Radikalno mišljenje | kulturpunkt

Vijesti Vizualne umjetnosti

<

Radikalno mišljenje

Od 23. siječnja do 16. veljače u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine bit će predstavljena izložba naslova Radikalno mišljenje posvećena Grupi 143.

Grupa 143, osnovana 14. ožujka 1975, posljednji je strogo konceptualno orijentirani umjetnički kolektiv u bivšoj Jugoslaviji, čiji su članovi programski težili da stvore aktivno "mikrodruštvo" zasnovano na znanju i koje se koristi sredstvima teorije i analize. Tijekom petogodišnjeg postojanja grupe u njoj su djelovali: Biljana Tomić (1975-1980), Miško Šuvaković (1975-1980), Neša Paripović (1978-1980), Jovan Čekić (1975-1979), Paja Stankhović (1975-1980), Maja Savić (1975-1980), Mirko Diliberović (1978-1980), Vladimir Nikolić (1977-1980), Dejan Dizdar (1975-1976) i 1975. godine Nada Seferović, Bojana Burić, Stipe Dumić, Momčilo Rajin, Ivan Marošević i Slobodan Šajin.

Grupe 143, čije je ime izvedeno iz datuma osnivanja, svoje je djelovanje započela projektom namijenjenim mladim umjetnicima, povjesničarima umjetnosti i izvjesnim aktivnim sudionicima programa Studentskog kulturnog centra u Beogradu koji im je nudio zajedničku platformu za razvijanje umjetničko-teorijskih kompetencija. Rad Grupe 143 bio je ozbiljan pokušaj emancipacije od sveprisutne, proturječne stvarnosti jugoslavenskog kasnog socijalizma i stvaranje alternativnih modela znanja i života, naveo je o tom kolektivu i njegovom kritičkom mišljenju na granicama konceptualne umjetnosti Dietmar Unterkofler, koji će sa Šuvakovićem i otvoriti izložbu u MSUV.

"Novi ‘antiumjetnik’ je odbijao profesionalni kanonski trokut: akademija-galerija-muzej. Odbijao je njegovu legitimnost. ‘Svijet umjetnosti’, kako ga je tumačio Arthur Danto, više nije shvaćan kao izoliran i autonoman svijet odvojen i ograđen od društva i kulture. Naprotiv, u središte interesa postavljeno je društvo i upotreba umjetnosti kao društvene prakse. Parola o jedinstvu umjetnosti i života, formulirana u historijskim avangardama početkom 20. stoljeća, reaktualizirana je s entuzijazmom i realizirana u umjetničkim pojavama nakon 1968.godine" - navodi Unterkofler.

Suradnici Grupe 143 bili su zainteresirani za teorijske prakse suvremene umjetnosti i kulture. Oni su odbacili shvaćanje umjetnosti temeljeno na estetičkoj spekulativnosti i višeznačnosti, a prema neodadi i fluksusu kasnih 60-ih odnosili su se kritički. Spoznajno-teorijski pristupi, razvijani u Grupi 143, bili su orijentirani na pitanja o načinu funkcioniranja sistema i povijesti umetnosti, o odnosu umjetnosti i znanosti, kao i na strukturalno predočive uvjete stvaranja umjetnosti, odnosno teorijskih praksi unutar svjetova umjetnosti. Članovi Grupe 143 su individualno i kolektivno koristili različite umjetničke tradicije kako bi testirali njihovu primjenjivost na suvremeno razmišljanje o umjetnosti. Radovi grupe se odnose na skelet, temeljnu strukturu "sistema umjetnosti" i predstavljaju studije slučaja i metarefleksije u vezi s njim. Mediji kojima su se pritom koristili bili su dijagram, strukturalistička fotografija i film, performans, knjiga kao umjetničko djelo, kao i edukativni lecture-performance i seminar. Cilj je bio pritom dostići nultu točku ekspresivnosti, kako bi umjetnost i misao modernizma jednom zauvijek ostavili iza sebe i kako bi se ostvarila promjena paradigmi u umjetnosti.

Izložba u MSUV, organizirana više od tri desetljeća nakon raspada Grupe 143, postavlja i nekoliko pitanja koja u doba post(post)moderne ponovo ulaze u središte interesa: Kako se mijenja umjetnost, ako se mijenjaju uvjeti njezine produkcije? Kakve to ima posljedice po društvene odnose? Kako je moguća materijalna vrsta umjetničke produkcije?

Izvor: SEEcult.org

Objavio/la antonija [at] kulturpunkt.hr 17.01.2014