Privatizacija javnih dobara | kulturpunkt

<

Privatizacija javnih dobara

O transformaciji javnog u privatno na područjima okoliša, školstva i medija na panelu From Commons to Commodities govorili su Jagoda Munić, Mislav Žitko i Ivana Dragičević.

Piše: Srđan Laterza

Na panelu From Commons to Commodities and the Way Back koje je, zbog strogih vremenskih ograničenja moderatorice Danijele Dolenec, ponekad djelovalo kao natjecanje u brzom čitanju, raspravljalo se o privatizaciji nekoć dostupnijih dobara. Citirajući teoretičara Branka Horvata, Dolenec je u uvodu istaknula da zdravstvena zaštita, kultura, znanost i ostala javna i zajednička dobra (po Samuelsonu) ne bi smjela biti prepuštene tržišnim uvjetima.

Ekologinja Jagoda Munić istaknula je da se o pitanju komodifikacije okoliša ne govori dovoljno, pogotovo s obzirom na važnost zdravog okoliša za sav život na planeti. Naglasila je da neki povjesničari propast civilizacija pripisuju upravo pretjeranoj eksploataciji prirodnih dobara. Munić smatra da zapadnjačko društvo još uvijek živi u pogrešnom uvjerenju da su ekonomska pitanja najvažnija, pa se tako i gospodarenje prirodnim dobrima gleda samo kroz prizmu novca i razmišlja se uglavnom o njegovoj integraciji u ekonomski sustav. Munić je kao primjere dobrog gospodarenja okolišem navela dva od Europe prostorno i vremenski udaljena primjera: gospodarenje krdima bizona u Americi prije dolaska Europljana i primjer iz suvremene Gvatemale, gdje se lokalno stanovništvo suprotstavilo prerazvijenom rudarstvu. Munić je upozorila i na prakse privatizacije okoliša u Hrvatskoj, gradnju velikih turističkih resorta na Jadranu i izdavanje koncesija za punjenje i prodaju vode u bocama. Munić je zaključila da se o gospodarenju okolišem u lokalnim zajednicama može naučiti iz inovativnih svjetskih primjera.

Mislav Žitko, student filozofije na Sveučilištu u Zagrebu i član Akademske solidarnosti progovorio je o trendovima privatizacije školstva. Žitko je naglasio da su se posljedice ekonomske krize najočitije u siromašnijim zemljama na periferiji Europske Unije, a zbog uske povezanosti javnog i ekonomskog sektora odrazile su se i na sustavu školstva. Visoki troškovi obrazovanja, smatra Žitko, stvaraju sustav za reproduciranje elita, a rast zaduženosti kućanstava u Istočnoj Europi učinit će obrazovanje nedostupnijim manje privilegiranim skupinama. Žitko ističe da ne postoji efikasan model povezivanja tržišta i sveučilišta jer su oba sustava vrlo kompleksna, a rezanje javnih troškova za obrazovanje može, kao u irskom slučaju, biti gotovo kobno. Zaključio je da je, unatoč svojem limitiranom političkom utjecaju, Akademska solidarnost odigrala pivotalnu ulogu u životu sveučilišta, pokušavajući spriječiti da ono postane mjesto reprodukcije nejednakosti.

Ivana Dragičević, novinarka vanjskopolitičke redakcije HRT-a istakla je važnost javne televizije u brizi za interese gledatelja, bilo da se radi o profesionalnom izvještavanju ili edukativnoj komponenti televizije. Spomenula je anketu u kojoj su gledatelji javne televizije pokazali znatno veće političke kompetencije od gledatelja mahom komercijalnih televizija, podsjetivši i na primjer SAD-a gdje se jednima od najrelevantnijih izvora informacija smatraju upravo javna televizija i radio, PBS  i NPR.

Moderatorica Dolenec zaključila je da sva tri polja imaju očite poveznice, a iako još uvijek ne postoji solidna teorijska baza, sve ukazuje na dobru budućnost borbe protiv pretvaranja javnog u privatno vlasništvo.

Foto: Mirela Šavrljuga

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 29.08.2011