Razigrani laboratorij cirkuskih entuzijasta | kulturpunkt

Kulturoskop Intervju

<

Razigrani laboratorij cirkuskih entuzijasta

O festivalu Cirkobalkana, raznovrsnostima programa i razvoju suvremene regionalne cirkuske scene razgovarali smo sa suosnivačem festivala Nikolom Mijatovićem.

Razgovarala: Ivana Pejić

Festival Cirkobalkana dio je istoimene regionalne platforme za razvoj suvremenog cirkusa, a sedmu godinu zaredom održava se u organizaciji Cirkusfere iz Beograda i zagrebačke Cirkorame. Ovogodišnje izdanje festivala započinje prvomajskim cirkus-piknikom u dvorištu Močvare, kojim se Cirkobalkana pridružuje proslavi dvadesetog rođendana zagrebačkog kluba. U idućih deset svibanjskih dana, ljubitelje suvremenog cirkusa očekuje dvanaest predstava renomiranih svjetskih grupa, kao i lokalnih i regionalnih umjetnika/ca, te bogat i raznovrstan program popratnih sadržaja.

O ovogodišnjem programu, regionalnoj cirkuskoj sceni, značaju edukacije te uvjetima rada u polju razgovaramo s Nikolom Mijatovićem, suosnivačem festivala i jednim od voditelja Cirkorame, udruge koja ove godine obilježava desetu godišnjicu ustrajnog rada na promociji suvremene cirkuske umjetnosti.

 

KP: Kroz svojih šest izdanja CirkoBalkana se profilirala u festival u kojem se miješaju različite inovativne umjetničke forme, od akrobacija do suvremenog plesa i eksperimentalnog teatra. Što nas ove godine očekuje u šatoru i oko njega? 

Cirkobalkana je na prvom mjestu festival suvremenog cirkusa koji postavljamo u šator kao tradicionalni objekt za cirkusku izvedbu. Suvremeni cirkus je kao takav zapravo jedan veliki hibrid, utemeljen na cirkuskoj tehnici koja vrlo često izlazi iz svojih konvencionalnih okvira i nerijetko koristi druge medije poput kazališta, plesa, fizičkog teatra, videa i zvuka, što je slučaj i s većinom predstava koje gostuju na festivalu. Selekcija predstava za ovogodišnji festival je vrlo interesantna – u prvom dijelu festivala akcent stavljamo na regionalne izvođače pa ćemo tako imati čak dvije premijere u izvedbi Malinade kolektiva i Petroleje Štulić. Čekaju nas i dvije ovosezonske kreacije: prvu potpisuju umjetnice Danka Sekulović i Ana Popović, dok drugu izvode Tricycle Trauma u suradnji s D.B. Indošem i Kućom ekstremnog muzičkog kazališta. Nastavljamo, naravno, i s vrlo raznovrsnim odabirom predstava iz čitave Europe, od ovogodišnjih laureata circusNext PLaTFoRMe – umjetnice Laure Murphy i kompanije Random, do poznatih kompanija poput Side Kunst Cirque, Un loup pour l'homme, Solana Barbala i umjetnice Nikite Val. Popratni program oko šatora je dosta intenzivan i on je zapravo zabavno-edukativnog karaktera. Tu je i vrlo raznovrstan glazbeni program koji će se gotovo svako večer odvijati u šatoru i klubu Močvara, s kojim proslavljamo njihovih dvadeset godina rada.

Malinada

KP: I u dosadašnjim izdanjima Cirkobalkana je, uz renomirane umjetnike/ce iz svijeta suvremenog cirkusa, ustrajno zastupala male i neafirmirane regionalne produkcije, a ovogodišnjim programom stavljate poseban naglasak na njihov rad. Na koje sve načine podržavate mlade umjetnike iz regije? 

