Prema snažnijem sudjelovanju | kulturpunkt

Prema snažnijem sudjelovanju

Na panelu posvećenom sudjelovanju u kulturno-društvenim centrima analizirale su se potrebe, mogućnosti i dosezi sudioničkog upravljanja u odnosu na održivost ovih hibridnih institucija.

Piše: Hana Sirovica

Alex Girod, KC Magacin. FOTO: Miloš Janjić

Društveno-kulturne centre od ostalih vrsta kulturnih institucija odvaja raznolikost njihovih sadržaja, kao i namjene prostora i potreba kojima odgovaraju. Ovim prostorima upravljaju organizacije i inicijative u različitim oblicima civilno-javnih partnerstava i stoga se uvijek nalaze i u specifičnim odnosima s lokalnim vlastima. Prije svega, riječ je o mjestima koja svoju društvenu, kao i kulturnu dimenziju grade u bliskom kontaktu sa svojom neposrednom okolinom. Oblikuju ih stoga specifični lokalni konteksti u kojima djeluju, različiti načini upravljanja i odlučivanja o njihovu radu, kao i raznovrsni oblici uključenosti lokalne zajednice u njihov rad. Pojedinačni su, dakle, društveno-kulturni centri uvelike usidreni u vrlo konkretne kontekste i stoga se potraga za univerzalnijim modelima dobre prakse ispostavlja prilično zahtjevnom zadaćom. 

Različiti su modeli društveno-kulturnih centara i njihove sudioničke logike bile temom panela Sudjelovanje u kulturnim i društvenim centrima u Europi. U okviru panela iskustva društveno-kulturnih centara iz različitih dijelova Europe prenijeli su Frido Hinde iz ufaFabrika (Berlin), Šymon Kliman iz centra Nová Cvernovka (Bratislava) i Aleksandar Popović iz Kulturnog centra Magacin (Beograd), a teorijski je okvir izložio Francesco Campagnari. Panel je moderirao Vedran Stanić iz DKC-a Lamparna, a on se održao u sklopu online konferencije o sudioničkom upravljanju društvenim centrima u organizaciji udruge Labin Art Express XXI

Izlaganje Francesca Campagnarija, talijanskog znanstvenika koji proučava djelovanje građanskih inicijativa i njihov utjecaj na javne politike, bilo je posvećeno teoriji sudioničkog upravljanja. "Iako su društveno-kulturni centri kojima se sudionički upravlja privukli nezanemariv istraživački interes, kao i onaj od strane javnih vlasti, oni i dalje djeluju u domeni koju obilježavaju nejasnoće - između različitih diskursa, utopijskih zamišljaja i slojevitih odnosa prema institucionalizaciji", istaknuo je Campagnari, naglasivši kako je razjašnjenje metodološke pomutnje što okružuje polazišni pojam preduvjet svakoj konstruktivnoj raspravi o sudjelovanju. U tom smislu, ključna su pitanja: što uopće možemo smatrati sudjelovanjem, a onda i kako (i kakvo) sudjelovanje vrednovati? 

Odgovor na ova pitanja mora uzeti u obzir nijanse sudjelovanja, a za to je potreban nijansiran pristup, kakav ne slijedi uvijek pravocrtnu logiku "više je bolje". Drugim riječima, to što u odlučivanju sudjeluje pregršt glasova ne mora uvijek značiti da je time proces demokratskiji, i u tom je smislu ključno tko sudjeluje, na koji način, i kako se provodi kontrola nad kolektivnim odlukama. Ovim je pitanjima stoga važno pristupati iz višedimenzionalne perspektive, pri čemu je Campagnari posegnuo za utjecajnom teorijom sudjelovanja Archona Funga, koja pristupa kvaliteti sudjelovanja slijedeći tri osi. One se odnose na metode selekcije sudionika/ica, njihovu međusobnu interakciju te doseg njihovih odluka. Sudjelovanje u radu institucije, u ovom slučaju društveno-kulturnog centra, s obzirom na te tri osi ulazi u različite odnose sa stupnjem demokratičnosti. Kako bi sudjelovanje uistinu pridonijelo legitimitetu i pravednosti pojedine institucije, kao i učinkovitosti odluka koje se donose, u procesu je ipak ključno urediti odnose, a zajedničko shvaćanje pojma, praksi i ciljeva sudjelovanja tomu je važan preduvjet, podcrtao je Campagnari.

Koliko potrebe i mogućnosti sudioničkog upravljanja društveno-kulturnim centrima zaista variraju od slučaja do slučaja, pokazala su u sklopu panela izlaganja o pojedinim primjerima. Berlinski ufaFabrik nastao je još 1978., zauzimanjem prostora bivšeg filmskog studija na jugu Berlina. Na europskoj karti društveno-kulturnih centara on se uvelike ističe svojim dugim stažom, veličinom i razgranatošću. U njemu djeluju različite udruge, inicijative i društveno odgovorna poduzeća, a centar uključuje i životni i radni prostor. 

