Prostor usidren u zajednicu | kulturpunkt

Prostor usidren u zajednicu

Seriju razgovora o stanju prostora za nezavisnu kulturu u Zagrebu otvara Vesna Vuković, članica kustoskog kolektiva BLOK koji posljednje četiri godine na Trešnjevci upravlja prostorom Baze.

Razgovarale: Ivana Pejić i Matija Mrakovčić

FOTO: [BLOK] / web

Pandemija koronavirusa dubinski je promijenila svakodnevicu u svim aspektima, a posebno je teško pogodila polje kulture, ostavivši nebrojene umjetnice i umjetnike bez mogućnosti rada i direktnog susreta s publikom, zatvorivši prostore kulture i dodatno gurajući kulturne radnike u prekarizaciju. Osim pandemije, Zagreb je krajem ožujka pogodio snažan potres koji je oštetio infrastrukturu za kulturne i društvene djelatnosti, ključna mjesta socijalizacije i integracije zajednice, a poplava u srpnju samo je zacementirala bezizlaznu sitaciju u kojoj se nalaze. O utjecaju pandemije, potresa i poplave na rad društveno-kulturnih centara, klubova za programe nezavisne kulture, nezavisnih galerija i drugih izvedbenih i rezidencijalnih prostora te budućnosti planiranih programa i projekata, razgovarali smo s akterima nezavisne kulturne scene koji djeluju u Zagrebu. 

Seriju razgovora otvara Vesna Vuković, članica kustoskog kolektiva [BLOK] koji posljednje četiri godine vodi Bazu, umjetnički i društveni prostor smješten na zagrebačkoj Trešnjevci. Osim što se u kratkom razdoblju prometnula u jedan od važnijih prostora nezavisne kulturne scene, Baza je u svojim programskim aktivnostima snažno usmjerena na zajednicu u kojoj djeluje, a njen je opstanak nakon potresa ozbiljno doveden u pitanje.

 

KP: Kakav je prostor koji vodite? U čijem je vlasništvu i imate li potpisan ugovor? Kakvim biste ocijenili odnos s vlasnikom prostora?

BAZA - prostor za umjetnost i aktivizam otvorena je početkom 2016. godine, a zamislile smo je kao programsko-proizvodni prostor. Programski BAZA je usmjerena na umjetničku produkciju i edukaciju, pa otuda i naziv baza – kao mjesto proizvodnje umjetnosti, ali i govora o njoj, s naglaskom na materijalne uvjete i proizvodne odnose u kojima nastaje. Nalazi se na zagrebačkoj Trešnjevci, u Ulici Božidara Adžije 11, a od samog otvorenja i na liniji s našim kontekstualnim pristupom posebno razvijamo programe fokusirane na istraživanje kvarta i njegove povijesti. BAZA je ujedno i naš uredski prostor za obavljanje svakodnevnog posla. Kao prostorni resurs otvorena je aktivističkim inicijativama i organizacijama koje nemaju svoj prostor za djelovanje.

Sasvim konkretno, radi se o prostoru ukupne površine 74 m2, podijeljenom na tri prostorije: prezentacijsku, radioničko-istraživačku i uredsku. U tom skromnom prostoru smo 2018. otvorile i arhiv društveno angažiranih umjetničkih praksi i biblioteku s čitaonicom. Prostor je u državnom vlasništvu, a dodijeljen nam je putem javnog natječaja 2015. godine. Ugovor smo potpisale na tri godine, nakon čega nam je na temelju uspješnog upravljanja produžen na sljedeće dvije godine. Odnos s pojedinim službenicima iz Ministarstva imovine ocjenjujemo vrlo korektnim, no moramo reći da sama politika tog ministarstva nije usmjerena ka brizi i očuvanju prostora. Interes za dugoročnije rješavanje problema u BAZI, zajedno s nama kao korisnicima, nažalost izostaje.

KP: S obzirom na potres, koliko ste morali ulagati u popravke, jesu li vam i koliko u tome pomogle mjere donesene na lokalnoj ili nacionalnoj razini? Jeste li imali oštećenja nakon poplave te koliko je prostor koji vodite uopće primjeren vašem radu i aktivnostima?

