematičkog odsjeka, čiji ugled na Sveučilištu dokazuje i činjenica da je senatorom postao kao predsjednik Vijeća za prirodoslovno područje. Bakić je dosljedan – ponekad i usamljeni – kritičar navedenih nepravilnosti na Sveučilištu, a iako prirodoslovac, pokazao je i izuzetan senzibilitet za probleme Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija. Kako portal Srednja.hr navodi u uvodu u intervju napravljen s njime povodom krize na Sveučilištu, Bakić je, između ostalog, propitivao odluku Senata o raspuštanju Studentskog zbora FFZG-a, kao i nametanje v. d. prodekana na tom fakultetu, a u slučaju Hrvatskih studija kritizirao je opasnu degradaciju njihovog pravnog statusa na razinu sveučilišnog odjela, čime se Studijima dodatno oduzima autonomija, a odlučivanje o njihovu radu snažnije delegira na Sveučilište. Također, navodi Srednja.hr tu poražavajuću činjenicu, Bakić je jedini "član Senata koji je glasovao protiv ukidanja kvota za dvopredmetni studij filozofije na Hrvatskim studijima".

Riječ je, ukratko, o čovjeku koji u postojećoj konstelaciji zasigurno predstavlja uvjerljivo najpozitivnijeg mogućeg protukandidata Borasu. Bakićev program, dostupan na službenim stranicama Sveučilišta, očito je pisan upravo kao reakcija na boljke Borasovog mandata: među prvim trima temeljnim odrednicama tako se nalaze "otvorenost Sveučilišta u Zagrebu prema javnosti kao i Rektorata prema sastavnicama", "participativno, transparentno i odgovorno upravljanje Sveučilištem uz poštivanje svih propisa i procedura" i "funkcionalno i horizontalno integriranje Sveučilišta uz očuvanje pravne osobnosti sastavnica". I drugdje Bakić adresira Borasove propuste: primjerice, zagovaranje unapređenja "studentskog standarda te sustava stipendiranja i nagrađivanja studenata" jasno priziva ukidanje novčanoga dijela Rektorove nagrade 2016. godine.

Navedeno "funkcionalno i horizontalno integriranje" posebno se tiče postojanja više studija iz istih područja, poput studija filozofije na Filozofskom fakultetu, Hrvatskim studijima i Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (FFDI-u). Na spomenutom je javnom razgovoru na FFZG-u Bakić pojasnio da zagovara dugoročnu integraciju koja bi podrazumijevala da studenti takvih programa dijele osnovne kolegije, dok bi svaka od institucija mogla nuditi izborne kolegije u skladu sa specifičnostima svojih akademskih usmjerenja.

Što se odnosa prema studentima tiče, Bakić u svojem programu, uz opći naglasak na poboljšanje studentskog standarda i komunikacije sa studentima, zagovara i jednu specifičnu novost u vidu uvođenja funkcije studenta-pomoćnika rektora, čiji bi se rad sastojao u "zastupanju studentskih interesa, koordinaciji rada studentskih organizacija i studentskih pravobranitelja s Upravom Sveučilišta te kvalitetnijem predstavljanju Sveučilišta u studentskim aktivnostima, uz zaštitu autonomije i djelovanja studentskih zborova i drugih studentskih organizacija". Na razgovoru na Filozofskom Bakić je također istaknuo potrebu za izmjenama Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama u smjeru povećanja autonomije i odgovornosti studentskih zborova.

S druge strane, Bakićev je obzor spram studentskih prava ograničen ambivalentnim srednjostrujaškim konsenzusom po pitanju komercijalizacije i financiranja obrazovanja. Primjerice, upitan od jedne od predstavnica Studentskog zbora FFZG-a o pomalo zaboravljenoj temi besplatnog obrazovanja, Bakić se, nažalost s nedovoljnom distancom, nespretno pozvao i na parolu kako "nema besplatnog ručka", izražavajući stav da bi besplatno trebali studirati svi koji uredno izvršavaju svoje obaveze. Da postoji neka korelacija između socijalne sigurnosti i upravo tog urednog izvršavanja obaveza pa da bi takav sustav, naoko pravičan, dijelom mogao rezultirati financijskom penalizacijom upravo onih studenata slabijeg socijalnog statusa, tema je koja, nažalost, u razgovoru nije bila adresirana.

