Prepuštanje unutrašnjim impulsima u odsustvu vida | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Prepuštanje unutrašnjim impulsima u odsustvu vida

U novigradskoj Galeriji Rigo održava se izložba blind fields, inspirirana svijetom slijepih. O radu na izložbi i projektu razgovarali smo s autorom Danijelom Šivinjskim.

Razgovarala: Martina Domladovac

Danijel Šivinjski blindfolded in Novigrad, FOTO: Mitar Šivinjski (uz dozvolu D. Š.)

Od 6. do 29. srpnja u novigradskoj Galeriji Rigo održava se multimedijalna izložba blind fields__ slijepa polja. Izložba u kojoj sudjeluje sedmočlana međunarodna grupa umjetnika predstavlja seriju radova inspiriranu svijetom slijepih s fokusom na proces istraživanja, upoznavanja, učenja i stvaranja kroz dublji unutrašnji pristup. Uoči otvorenja, razgovarali smo s autorom izložbe Danijelom Šivinjskim.

 

KP: U sklopu rada blind fields istražujete stvaranje vizualnog bez osjetila vida. Kako je nastala ideja o ovom radu i koliko on zadire u polje aktivizma?

D.Š.: Korijen nastanka ideje rođen je u spontanoj znatiželji da kao umjetnik istražim nove dimenzije eksperimentalnosti. Kako se najčešće izražavam kroz vizualnu umjetnost, nekako me ta druga krajnost - odsustvo vizualnog - najviše privukla. Odlučio sam se tako ubaciti u ulogu slijepe osobe uskraćujući si čulo vida privremenim nošenjem poveza preko očiju na različitim poznatim i nepoznatim lokacijama. Postepenim učenjem na potpuno novom terenu, uz igru s vlastitim percepcijama kroz mnogobrojna druga čula, s vremenom me sve više privlačio taj svijet. Bilo mi je važno naučiti što više o slijepima i podijeliti to znanje s drugima u nadi da će to inspirirati pozitivne promjene. Aktivizam je počeo kroz približavanje ove teme široj javnosti i inkluziju slijepih. Bez obzira na to što smo se protekle godine najviše fokusirali na umjetničko istraživanje i stvaranje, aktivizam zapravo oduvijek osjećam kao usko povezan segment našeg rada.

KP: Bave li se i kako slijepi umjetnici vizualnom umjetnosti i koliko je općenito dostupna kultura osobama s oštećenim vidom?

D.Š.: Iako to možda nije veoma čest slučaj da slijepi ili slabovidni umjetnici imaju vizualan pristup umjetnosti, uspio sam pronaći ne tako mali broj primjera grupa i pojedinaca širom svijeta koji stvaraju upravo na tom polju. Njihovi radovi su čisti dokaz neograničenosti čovjekove kreativnosti i sposobnosti da pobijedi sve životne barijere. Približavajući se temi, imao sam prilike upoznati, komunicirati i surađivati s nekoliko slijepih umjetnika. Sloboda i samostalnost pri radu ih pokreće na neprekidno pronalaženje novih inovativnih načina izražavanja, bilo da je riječ o jednoj ili kombinaciji nekoliko različitih umjetničkih disciplina.

Zapravo jako rijetko primjećujem primjere posvećenog pristupa aksesibilnosti. Šira dostupnost kulture osobama s oštećenim vidom često nije dovoljno promišljena ili zalazi u nesvjesnost o važnosti uključenja svih ljudi. Nažalost ne razmišljaju svi inkluzivno, ali srećom pojedine organizacije i institucije iznenađuju svojim naporima u pozitivnom pravcu svedostupnosti.

KP: Kako se djela vizualne umjetnosti mogu približiti ljudima oštećena vida?

D.Š.: Načini približavanja vizualne ili bilo koje druge umjetnosti osobama s oštećenim vidom mogu biti veoma raznoliki. Od taktilnih 3D reprodukcija slika do onih baziranih na primjerice mapiranju različitih boja kroz specifične frekvencije zvuka. Ovo je veoma izazovno polje na kojem će uvijek biti jako puno prostora za nove ideje i pristupe.

