Premošćivanje kategorija likovnog izraza | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Premošćivanje kategorija likovnog izraza

S dobitnicom stipendije Erste fragmenata 17 Anom Pintarić razgovarali smo o radu Kompilacija 2, koji je natječajem i otkupljen, studiju slikarstva i radu u kriznim vremenima.

Pripremio: Kulturpunkt.hr

Foto: Erste fragmenti arhiva

  • A
  • +
  • -

Ana Pintarić studentica je slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Likovno se najčešće izražava u crtačkim tehnikama što joj je na ovogodišnjem natječaju Erste fragmenata donijelo jednogodišnju stipendiju, ali i otkup rada Kompilacija 2. Osim o recentnom uspjehu, s umjetnicom smo razgovarali o radu u pandemijskim okolnostima i mogućnostima drugačijih studijskih sistema.

 

KP: Dobitnica ste jednogodišnje stipendije Erste fragmenata, a ujedno vam je i u otkupnom dijelu natječaja otkupljen rad Kompilacija 2. Možete li nam ga predstaviti?

Crtež Kompilacija 2 nastao je kroz proces kontemplacije svojstava i značenja vizualnog reprodukcijskog sadržaja kao građe određenog medijsko-povijesnog narativa. Ono što me interesira kroz umjetnički rad je reprezentacijska funkcija, odnosno kvaliteta slike (“slike” u smislu engleskog izraza image, imagery), kada se ona stvara i uporabljuje kao ilustracija povijesnog događaja; točnije, povijesnog procesa. Upravo u tom izrazu uviđam problematiku slike kao reprezentacijskog alata; njezina tendencija da značajno utječe na dojam pojedinog fenomena u kolektivnoj svijesti šire populacije te nerijetko rezultira time da se u toj kolektivnoj svijesti povijesni procesi svedu na događaje, a u krajnjem slučaju postaju simulakrum; označitelj rasterećen od referenta.

Ana Pintarić, Kompilacija 2, Erste fragmenti 17, Lauba 2021

Nisam spremna ustvrditi da sam se kroz ove ovaj rad uspjela probiti do srži problematike, već ga vidim kao ilustraciju vlastite frustracije nad učestalom pojavom da vrlo uzak spektar vizualnog materijala (uglavnom fotografije i videozapisi) preuzme ulogu “simbola” određenog, u stvarnosti, vrlo kompleksnog povijesnog procesa. Na taj način konstruira se artificijelna hijerarhija unutar narativa koja nudi lakšu čitljivost ali je u suštini nedostatna te nije u službi reprezentacije stvarnosti (kako se čini).

 

KP: Koje biste utjecaje izdvojili kao presudne za vašu umjetničku praksu?

Od likovnih umjetnika koji mi u ovom trenu padaju na pamet izdvojila bih Marlene Dumas, Marka Lombardija, Jenny Holzer, Käthe Kollwitz...

Od teorijskih utjecaja (koje doduše još uvijek nisam sasvim savladala) izdvojila bih Deleuzea i Guattarija i povijesni materijalizam.

 

KP: Studentica ste slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Prati li i na koji način studij slikarstva tehnološki napredak, promjene u komunikaciji i izazove suvremenog društva?

Čini mi se da je struktura programa studija slikarstva na ALU ostala vjerna tradicionalnom shvaćanju likovnog obrazovanja, što nije nužno negativna stvar. Mislim da bi se neka formalna svojstva koja takav pristup nosi sa sobom trebala reformirati, primjerice način na koji je organizirano mentorstvo na višim godinama studija. Voljela bih u budućnosti vidjeti otvoreniji sistem u kojem studenti nisu nužno "osuđeni" na jednog mentora već da mentorstvo mogu zatražiti i od profesora sa drugih odsjeka, kao i onih koji vode isključivo teoretske kolegije.

Rekla bih da je premošćivanje kategorije jednog likovnog izraza i suočavanje s drugim vrstama umjetničkih, ali i neumjetničkih disciplina nužno za napredak umjetnika.

 

KP: Koliko ste tijekom studiranja imali prilike rada i izlaganja izvan studija i koliko vam je važan taj izvaninstitucionalni krug u kojem se krećete?

Izlagala sam na nekoliko skupnih izložbi na koje bi se prijavljivala preko natječaja, no Erste fragmenti 17 su do sada zacijelo najozbiljnija izložba u kojoj sam sudjelovala. Još sam uvijek vrlo vezana za Akademiju i teško mi je procijeniti koliko mi je taj važan izvaninstitucionalni okvir; nisam još prešla točku gdje se osjećam kao da se mogu orijentirati u tom svijetu.

 Ana Pintarić, Kompilacija 2

KP: Uočavate li promjene u praksi svoje generacije umjetnika i umjetnica u kontekstu krize koja je nastupila s pandemijom? Kako je pandemija utjecala na vaš rad i odluke o nastavku profesionalnog puta?

Iako je pandemija osjetno utjecala na tehničke aspekte stvaranja umjetnosti, naročito mene i mojih kolega kojima nam je Akademija kao primarni prostor za rad bila nedostupna ili ograničena, nemam osjećaj da se očituje neka osjetna promjena u samim umjetničkim djelima ili onomu o čemu ona govore. U ovom neoliberalnom kaosu u kojem živimo teško je prepoznati išta kao presedan, ili kao povod za promjenu paradigme. Mislim da bi umjetnost bila prva na tragu da to prepozna u kontekstu pandemije, no osobno nisam primjetila da se to desilo ili dešava. Nadam se da sam u krivu.

 

Tekst je dijelom suradničkog temata Erste fragmenata i Kulturpunkta o temama umjetničke edukacije, umjetničkog tržišta i aktualnim gibanjima u svijetu digitalne umjetnosti i NFT-a.


Objavio/la martina.kontosic [at] kulturpunkt.hr 10.10.2021

VEZANE VIJESTI

Pri stvaranju ne postoji ništa van sadašnjeg vremena

Pripremio: Kulturpunkt.hr
S dobitnikom Grand Prixa ovogodišnjih Erste fragmenata Nikolom Pjevačevićem razgovarali smo o njegovom radu, recentnim uspjesima i djelovanju u pandemijskom kontekstu.

Erste fragmenti 17 – najbolje od mlade hrvatske umjetnosti

Pripremio: Kulturpunkt.hr

Izložba Erste Fragmenti 17, veliko finale kreativnosti, otvara se 30. rujna u 19 sati, u zagrebačkoj Laubi – Kući za ljude i umjetnost.

Suradnički temat Erste Fragmenata

Pripremio: Kulturpunkt.hr

Ususret 17. izdanju projekta koji kontinuirano pruža podršku mladim i neafirmiranim umjetnicima, Erste Fragmenti i Kulturpunkt objavljuju suradnički temat.