Raznovremenost istovremenog | kulturpunkt

Vijesti Mediji

<

Raznovremenost istovremenog

Izbor iz tjedna u medijima: od Beiruta i Pariza, preko novih klasnih stratifikacija, do Helmuta Schmidta i "poetičke povijesti New Yorka".

Piše: Vatroslav Miloš

Beirut 1970-ih / FOTO: Steven Nestor

Teško je, u tjednu poput protekloga, misleći na događaje u Parizu i Beirutu, suvislo sumirati ono što ste čitali i smatrali vrijednim podijeliti s drugim čitateljima. Još teže od toga jest priznati da o terorističkom napadu koji je prethodio pariškom niste znali ništa. I da jeste, vjerojatno ne bih bili ni upola toliko potreseni koliko prilikom izvanrednog uključenja programa francuske televizije u program HTV-a u petak, 13. studenog. Kao da bismo uopće nečime mogli opravdati nezainteresiranost za ljudske živote koji su tek nešto geografski udaljeniji od onih drugih. Beirut, znan i kao Pariz Bliskog Istoka, i formalno grad-blizanac francuskome glavnom gradu, desetljećima je mjesto periodičkog terorističkog nasilja, a u četvrtak, 12. studenog, dvojica ISIS-ovih bombaša tamo su ubila 43 i ranili 239 ljudi. I ne može se reći da nitko nije primijetio, novine su pisale i televizije su izvještavale o tome, radi se o tome da nikome nije palo na pamet svjetlošću obojati zgrade u crveno i bijelo s libanonskim cedrom u sredini. U našim glavama, njihova smrt tek je dio bliskoistočne ili afričke svakodnevice, nešto poput odlaska na tržnicu ili izlaska u klub nakon napornog tjedna u uredu. U terorističkom napadu koji se zbio na nekoliko lokacija u Parizu u petak, 13. studenog, ubijeno je 132, a preko 350 je ranjeno i istovremeno je proglašen napadom na "naše vrijednosti", na "naš način života", na "našu civilizaciju i kulturu". Jednostavno - mada nema ničeg jednostavnog u tome - treba i to reći otvoreno, bez relativizacije i bez moralizacije: neki su životi vrijedniji od drugih. I, ako toga nismo svjesni i inače, možda ovi događaji mogu poslužiti kao podsjetnik na historijsku, ekonomsku, socijalnu, geografsku, političku i, ne najmanje važno, mentalnu podjelu koja razdire planet koji tek privremeno okupiramo. Povijest ovog neznanja, ignoriranja, nebrige i ove nejednakosti je i povijest svijeta samog, povijest kolonijalizma i imperijalizma, povijest brutalne eksploatacije tijela i duha koja će nas sve zajedno neminovno odvesti u propast. A o tome "čija nas smrt dira", vrijedi se podsjetiti na istoimeni članak Barbare Matejčić objavljen sredinom listopada ove godine, ali i na "genezu globalnog džihada" u članku Robin Wright u New Yorkeru

"Klasne razlike nikada ne umiru, već samo pronalaze nove načine ispoljavanja", zapisao je svojedobno Richard Hoggart, britanski sociolog, teoretičar književnosti i osnivač birmingemskog Centra za suvremene kulturalne studije, o knjizi eseja Georgea Orwella The Road to Wigan Pier. Ovaj citat čini se prikladnom uvertirom u Social Class in the 21st Century, knjige nastale prema Great British Class Survey, istraživanju kojeg je 2011. proveo BBC upravo pod ravnanjem autora Mikea Savagea. "Od 161 tisuće ljudi koji su sudjelovali u Great British Class Survey (…)", piše Lynsey Hanley u prikazu knjige, "njih 4,1 posto pod zanimanje navelo je direktorsku poziciju, što je 20 puta više nego li je njihov stvaran udio u radnoj snazi. Suprotno tome, baš nitko nije naveo da je čistač".  

FOTO: Ulrich Baumgarten/dpa

Rijetko tko se sjeća vremena koje na njemačkoj i europskoj političkoj pozornici nije bilo obilježeno figurom Helmuta Schmidta. Rođen 1918. godine, Schmidt je u svijet njemačke visoke politike ušao 1953. godine kao član SPD-a izabran u Bundestag, potom prvo kao ministar obrane pa kao ministar gospodarstva i financija u vladi "velike koalicije" Willyja Brandta, a savezni je kancelar postao 1974. godine i na toj poziciji ostao osam godina. Zastupnikom je u Bundestagu ostao do umirovljenja 1986, a paralelno je ušao i u upravnu strukturu uglednog tjednika Die Zeit. Umro je prošlog tjedna u 96. godini života. Theo Sommer, glavni urednik Die Zeita od 1973. do 1992, prisjeća se političara, kolege i prijatelja, a članak možete čitati i na engleskom

Capital: New York, Capital of the 20th Century američkog pjesnika Kennetha Goldsmitha nekonvencionalno je uobličena povijest jednog grada. Goldsmith je želio "ispričati" svoju verziju onoga što je Walter Benjamin bio naumio s Parizom u Passagenwerku. "Ovo je verzija povijesti u negativu, ono što se zapravo događa na ulicama, između zgrada", veli Goldsmith, "i želio sam napraviti isto: napisati čitavu knjigu o New Yorku koji se nikada ne bi mogao pojaviti u povijesnim knjigama". Ovdje imamo posla s "kaleidoskopskim asemblažem, poetičkom povijesti New Yorka" koja je sačinjenena isključivo od tekstualnih, fotografskih, grafičkih, novinskih citata. Prikaz Scotta Heimsa možete čitati ovdje

Stota je godišnjica rođenja Rolanda Barthesa. Obilježava se to diljem svijeta na različite načine: od znanstvenih simpozija, preko obljetničkih izdanja i prijevoda, do luksuznih šalova koje njemu u čast izrađuje francuska modna kuća Hermès. Na BBC-u su to, među ostalim, odlučili učiniti izborom citata iz Barthesove bogate literarne ostavštine. 

New York, 1980. / FOTO: Jamel Shabazz

Objavio/la vatroslav [at] kulturpunkt.hr 16.11.2015

VEZANE VIJESTI

Odavno izgubljene bitke

Piše: Vatroslav Miloš
Izbor iz tjedna u medijima: od mogućnosti post-izbornog suživota, preko svjedočanstava izbjeglica na putu spasa, do Phillipa Pullmana i Renéa Girarda.

Proizvodnja stvarnosti

Piše: Vatroslav Miloš
Izbor iz tjedna u medijima: od Todorićevih i Hanžekovićevih novih, novih medija, preko krvave samoborske Noći vještica, do novog čitanja Schubertove posljednje sonate.

Proračunske bolesti

Piše: Vatroslav Miloš
Izbor iz tjedna u medijima: od kulture u programima političkih stranaka, ukidanja dijelova obrazovnog programa HTV-a, do Rolanda Barthesa i Hermèsova šala i socijalista Stiega Larssona.