Queer nužnost | kulturpunkt

Vijesti Vizualne umjetnosti

<

Queer nužnost

Novi broj e-flux magazina tematizira nove načine življenja koji nastupaju tek kada se među kulturalnim, seksualnim i društvenim ulogama krećemo kao da njima nismo definirani.

  • A
  • +
  • -

"Nalazimo se u vremenu u kojem su klasični pojmovi fleksibilnosti i slobode najčešće korišteni kako bi ljude otuđili jedne od drugih, iako bi nam sposobnosti premještanja, devijacije i mijenjanja oblika trebali omogućiti postavljanje snažnijeg zahtjeva da budemo mnogo više od onoga na što nas upućuju tradicionalne kategorije. Upravo kada razrađene tehnike izolacije radnoga procesa postaju nedjeljive od osjeta užitka i samoostvarenja, pojam queera vraća se kako bi inzistirao na slobodi kretanja i slobodi bivanja čime god se želi biti, i to ne kao "vjerovanje" već kao stvar opstojnosti", predgovor je novog broja e-flux magazina koji potpisuju Julieta Aranda, Brian Kuan Wood i Anton Vidokle, urednici magazina te međunarodne mreže za promociju vizualne umjetnosti.

Queer kao otvaranje mogućnosti "novih svjetova i novih načina življenja" osnovna je tema novoga broja magazina koji izlazi od 2008. godine, a ovo mu je 44. broj. "Njih možemo vidjeti tek kada se među kulturalnim, seksualnim i društvenim ulogama krećemo kao da nismo definirani niti jednom od njih". Ovaj je broj e-flux magazina fokusiran na suvremenu queer kulturu i umjetnost putem deset tekstova međunarodne grupe autora koji pišu od suvremenoj kontrakulturi, umjetničkim strategijama, filozofskim mislima i društvenom aktivizmu. Osnovna su pitanja broja "gdje je smješten osjećaj queer nužnosti danas" i koja je uloga queer umjetnosti otpora. O formama eksploatacije koje sebi prilagođavaju sva queer stajališta i mogućnostima njihova subvertiranja za e-flux pišu Gregg Bordowitz, Ryan Conrad i Sarah Schulman, Antke Engel i Renate Lorenz, Malik Gaines i drugi.

Pisanje uvodnika za travanjski broj e-flux magazina pripalo je Carlosu Motti. Američki umjetnik u članku naslovljenom (Ne)praktične (ne)mogućnosti piše o današnjem vremenu "sveprožimajućeg konformizma i strateškog pragmatizma" u kojem se politički cilj mainstream LGBTI pokreta sastoji od molbi za uključivanjem u diskriminatorne legislativne, društvene, vjerske i kulturne sisteme. Ideju "jednakosti" preuzeli su homonormativni karijerni birokrati koji pristaju na postojeće sisteme protokola žrtvujući nadu u zaista promjenjivu seksualnu i rodnu revoluciju. Tako se ideja radikalne promjene promatra kao naivna i zastarjela u klimi neoliberalne pojačane normalizacije. Napredak je izjednačen s asimilacijom, pojedinačna i kolektivna prava najdostupnija su društveno i ekonomski privilegiranim seksualnim manjinama koje imaju sredstva za postizanje vidljivosti. Umjereni pristup mainstream LGBTI pokreta pri kojem su priznanje identiteta i tolerancija temelji borbe za zakonska prava, pokazali su se nedostatnima u sukobu sa siromaštvom, invaliditetom, kriminalizacijom, diskriminacijom i drugim formama pritiska koje većina queer populacije trpi.

Taj reduktivni binarni diskurs propušta uvidjeti nijanse načina na koje moć djeluje u društvu, smatra Motta, "pojednostavljenjem perverznog grananja političke manipulacije do te mjere da "pribavljanje pravde" postaje zaista nemoguće u trenutnom poretku struktura". Carlos Motta navodi primjer braka kao temeljnoga pojma kojim se bave umjereni LGBTI pokreti: pristup ideji promjene razvio se na temelju institucionalizirane birokracije koja reproducira sistemsku nejednakost. Brak privatizira društvene sigurnosne mreže, destabilizira veze socijalne države i stvara kulturu oslanjanja na samoga sebe koja perpetuira ekonomsku nejednakost.

Razmatrajući povijesni razvoj queer identiteta koji počiva na njihovoj govorenoj i pisanoj priči, zainteresiran za interdisciplinarnu medijaciju putem umjetnosti, Carlos Motta postavlje legitimna pitanja svakoj borbi za ljudska prava: tko biva reprezentiran i tko ga reprezentira, što i kako je isključeno iz te reprezentacije te koji bi nas praktični ciljevi mogli pokrenuti prema politici istinskoga oslobođenja.

Novi broj e-fluxa možete pronaći na ovome linku.

Matija Mrakovčić / Fotografija: grafit bolivijske feminističke skupine Mujeres Creando, 2009.

Objavio/la matija [at] kulturpunkt.hr 12.04.2013