Izvedbeno gledano, dosta mladih lokalnih umjetnika i umjetnica, kao i onih iz okruženja, selektirani su sa svojim predstavama i uvršteni u program festivala, a isto tako svi cirkuski umjetnici imaju priliku prijaviti se na Open stage program i nastupiti s drugim kolegama u formi kolaž cabaret večeri. Ove je godine festival Cirkobalkana partner u projektu Ride&Camp koji za cilj ima  razvijanje suradnje između francuskih i regionalnih cirkuskih umjetnika. Voditelji ovog projekta su spomenuta svjetski poznata kompanija Un loup pour l' homme, koja će u sklopu festivala izvesti dvije svoje predstave Face Nord u Pogonu Jedinstvo i Rare Birds na Trnjanskom nasipu. Za vrijeme boravka u Zagrebu započinju i s radom na međunarodnom mentorskom projektu Circle of Creativity koji okuplja mlade cirkuske i plesne umjetnike iz Francuske, Slovenije, Srbije i Hrvatske. Projekt u fokus stavlja umjetničku kreaciju, odnosno, na koji način kreirati zaokruženu cjelinu poput cirkuske predstave – koje izvedbene alate koristimo, koji pristup, kako unapređujemo ili odbacujemo tehniku kojom vladamo... Projekt se nastavlja u rujnu na beogradskom izdanju Cirkobalkane, na kojemu će sudionici imati priliku prezentirati skupnu kreaciju. Ovaj svojevrsni laboratorij u Zagrebu realiziramo u suradnji sa Zagrebačkim plesnim centrom i našim dugogodišnjim suradnicima, zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade Pogon.

Na osmišljavanju projekta Circle of Creativity radilo se više od godinu dana. Projekt je osmišljen tako da su u prvi plan stavljene potrebe regionalnih umjetnika i stvarni problemi s kojima se mladi umjetnici susreću pri radu na umjetničkoj kreaciji, a također je dosta dobro isplaniran i mentorski rad i vodstvo čitavog projekta, pogotovo zbog neprocjenjivog iskustva koju Un loup pour l' homme imaju u svom dosadašnjem umjetničkom stvaralaštvu.  

Face nord

KP: Pored glavnog izvedbenog, najavili ste i zanimljiv popratni program koji realizirate u suradnji s organizacijama nezavisne kulture, ali i nekim institucijama. Što posjetitelji mogu očekivati?

Ove je godine popratni program u dosta širokom opsegu i zapravo je već započeo otvorenjem dviju izložbi fotografija Ivana Marenića u Francuskom institutu i u galeriji Siva, te izložbom plakata prethodnih šest izdanja festivala koja je postavljena u gradskoj knjižnici Marija Jurić Zagorka. Tu je i niz radionica iz našeg programa Laboratorij cirkuske umjetnosti koje će se održavati u Pogonu Jedinstvo, Klubu Močvara i Zagrebačkom plesnom centru, a namjenjene su profesionalcima koji se žele usavršavati u poznatoj tehnici ili se oprobati u potpuno novoj. U suradnji sa Francuskim institutom, u Medijateci će se održati okrugli stol na temu cirkuske umjetnost kao važne umjetničke forme. No ono najzanimljivije je, naravno, oko i unutar samog šatora. Tu publiku očekuju različite radionice za djecu i mlade, Cirque Boutique buvljak, vizualne instalacije, zabava uz bradatu gataru, tatoo lutrija – besplatno live tetoviranje motiva koje vam kolo sreće dodijeli, cijelodnevno druženje za 1. maj, Chillibar u cirkusu, live sitotisak otiskivanje na majice, Chip Bordello Pizzeria, i puno zabavnog i opuštenog druženja.

Nikita Val

KP: Ove godine obilježava se i deset godina Cirkorame – udruge koja, osim što suorganizira festival, kroz različite programe promiče suvremenu cirkusku umjetnost. Vidite li neke pomake u lokalnom kontekstu u odnosu na 2009. godinu kad ste počinjali? Kako se u tom razdoblju razvijala scena, a kako institucionalna podrška ovoj izvedbenoj formi? 