Najprije valja reći da je još 2015. godine prostor zatečen u akutnom stanju jer nije bio korišten više od desetljeća, a niz šteta nastalih poplavama i pucanjem cijevi u stambenom objektu godinama nisu bile sanirane. U periodu od pet godina u prostoru smo izvele čitav niz radova: zamjenu plinskih instalacija, redovna godišnja ličenja prostora, sanaciju štete nastale dvjema prethodnim poplavama, opremu jedne od soba dodatnim radijatorima, izgradnju police i stepeništa, ugradnju profesionalne galerijske rasvjete, izgradnju i opremu čajne kuhinje. Prema našoj evidenciji, dosad smo uložile 65.000,00 kn vlastitih sredstava i nebrojeno sati rada, sve da bismo prostor dovele u stanje višenamjenske funkcionalnosti i – što je posebno važno istaknuti – koristi za širu zajednicu Trešnjevke. Paralelno, redovito smo se javljale na natječaje Ministarstva kulture RH za investicijske potpore, ali nijednom u pet godina nismo dobile potporu, iako se radi o prostoru u državnom vlasništvu s naglašenom javnom funkcijom, štoviše prostoru u kvartu u kojem manjka javne kulturne infrastrukture: na 122 tisuće stanovnika tu je gradska knjižnica, jedan kulturni centar, jedno kazalište i na samome rubu kvarta jedan muzej.

Nakon potresa prostor je "privremeno neupotrebljiv", štoviše zbog ozbiljnih oštećenja "predstavlja opasnost za korisnike zgrade i okolinu" (iz nalaza ovlaštenog statičara). U pitanju su četiri dimnjaka, dotrajala nosiva konstrukcija krovišta, zabatni zid i njegovi odvojeni zidni elementi – svi nose oznaku "pod hitno" i onemogućuju nas u svakodnevnim aktivnostima. Javne programe, dakako, ne možemo organizirati do sanacije. Mjere donesene na lokalnoj i nacionalnoj razini nisu nam nimalo pomogle. Moramo napomenuti da se radi o prostoru u vremešnoj stambenoj zgradi, stogodišnjakinji, u kojoj su i stanari pretežno starije životne dobi i vrlo niskih prihoda, pa je i stupanj njihove organizacije izrazito nizak, stoga se i oni radovi nužni za sigurnost zgrade, pa tako i svih prostora u njoj, jako sporo pokreću.

Prostor je tek djelomično primjeren našem radu, odnosno bolji je od ničega. Izložbeni program pati od skučenosti te od problema kapilarne vlage u kući bez temelja i stare fasade, a obrazovni opet od manjka prostora i od buke zbog blizine prometnice. Spomenuti arhiv i biblioteka koje smo spretno ugurale u prostor pod stepeništem već su dijelom pali žrtvom vlage. Projekt Muzej susjedstva Trešnjevka - izgradnja odozdo koji razvijamo zadnje dvije godine nadilazi ove prostorne okvire i za sad je i stoga riječ o virtualnom muzeju.

KP: Nakon višemjesečnog nestanka i programa i publike, u kojoj je mjeri pandemija utjecala na vaše ovogodišnje planove? Što očekujete od jeseni, na lokalnom i nacionalnom planu, i koje su vaše najveće potrebe u kontekstu prostora i daljnjeg rada?

Pandemija je, sasvim očekivano, prilično utjecala na naše planove i programe, no rano smo donijele odluku o prebacivanju na online modus operandi pa smo gotovo čitav obrazovni program Političke škole za umjetnike odradile preko online platforme. Isto smo napravile i u projektu Muzej susjedstva Trešnjevka, njegovom participativnom dijelu – prikupljanju fundusa.

Utoliko možemo reći da smo izvukle živu glavu. Prve jesenske najave iz Ministarstva kulture ne slute na dobro: govorilo se o cijepanju Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi na dva kruga. Dakle, njihov odgovor na krizu bio bi još kratkoročnije planiranje i dodatna administracija! Mislimo da samo dugoročnije planiranje i stabilnije podrške, a ne kratkoročni projekti, mogu spasiti kulturnu proizvodnju.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 03.09.2020

VEZANE VIJESTI

Protiv povećavanja nesigurnosti

Pripremio: Lujo Parežanin
Niz organizacija otvorenim je pismom kritizirao Ministarstvo kulture i medija zbog najavljenog skraćivanja razdoblja financiranja programa u sklopu javnih potreba u kulturi za 2021. godinu.

Lokalni doprinosi socijalnoj inovaciji

Pripremio: Lujo Parežanin
Otvoreno je glasanje za nagradu publike SozialMarie 2020, a među nominiranim projektima našla su se i četiri iz Hrvatske te jedna hrvatsko-austrijska suradnja.

Bilanca jedne katastrofe

Piše: Lujo Parežanin
Teška oštećenja kulturne infrastrukture u snažnom potresu u Zagrebu na šokantan su način produbila krizu u kulturi prouzrokovanu pandemijom koronavirusa.