Razgovor s Oliverom Sertićem | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Razgovor s Oliverom Sertićem

Povodom ovogodišnje polujubilarne Revije amaterskog filma (RAF), razgovarali smo s jednim od osnivača i organizatora, Oliverom Sertićem.

Razgovarala: Janja Sesar

Već ste dogurali do 5. RAF-a. Čestitamo na ustrajnosti i uspješnosti! Jeste li zadovoljni sa dosadašnjim razvojem? Zahvaljujem na čestitkama. Moram odmah reći kako je to i nama ponekad čudno. RAF je projekt koji je uspio prije svega velikim interesom publike i samih filmskih amatera koji su odmah na prvoj godini poslali 74 filma i natjerali nas da guramo dalje. Svake je godine stizalo sve više radova, kvaliteta im se poboljšavala, a feedback medija i javnosti bio je dosta dobar. I tako, godina za godinom... Ja sam jako zadovoljan i to prije svega zbog neke energije koja se vrti oko cijele te priče. Ljudi su, čini se, stvarno zahvalni što imaju kome prikazati svoje filmove i meni to stvara neprocjenjivo zadovoljstvo. A i zabavno nam je uglavnom uvijek!!
Znam da je to teško, no možeš li izdvojiti što se ove godine na RAF-u ne bi smjelo propustiti? Čini mi se da je program S RAFOM NA KAFU prošle godine u Booksi bio dosta zapostavljen, s obzirom na dobar program i prisutnost autora. Ove su godine u igri sjajni autori i autorske grupe. Imamo premijeru Bore Leeja Sravnjeni sa zemljom i 80-minutni horor VINOPIRI iz Slovenije, čime osim srednjeg metra, od 17.00 sati otvaramo i termine za dugometražni amaterizam. Glavni program je u klasičnim kategorijama, osim što smo izdvojili program za osnovnoškolce i srednjoškolce, te filmove nastale na radionicama. Koji je profil publike koja posjećuje RAF? Jesi li primjetio neke promjene ili je to ipak uglavnom mlađa populacija? Dob naše publike dosta je raznolika. Iako je najveći broj prisutnih na RAF-u do 35 godine starosti, tu nema posebnih pravila. Naime, nađe se tu i klinaca od 8 godina, tako i gospode u trećoj životnoj dobi, a dobro je reći da je već godinama najstariji RAF-ovac gospodin Dragutin Hušman, koji ima više od 80, a redovito šalje novi film svake godine. Čestitamo!