KP: Trenutni fokus vašeg rada uglavnom je istraživanje prirode i "divljine". Zašto ste se odlučili baš za taj aspekt i mislite li možda na sličan način obrađivati urbane sredine kao prve prepreke s kojima se slijepi suočavaju?

D.Š.: Zapravo moj početak bavljenja ovom temom i jest bio u kontekstu urbane sredine. Počeo sam eksperimentirati s povezom preko očiju prvo u poznatom okruženju stana u kojem sam tada živio. Zatim sam uz asistenciju prijatelja izašao na ulice različitih gradova i istraživao slobodno kretanje, orijentaciju i pritom fotografirao to iskustvo.

S vremenom sam se donekle zasitio šumovima i nečistoćom impulsa ulice i odlučio zakoračiti u mirnije ambijente. U tom periodu sam sve intenzivnije počeo osjećati potencijal meditativnog stanja bića. Odabrao sam prirodu jer se tamo osjećam slobodnije i nekako bliže korijenu postojanja. Za razliku od gradskog okruženja, istraživanje nereligioznog duhovnog carstva - pravca koji me već neko vrijeme najviše privlači - je definitivno više izvodljivo i fokusiranije u prirodi. Grad je možda za nijansu lakše vizualizirati zbog npr. česte repeticije formi s kojima sam se ranije već susretao, dok je u prirodi sve dodatno življe i nepredvidljivije. Upravo nepredvidljivost je ono što kompletan rad čini eksperimentalnim i povezuje koncept kroz slobodne, sirove, iskrene, prepuštene i prirodne unutrašnje izražaje onoga što smo osjetili u dodiru s prirodom.

KP: Tijekom srpnja u novigradskoj Galeriji Rigo održat će se multimedijalna izložba blind fields __ slijepa polja na kojoj će se predstaviti i drugi vizualni, glazbeni i performativni umjetnici s kojima ste surađivali. Kako je došlo do vaše suradnje i u kojoj su mjeri vaši pristupi temi povezani?

D.Š.: Osjećam da je ovoj temi zanimljivo i korisno pristupati sa što više strana kroz što različitije prizme. Od samog početka projekt blind fields je otvoren i javno poziva sve zainteresirane da se pridruže. Većina trenutno aktivnih umjetnika su meni bliski ljudi koji su se sasvim spontano uključili. Zahvaljujući njima projekt se pored vizualnih prirodno proširio i na druge umjetničke discipline - zvuk, glazbu, ples i performans.

Ono što sam donekle postavio kao zajedničku poveznicu, što je zapravo bila i jedina uputa pridruženim umjetnicima, je fokus na prepuštanje svojim unutrašnjim impulsima i signalima prirode u ovom posebnom stanju bića uz odsustvo čula vida. Tema izložbe je donekle i mistična jer su pojedini autori istraživali izvan pet tradicionalno prepoznatih čula, baveći se duhovnom i vizionarskom dimenzijom. Iako je koncept u potpunosti eksperimentalan, sagledavajući subjektivna otkrića i radove svih umjetnika u međusobnom kontekstu moram priznati da sam ugodno iznenađen kako su se naše kolektivne puzzle naposljetku složile.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la martina [at] kulturpunkt.hr 06.07.2016

VEZANE VIJESTI

Moćan "pokušaj kazališta"

Piše: Petar Odak
Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život najstarija je ovakva skupina na svijetu, no - uz patronizirajuće tapšanje po ramenu - još uvijek nema reguliran pravni status.

Gledati ušima ili slušati očima

Piše: Vlatka Lacmanović
Unatoč tehnološkom napretku, digitalnoj televiziji, dostupnosti potrebnog znanja i iskustva, televizijski program u Hrvatskoj još uvijek nije prilagođen osobama s oštećenjem vida i sluha.

Kreativnost, originalnost i nepatetičnost

Piše: Danijel Grdić

Jedan je od najvažnijih uspjeha festivala Uhvati film! što tešku socijalnu problematiku osoba s invaliditetom približava publici u nešto vedrijem tonu.