Beogradski je KC Magacin krenuo s radom 2007. kada je niz organizacija tamošnje nezavisne scene ušlo u partnerstvo s Gradom. U međuvremenu su uvjeti partnerstva postali nejasni pa je pravni status ovog centra još uvijek neuređen, a briga o prostoru i sadržajima koji se u njemu odvijaju prelama se na leđima njihovih korisnika.  

Centar Nová Cvernovka nastao je 2015. mobilizacijom mnogobrojnih umjetnica i umjetnika koji su ostali bez studijskih prostora, a u međuvremenu su od Grada Bratislave dobili dopuštenje za uporabu bivše tvornice. Ovaj centar tek iznalazi oblike djelovanja, kako unutrašnje, tako i prema lokalnoj upravi i zajednici, a za razliku od prethodna dva primjera gdje plenum ili skupština korisnika prostora predstavlja najviše tijelo odlučivanja, Novom Cvernovkom upravlja manji broj ljudi koji čine upravni odbor. 

Unatoč razlikama u sudioničkom aspektu upravljanja ovim prostorima, svi su se govornici složili kako je ipak važno da o specifičnim pitanjima odlučuju oni kojih se određene odluke najviše tiču, podcrtavši na taj način i važnost višedimenzionalnog pristupa kakav je izložio Campagnari. Prijelomnim se u tom smislu tijekom rasprave pokazalo pitanje održivosti. Naime, čak i kada se postigne model koji funkcionira, dugoročni rizik predstavlja opasnost da strukture upravljanja suviše okoštaju i doprinesu okretanju rada centara prema sebi samima, što zauzvrat ometa uključivanje novih aktera i mlađih generacija u njihove okvire. Uz to, prijelomnim se pokazalo i pitanje povezanosti s lokalnom zajednicom, odnosno susjedstvom. 
Na tom tragu, Aleksandar Popović istaknuo je problem vanjske kontrole, izrazivši bojazan da će utopijski model zajedničkog upravljanja zbog povezivanja s vanjskim svijetom postati suviše podložan utjecajima što dopiru iz okolnog, nimalo utopijskog svijeta. Ova bojazan često stvara stroge granice između prostora i zajednice koju pojedinačni centri okupljaju i njihova neposrednog susjedstva, pogotovo u četvrtima koje njeguju drukčiji stil života ili svjetonazorski sklop od onoga kakav proživa rad centara. 
 
Takav je bio slučaj i s ufaFabrikom, koji se krenuo razvijati kao ilegalni skvot u prilično mirnom i konzervantivnom susjedstvu, no Frido Hinde istaknuo je kako se metodama pozivanja susjeda na programe i uz poseban trud koji su stanari uložili kako bi postigli što jači kontakt s lokalnom sredinom svaka nedobrodošlica ubrzo premostila, što je ojačalo i položaj iz kojega su stanari mogli istupati prema lokalnim vlastima. U tom smislu primjer ufaFabrika pokazuje da je sve prepreke moguće prevladati, no isto tako i ukazuje na presudnu odgovornost javnog partnera, odnosno gradske uprave, u stvaranju uvjeta za uistinu demokratske modele upravljanja društveno-kulturnim centrima. 
 
Kao najvažniji zaključak ove rasprave mogli bismo podcrtati važnost pronalaska krhke, ali presudne ravnoteže u okviru sudioničke logike kakva bi odgovarala pojedinom centru i lokalnoj sredini. Nadalje, za dugoročnu je održivost društveno-kulturnih centara nužno tragati za načinima da se eksperimentalni pristupi odlučivanju usklade s propusnošću prema "vanjskom svijetu". Tek tada, razina sudjelovanja u okvirima određenog centra mogla bi uistinu i ozbiljno pridonijeti promjenama u širem društvenom i kulturnom kontekstu.
 
 
Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
 
 
Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 04.06.2020

VEZANE VIJESTI

Hibridne pozicije otvaraju brojne mogućnosti

Piše: Ivana Pejić
Na konferenciji u staroj bolnici u Vlaškoj predstavljeni su primjeri društveno-kulturnih centara iz zemalja Europske unije: ufaFabrik, Brunnenpassage, Interkulturelles Zentrum te Suptopia.

Tamnija strana sudjelovanja

Piše: Hana Sirovica
Zbog velike zastupljenosti u kulturnim politikama i procesima, pojam sudjelovanja i ideologije koje su u njegovoj pozadini postaju sve češćom temom rasprava i teorijskih refleksija.

Kulturne politike za povratak u budućnost

Piše: Ivana Pejić

Praksa sudioničkog upravljanja vezana je uz pitanje javne sfere, gdje se u uvjetima "institucionalne praznine" države javlja kao model prevladavanja demokratskih nedostataka sustava.