Ove su godine na festivalu prisutne i kategorije RAF kids i RAF teens. Kako ste se odlučili na to?
Te kategorije stvorene su nakon što smo već primili sve filmove. Učinilo nam se da bi zbog specifičnosti radova i publike koju bi to moglo zanimati, bilo dobro napraviti cijeli jedan dan posvećen samo maloljetnim autorima. No, svakako mislim da bi upravo starija publika tu trebala biti prisutna i dati svoj vrijednosni sud o filmovima.
Kakva je pozicija RAF-a u medijima? Jeste li do sada bili zadovoljni medijskim pokrivanjem?
Pa uglavnom jesam. Iako je to uvijek posebno titranje prema svakom pojedinom mediju, čini mi se da smo dosta dobro pokriveni, a po ovome što vidim, ove godine najbolje dosad. Treba uzeti u obzir da se ipak radi o neprofesionalnoj reviji čiji program nije selektiran i zna često biti sumnjive prirode. Ja bih svakako volio da se mediji pomalo usmjere i na fenomen uspješnosti amaterskog filma, trendovima oko toga i da neki zaista vrijedni autori dobiju više prostora u medijima te da im to bude dodatni pogon za dalje.
Nakon same revije u Zagrebu slijedi RAF turneja na kojoj se najbolje prihvaćeni filmovi prikazuju i u drugim gradovima u Hrvatskoj. Kako je RAF prihvaćen izvan Zagreba, kakva je posjećenost?
U izboru publike uvijek je oko 2 i pol sata filmova svih žanrova, a putujemo svugdje gdje nas zovu. Osim što smo prešli cijelu Hrvatsku više puta, bili smo već i u Srbiji i Crnoj Gori, BiH, Sloveniji te Austriji, a prošle nam je godine za dlaku izmaknula Poljska. Posjećenost ovisi o trudu lokalnih organizatora, uloženom u oglašavanje, posebno u gradovima gdje još nismo bili. Također ne postoji nešto što bi mogli nazvati kontinuitetom. Uglavnom, redovito se iznenađujemo malim ili velikim brojem ljudi na nekom mjestu. No, broj nije uvijek presudan za kvalitetan program. S putovanjima smo krenuli još od prvog RAF-a, a do sad smo odradili oko 70 gostovanja, od toga oko polovinu s prošlogodišnjim izborom, što znači da se interes povećava, a samo prošlogodišnje filmove koji su ušli u uži izbor vidjelo je više od 2000 ljudi. Od prošle godine počeli smo te filmove objavljivati i na raznim medijima, a ove godine na DVD-u objavljujemo izbor od 2005., izbor 2006. i Best of the best 2002. – 2006. po izboru nas organizatora. Dio filmova bit će stavljen na web, te izdan kao dio multimedijskog DVD-a za BUG.
Možeš li usporediti amatersku filmsku produkciju u Zagrebu i u drugim dijelovima Hrvatske?
Zagrebačka produkcija, daleko je najjača, što je razumljivo zbog jače infrastrukture, informacijske povezanosti, brojnih projekcija i svih ostalih dobrota što nam donosi suvremena civilizacija. Ovdje ipak postoje neki Kino klubovi, festivali na kojima se dobiva inspiracija, a različiti se ljudi zbog bogatijeg noćnog i kluturnog života češće sreću, više piju zajedno i u pjanskom magnovenju odlučuju na zajedničke projekte. Takve inicijative nerijetko donose stvarno plodne rezultate. Nekom takvom logikom ide i s ostalim gradovima, od tamo gdje postoji amatersko-filmska tradicija i neka javno prisutna tehnika, uvijek dolazi i najviše filmova, poput recimo Zaprešića ili Samobora. S druge strane užasno cijenim samostalnu inicijativu u gradovima gdje svega toga nema i gdje je pogonsko gorivo čisti entuzijazam, poput malih gradića u Slavoniji, Buja ili pak Gunje.
Što misliš, koliko je RAF uspio u rušenju predodžbe u kojoj postoji čvrsta barijera između filmskih profesionalaca i amatera, između organizatora i publike?
Ne mislim da postoji neka čvrsta barijera, barem ne kod nas, no na nekim se festivalima jasno zna tko gdje sjedi, kome su namijenjeni koji partiji i kome se treba pokloniti, a to najviše ovisi od organizatora. Razlika između nabrojanih, hajdemo ih nazvati «skupina», drugačija je na svakom festivalu. Motovun film festival je, naprimjer, jedan tako otvoreni festival u kojemu nema pompe oko najvećih redatelja ili glumaca jer su organizatori stvorili upravo takvu atmosferu. Ako Mikija Manojlovića, Paula Andersona ili Stephena Daldryja izmjestite iz kratkih hlača i neformalne atmosfere na crveni tepih i date mu šampanjac, oko njega će se stvoriti daleko više pompe. Mi smo simbolično baš sve ljude koji se vrte oko RAF-a nazvali E-KIPA, jer to svi i jesmo.