Trenutak kada smo odlučili osnovati udrugu koja će se baviti isključivo promocijom i razvojem cirkuske umjetnosti na ovim prostorima, zapravo je bio ključni moment u našem daljem radu. Kada smo se profilirali kao cirkuska udruga stvari su se počele razvijati puno jednostavnije, iako i dalje uz velike poteškoće s kojima se svakodnevno susrećemo. Recimo da i dalje, nakon deset godina, koristimo prostor za trening cirkuskih vještina u sklopu AKC Medika koji egzistira u stalnoj prijetnji pred izbacivanjem, nismo priznati kao umjetnici od strane institucija što nam u mnogo čemu otežava dugoročna planiranja i rad uopće, a na kraju i samu egzistenciju. Zbog svega toga nam je onemogućeno da prijavljujemo projekte koji se tiču produkcije cirkuskih predstava pa se takvi projekti uglavnom samofinanciraju od strane umjetnika ili su u programu potpore od programa poput Pogonatora ili SubScene. Festival nam je slabo ili nikako financiran od strane institucija. Ministarstvo kulture se oglušuje na svaki poziv za konstruktivnim razgovorom, a vrlo bitan korak koji očekujemo s njihove strane je taj da i mi – cirkuski umjetnici – jednog dana dobijemo status umjetnika.

Zbog svega toga scena u Hrvatskoj se jako sporo razvija i trenutno smo pri samom dnu ljestvice Europske unije po odnosu zemalja članica spram cirkuske umjetnosti. Međutim, situacija nije tako crna kao što izgleda, baš zbog entuzijasta iz različitih cirkuskih udruga, kolektiva i inicijativa koji su odlučili uložiti svu svoju snagu u razvoj i promociju cirkuske umjetnosti kroz različite programe. Danas se cirkus prakticira na nekoliko različitih mjesta u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Puli, Zadru, Samoboru. Sve više je roditelja koji se odlučuju da svoje dijete upišu na cirkuske vještine, što je ogroman napredak od prije deset godina. Mladi se u adolescentskoj dobi odlučuju za poziv cirkuskog umjetnika te odlaze u inozemstvo na studije, rade se rezidencijalni programi u cirkuskim prostorima diljem Hrvatske, a street art festivali postaju sve brojniji. Pozitivnih primjera je puno, primjetan i veći broj udruga koje apliciraju i dobivaju financijsku potporu, ali su iznosi koji se dodjeljuju za programe koji se tiču suvremenog cirkusa prilično minimalni.

Pozitivno je i to da je Cirkoramin rad prepoznat i u europskim cirkuskim krugovima, te smo kroz godine rada postali članovi najveće europske cirkuske mreže Circostrada Network, partneri smo u circusNext PLaTFoRMi, radimo suradničke projekte s cirkuskom školom Turbul iz Francuske, a ono što nas osobito veseli je povezivanje s regionalnim partnerima kroz projekt CPuP koji za cilj ima umrežavanje organizacija i umjetnika s prostora Jugoistočne Europe. Ipak se može reći da je naš najveći projekt kupovina cirkuskog šatora, zajedno s kolegama iz beogradske Cirkusfere, jedan dugoročan projekt koji zapravo pred nas postavlja nove izazove s kojima se moramo i želimo nositi. 

KP: Za razvoj cirkuske umjetnosti i vještina, kao i drugih oblika izvedbenih umjetnosti, ključna je edukacija. Često se kao pozitivan primjer navodi Francuska, sa stoljetnom tradicijom cirkuske umjetnosti i Federacijom cirkuskih škola iz kojih se nakon četverogodišnjeg programa izlazi s državnom diplomom. U našem kontekstu razvoj se temelji na inicijativi vaninstitucionalnih aktera, pa tako i Crikorama od samog početka provodi Laboratorij cirkuske umjetnosti. Koliko je taj program važan za generiranje novih umjetnika i razvoj čitave scene?