Otvoreno djeluju i ostali Bakićevi stavovi, pa i konkretni elementi programa koji se dotiču komercijalizacije i odnosa Sveučilišta i visokog obrazovanja prema tržištu. Bakić tako navodi da "Sveučilište treba podupirati interes za poduzetničke inicijative i komercijalizaciju rezultata istraživanja svojih djelatnika do najveće mjere koja ne dovodi u pitanje obrazovni proces i znanstveni rad" te da se komercijalizacija rezultata istraživanja može realizirati "bilo kroz suradnju s vanjskim dionicima, bilo osnivanjem spin-off tvrtki".

U Bakićevu programu se, zanimljivo, među prvim temeljnim odrednicama navodi i "osnivanje trgovačkog društva u vlasništvu Sveučilišta za komercijalnu djelatnost". Svrha toga društva definirana je samo jednom kasnijom natuknicom u razvojnim smjernicama, u kojima stoji da je riječ o servisu "koji će biti na raspolaganju svim sastavnicama prilikom organizacije znanstvenih i stručnih skupova i drugih aktivnosti". Zbog čega bi trgovačko društvo bilo potrebno za takvo što nije sasvim jasno, no ovakvi programski detalji pozivaju na pažnju kada je riječ o Bakićevu shvaćanju upliva komercijalizacije u visoko obrazovanje.

Takve su pojedinosti, međutim, prije markeri koje bi valjalo imati na umu u izuzetno sretnom slučaju da Bakić postane rektorom. Situacija na zagrebačkom Sveučilištu toliko je dramatična, Sveučilište toliko degradirano, da uistinu nema dileme da je promjena nužna. Svojim odnosom prema otvorenosti Sveučilišta, prema komplementarnosti njenih sastavnica, integraciji i suradnji, prema akademskoj etici i prema komunikaciji sa studentima Bakić se nedvojbeno pokazao kao izuzetno pozitivan kandidat koji budi nadu u potpuni zaokret.

Jedna važna pobjeda za demokratizaciju Sveučilišta – ona na Filozofskom fakultetu – već je ostvarena, i to upravo uz Bakićevu konstantnu podršku u Senatu. Mobilizacijski potencijal za promjenu postoji, a testirat će se u četvrtak, 22. veljače, dan prije izbora, u 17 sati pred zgradom Rektorata, kada inicijativa Sveučilišna platforma organizira prosvjed Sveučilište mora bolje!, koji su podržali brojni profesori, znanstvenici, udruge i druge građanske inicijative. Prilika je to da se senatore koji će u petak, 23. veljače odlučivati o budućnosti Sveučilišta podsjeti da njegova autonomija nije izlika za samovolju onih u posjedu akademske moći, nego da podrazumijeva i odgovornost prema onome što se izvan njegovih ugodnih zidina dešava. Bakićev izbor, po svemu sudeći, bio bi važan korak prema osviještenom preuzimanju te odgovornosti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la lujo [at] kulturpunkt.hr 22.02.2018

VEZANE VIJESTI

Prostor neslobode

Piše: Lujo Parežanin

Tribina Slobodna znanost – Sveučilište između autonomije i autokracije posvećena je krizi akademske samouprave na Sveučilišu u Zagrebu.

Filozofski je naš, jedino rektoratu to nitko nije dojavio

Razgovarao: Vatroslav Miloš
S Deanom Dudom razgovarali smo o pravnom kaosu koji posljednjih mjeseci vlada Filozofskim fakultetom, ali i o solidarnosti koju je zajednička borba nastavnika i studenata iznjedrila.

Stanje potpunog pravnog kaosa

Piše: Vatroslav Miloš
Na Sveučilištu u Zagrebu, potvrđuju pravnici, vlada stanje pravnog kaosa. Na tribini "Sveučilište i legalnost" dobili smo moguće pravce razrješenja krize, ali otvorili i neke nove rasprave.