Prošlost na vratima | kulturpunkt

Vijesti Vizualne umjetnosti

<

Prošlost na vratima

I sedamdeset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata pitanje povratka umjetnina koju su nacisti otuđili ne gubi na važnosti.

Piše: Tomislav Žilić

Renaud Camus, La Danse, Henri Matisse

Svjetska židovska organizacija za restituciju (World Jewish Restitution Organization, WJRO) objavila je novi izvještaj vezan uz povratak umjetnina nestalih tijekom Holokausta. U njemu je naveden niz američkih muzeja koji, prema ocjeni WJRO-a, nisu učinili dovoljno po pitanju restitucije, odnosno povratka umjetnina njihovim prvotnim vlasnicima, ili u većini slučajeva njihovim nasljednicima. WJRO predbacuje muzejima da ne čine sve u svojoj moći kako bi pravovremeno i učinkovito obradili sve zahtjeve, pri čemu mnoge od njih i odbacuju oslanjajući se na razne pravne "manevre" bez osnove - poput pozivanja na zastaru. Time se još jednom otvorilo pitanje povratka umjetnina koje je već 70 godina bitan aspekt suočavanja s naslijeđem Drugog svjetskog rata i nacističkih zločina te izvlašćivanja židovskog stanovništva. 

Nacističke vlasti su prije i tijekom Drugog svjetskog rata posvetile ogroman dio svojih resursa kako bi se dokopale vrijednih umjetnina. Jedan dio tog projekta bio je povezan s nastojanjima da iz priželjkivane arijevske Europe uklone svaki komad kulturnog i umjetničkog naslijeđa koje nije odgovaralo ideološkim postavkama nacizma. Tako je mnogo umjetničkih djela organizirano zapaljivano, kao u slučaju mnogo poznatijih paljenja knjiga. Drugi razlozi otuđivanja umjetnina bili su striktno financijske prirode, odnosno nacisti su stvarali velika spremišta umjetnina i drugih vrijednih objekata čijom su prodajom financirali svoj ratni stroj, a često su vrijedni umjetnički predmeti jednostavno skupljani zbog svijesti o njihovom značaju, završavajući tako i u osobnim kolekcijama nacističkih vođa. Nakon završetka rata organiziranim naporima saveznika i raznih civilnih organizacija radilo se na povratu ukradenih umjetnina i vrijednosti, no izgledno je da do današnjeg dana još velik dio nije pronađen. 

Dokaz tome su povremena otkrića osobnih zbirki koje sadrže umjetnina s popisa otuđenih, kao što je slučaj s recentnim otkrićem jedne od najvećih takvih zbirki u posljednih nekoliko desetljeća. Više od 1200 slika, crteža i grafika pronađeno je u stanu stanovitog Corneliusa Gurlitta 2012. godine, a nakon istrage nadležnih organizacija dokazano je da je velik dio zbirke na popisu otuđenih umjetnina. Gurlitz je 70 godina skrivao umjetnine, a naslijedio ih je od oca, poznatog trgovca umjetninama Hilderbranda Gurlitza, koji je trgovao "degeneriranom umjetnošću" tijekom nacističkih godina. Ova zbirka - u kojoj su se nalazile slike Kleeja, Picassa, Matissea i Chagalla - samo je jedan od primjera slučajeva kada se privatne osobe svjesno oglušuju na zahtjeve za povratkom otuđenih vrijednosti. No valja imati na umu da je privatnim zbirkama ipak teško ući u trag, za razliku od muzejskih zbirki koje su dostupne javnosti.    

Upravo zbog toga pritužba WJRO-a, koja se naslanja na prihvaćene konvencije - poput Terezinske deklaracije - kojima su donekle uređeni uvjeti povratka umjetnina vlasnicima, ne nailazi na plodno tlo. Odnosno, kako bi se ponovno aktualiziralo pitanje izgubljenih umjetničkih djela te ispravnim kanalima omogućilo vraćanje vlasnicima potrebno je poraditi na podizanju svijesti - kako institucija tako i privatnih osoba - o važnosti rješavanja tog pitanja. Jer izvjesno je da konačan povratak ukradenih umjetnina i ostalih vrijednosti jedan od načina pomirbe s mračnom prošlošću Holokausta. Usto, angažman javnosti i više je nego potreban jer umjetnine u pitanju predstavljaju bitan dio kolektivnog kulturnog dobra koje je potrebno učiniti dostupnim široj javnosti.

Objavio/la tomislav [at] kulturpunkt.hr 03.07.2015

VEZANE VIJESTI

Povijest je vrlo učinkovito oružje

Razgovarao: Igor Ružić

O dokumentarnom kazalištu te o njihovom projektu Schlachtfeld Erinnerung1914/2014 razgovarali smo s Hans-Wernerom Kroesingerom i Reginom Dura.

Glasovi otpora

Piše: Tomislav Žilić
Fond za zaštitu umjetnika novi je projekt kojim će se pokušati pomoći velikom broju umjetnika koji zbog svog angažiranog rada postaju mete represivnih mjera.

Na kulturnom frontu

Piše: Tomislav Žilić

Kompleksna društveno-politička situacija u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali posljednjih je godina obilježena sve glasnijim pozivanjem na ekonomski i kulturni bojkot Izraela.