Razigrana i angažirana imaginacija urbanog života | kulturpunkt

Razigrana i angažirana imaginacija urbanog života

U sklopu Blokovog programa Kino na placu održava se besplatna projekcija dvaju filmova koji tematiziraju transformacije rada i urbanog prostora te revolucionarne tekovine.

Pripremila: Hana Sirovica

Kino na placu. FOTO: Luka Pešun

  • A
  • +
  • -

Kino na placu, program kojim udruga BLOK već niz godina u večernjim terminima organizira besplatne filmske projekcije na Trešnjevačkoj tržnici, završit će svoj ovogodišnji ciklus u petak 15. srpnja. Izbor naslovljen Doba trešanja uključuje žanrovske hibride "koji sjajno utjelovljuju legendarni situacionistički grafit: 'Dosada je kontrarevolucionarna' i pokušavaju zamisliti urbani život sazdan od neposrednih, eksperimentalnih i strastvenih aktivnosti", ističe se u popratnom tekstu, 

U petak će na platou Trešnjevačkog placa, s početkom u 21 sat, biti prikazana dva filma koji tematiziraju transformacije rada i urbanog prostora te revolucionarne tekovine, a potječu iz jugoslavenskog i kubanskog konteksta. Kratkometražni dokumentarac Vesela klasa (1969.) potpisuje Bojana Marijan (kasnije Makavejev). Ova nedavno preminula autorica primarno je ostala zapamćena kao producentica i asistentica režije na filmovima svojeg supruga Dušana Makavejeva za koje je i komponirala muziku. Vesela klasa jedini je film koji je režirala, a sastoji se od satiričkih pjesama novosadskih radnika i radnica koje anticipiraju novo lice socijalizma. Kako stoji u tekstu kustosice programa Dine Pokrajac, "ovaj balkanski vodviljski dragulj dokumentira kako radnici i radnice u jednoj tvornici provode svoje slobodno vrijeme. Naglasak je možda na pjesmi i alkoholu, no riječ je o pronicljivoj političkoj satiri sastavljenoj od zajebantskih dvostiha o povezanosti prehrane i seksa (beli lebac – dobar jebac), aktualnoj vanjskoj politici i vjeri u budućnost klase koja radi dok se drugi sladi. 'Socijalizam današnji će proći i nov savremeniji će doći' kaže plehnati muzičar, no proročanstvo se nažalost nije obistinilo."

Dugometražni film Na ovaj ili onaj način (1977.) Sare Gómez pripada u našem prikazivačkom kontekstu slabo zastupljenoj kubanskoj postrevolucionarnoj kinematografiji i predstavlja primjer hibridne i angažirane filmske forme kakva je u tom periodu doživljavala procvat. Film kroz ljubavnu priču učiteljice Yolande i tvorničkog radnika Maria promišlja urbani razvoj i socijalnu politiku u postrevolucionarnoj Kubi i njihovo nastojanje da se othrvaju nasljeđu kolonijalizma i patrijarhata. Sara Gómez je afro-kubanska filmska autorica koja je prije dugometražnog prvijenca režirala je niz intrigantnih etnografskih dokumentaraca i radila kao asistentica režije na filmovima Sjećanja na nerazvijenost Tomása Gutiérreza Alee i Pozdrav, Kubanci! Agnès Varde. "Njezin labuđi pjev Na ovaj ili onaj način utjelovljuje sve ključne karakteristike 'nesavršenog filma' kakav Julio García Espinosa zagovara u svojem istoimenom manifestu, a u sklopu Kina na placu gledat ćemo verziju koju je Arsenal—Institut für Film und Videokunst u Berlinu nedavno restaurirao i prikazana je tek na nekolicini renomiranih svjetskih festivala", piše u najavnom tekstu.

Više detalja o filmovima i konceptu možete doznati na stranicama Bloka.
Objavio/la hana [at] kulturpunkt.hr 14.07.2022

VEZANE VIJESTI

Aveti industrije

Piše: Josipa Lulić

Izložba Priroda, kemija i društvo poziva na konstrukciju velikih tematskih narativa, ali nudi i duboko humanizirajući istraživački dijalog s ljudima i prostorom.

Neplaćeni kulturni rad

Piše: Matko Vlahović

Cijenu neplaćenog i potplaćenog rada snose uglavnom mlade kulturne radnice, nerijetko subvencionirajući zaposlenje u struci obavljanjem nekog drugog posla. 

Za nedogmatsko shvaćanje tendencije u umjetnosti

Piše: Lujo Parežanin

Kolekcijom tekstova slikara i kritičara Đure Tiljka, biblioteka Tendencija kustoskog kolektiva BLOK još jednom je demonstrirala svoju koncepcijsku vrijednost i promišljenost.