Francuska je jedna od zemalja koja svojim primjerom pokazuje da cirkus kao izvedbena umjetnost potpuno ravnopravno stoji rame uz rame s kazalištem, suvremenim plesom, baletom i svim drugim, ne samo izvedbenim umjetnostima. Za njom ne zaostaju ni Belgija, Danska, Nizozemska, Švedska, Finska, Španjolska i Italija. Te države imaju jasnu kulturnu politiku, a uz dobar dio budžeta koji se izdvaja za kapitalne cirkuske projekte, financiraju i manje, nezavisne cirkuske kompanije, i nerijetko se radi o potpori u milijunskim iznosima po godini. Ovoj skupini visoko razvijenih i umjetnički osviještenih zemalja ubrzanim koracima pridružuju se i Njemačka, Austrija, Češka, Poljska, Mađarska, Litva i Estonija, koje vide veliki potencijal u cirkusu kao izvedbenoj umjetnosti, pa je tako posljednjih godina primjetan veliki pomak u institucionalnoj edukaciji na polju cirkusa, otvaraju se cirkuski centri, povećava se broj izvođača i cirkuskih kompanija. 

Hrvatska je još uvijek na razini vaninstitucionalne edukacije koju provode udruge i pojedinci. Cirkorama se kroz projekt Laboratorij cirkuske umjetnosti, usmjeren profesionalnoj edukaciji umjetnika kao i edukaciji za početnike, profilira u svojevrsni cirkuski edukacijski centar. Kroz godine se razvija i projekt Cirkuski inkubator namijenjen korisnicima od 6 do 14 godina koji iz godine u godinu ima sve više polaznika. Kako bismo što kvalitetnije provodili programe cirkuske edukacije uspostavljamo suradnju s cirkuskom školom Turbul iz Francuske s kojom radimo na razvijanju cirkuske pedagogije na prostorima naše regije. Tako kroz dvogodišnji projekt educiramo sebe kao i kolege iz drugih udruga kako podučavati cirkus – metodologiju rada, praktična iskustva, kao i rad s ugroženim skupinama djece i mladih. Ovaj projekt prerasta u jak partnerski projekt koji u posljednjih šest godina pruža mogućnost mladim ljudima s ovih prostora da odlaze na jednogodišnju edukaciju u cirkusku školu Turbul, iz koje se vraćaju s državnom diplomom za cirkuske pedagoge. Trenutno se na jednoj takvoj edukaciji u Francuskoj nalazi i mlada umjetnica Petra Drmić koja je s dvanaest godina prvi put došla na Cirkoramine treninge, a kroz godine upornog rada i nakon završene srednje škole u Zagrebu, odlazi u cirkusku školu u Francuskoj gdje se, osim za cirkusku pedagoginju priprema i za upis na višu cirkusku umjetničku školu. 

U Hrvatskoj postoji nekoliko centara u kojima se kontinuirano provode različiti programi vezani uz cirkusku edukaciju, produkciju, kreaciju, rezidencijalne potrebe. Uglavnom se radi o udrugama koje već dugi niz godina rade na promociji ove izvedbene umjetnosti i svojim entuzijazmom i ustrajnošću prkose svim poteškoćama s kojima se svakodnevno susreću. Samo takvim načinom rada se mogu dogoditi određene promjene u društvu s kojima će cirkuska umjetnost dobiti mjesto koje joj zaista pripada. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Objavio/la ivana [at] kulturpunkt.hr 30.04.2019

VEZANE VIJESTI

Medika ostaje!

Piše: Matija Mrakovčić
Za moguću "nelegalnost" korištenja prostora Medike odgovornost snosi isključivo Grad Zagreb, i to njegove najviše političke instance.

Osnovni problem scene je nedostatak prostora za rad

Razgovarao: Vatroslav Miloš

Ususret Cirkobalkani, sa selektoricom programa Jadrankom Žinić Mijatović razgovaramo o suvremenoj regionalnoj cirkuskoj sceni, nužnom povezivanju te uvjetima rada u sektoru.

Pedagogija suvremenog cirkusa

Pripremila: Martina Domladovac

Umjetnici cirkuskih udruga Cirkorama i Razbibriga gostuju na Nedelji savremenog cirkusa u Beogradu gdje će sudjelovati u izvedbi predstave Cirkobalkana Cabaret.