Ove godine održat će se još jedna radionica, radionica amaterskog filma. Kako je ona koncipirana i koji je njezin cilj?
Njome želimo otvoriti prostor i mladima koji o filmu ne znaju baš ništa, a žele naučiti. Na kraju krajeva to nam je i neka misija, zar ne? Ovogodišnju vode redatelj Josip Visković i glumac Goran Vrbanić, koji u vrlo neformalnoj, ali ohrabrujućoj atmosferi žele provesti ljude kroz proces pripreme, snimanja, montaže i konačno, projekcije.
Prokomentiraj otvaranje natječaja za amaterski porno film.
Trend u našim medijima, dobra navlakuša za stranice Život, zezancija i opipavanje osjećaja nacije. U svakom slučaju, provjeravamo spremnost Hrvata da se odazovu pozivu jednog njihovog vlastitog festivala. Osim toga, i da skinemo skarednu masku s te grozne riječi  sex.
Unutar festivala održat će se i radionica "Don't hate the media be the media" u organizaciji FADE IN-a. Kako bi prokomentirao dosadašnji razvoj ove uspješne i popularne radionice? Planira li se nakon radionica i neki sljedeći korak, gdje bi se ljudi koji su na tim radionicama osposobljeni, mogli dalje razvijati, a  možda i profesionalno djelovati u području video aktivizma?
Da, to FADE IN radi već tradicionalno i uvijek je veliki interes. Do sad je napravljeno 20-tak radionica u cijeloj Hrvatskoj, a feedback je do sad bio uglavnom jako dobar. Nastavak će se dogoditi već u travnju, tj. svibnju i to kroz 10-dnevnu naprednu radionicu za dio najmotiviranijih, te kroz praksu na lokalnim televizijama. Namjera nam je do kraja obučiti ljude za izradu socijalno angažiranog videa, te ih motivirati i organizacijski osposobiti da naprave mali edukacijski video aktivistički centar u svome gradu te se povežu u mrežu s ostalima kako bi mogli nesmetano izmjenjivati video materijale ne baš često prisutne u našim medijima iz komercijalnih ili inih razloga.
Hoće li su i ove godine pojaviti nova DVD izdanja?
U 2005. godini izbacili smo Izbor filmova 2004. Godine. Zbog puno aktivnosti i projekcija u 2005., nismo uspjeli napraviti DVD od te godine, no svakako planiramo napraviti i to kao službeno izdanje te se malo potruditi u distribuciji. Ove godine izlazi i Best of the best svih 5 godina po izboru organizatora. Izbacit ćemo i DVD izdanje najbolje prihvaćenog srednjemetarskog filma, a možda nešto napravimo i s Bore Leejem.
Tko financira festival? Uspijevate li s tim sredstvima pokriti troškove?
U najvećoj mjeri financirani smo od Ureda za kulturu grada Zagreba i Ministarstva kulture, no ove smo godine dosta stvari uspjeli dobiti i sponzorskim dogovorima i partnerstvima. Ipak, to još nikako nisu realni troškovi i uvijek se režemo na honorarima, koji bi trebali biti bitan motivacijski faktor za brojnu ekipu koja vrijedno priprema festival više od 3 mjeseca. No, mi razvijamo produkciju s novcem koji nam je odobren. Ako dobijemo više para, bit će više plakata, više gostiju, moći ćemo realno platiti ljude, a ne ih moliti da rade za sramotne novce U svakom slučaju, spomenuo bi naše partnere Centar za kulturu Trešnjevka, Kulturtreger/KK Booksa, Confusion, Fade in, Propeler film, mi2lab Multimedijalnog instituta, NAN, Gjuro II, 4yTV, zatim pokrovitelje Plug&play, Audio video consulting, Zauder film, Loewe, Kerschoffset, Kvark, Mac galerija - Apple Centre, Presscut, Medianet, British Council, Tele 2, Zlatorog, Virtualni ured, Adria Rent d.o.o., Lavazza, Montana, TOZ Penkala, Dirty Old Empire - Luna te medijske pokrovitelje Jutarnji list, Internet Monitor, inZG, Z1, filmski.net, Klik, Bug, 04 Megazin, Pornart, Feral Tribune, Radio Student, film-mag.net.

Kakvi su planovi organizatora RAF-a? Napraviti distribuciju, isfurati emisiju na televiziji, napraviti središnji regionalni filmski portal, a pripremamo se i za 3 ili 4 regionalna predRAF-a gdje će se prikazivati svi prijavljeni filmovi, a u Zagreb će dolaziti njihov izbor publike. Za sad postoji interes u Rijeci i Karlovcu, a s ostalima se još dogovaramo.

http://www.revijaamaterskogfilma.hr

Objavio/la admin [at] kulturpunkt.hr 21.03.2006